Sram me uopće pogledati kad sam objavila zadnju recenziju knjige na Stilueti. Dogodi se život. I čitam, ali često nedovoljno fokusirano jer mi misli stalno negdje vrludaju pa odložim pa se ne vratim, ali ljeto je ipak drugačije. U duže dane stane više trenutaka pa se tako češće i knjige nađu u mojim rukama. Ovoga puta nađu i tek kad pročitam zadnju rečenicu spremne su za policu.
Lipanj je u mom poslu jako užurban. Moj radni dan sastoji se od uredskog dijela i priprema, ali i terena. Srpanj se ipak malo primirio. Sad do izražaja dolazi onaj prethodni spomenuti dio “duži dani” jer imam više vremena za sebe i dobro štivo.
U jednoj sam već recenziji, znam, znam, davno 😀 napisala da jako volim izdanja nakladničke kuće Poetika. Kad mi je u ruke došla ova knjiga djelovala mi je tako pitko i pitomo, a kad je svijet lud, knjiga mora biti mirna luka, pa sam jedva čekala u njoj pronaći mir.
I dobro sam pogodila. “Putovanja prema sebi uz pizzu i Aperol” mi je čak možda i pretjerano jednostavan roman, ali ponekad mi baš i treba pretjerano jednostavan život pa vjerujem da smo se pronašli u pravo vrijeme.
O knjizi
Eva stoji pred ruševinama svog života. Partner ju je ostavio, izgubila je posao, a samopouzdanje joj je na samom dnu. U trenutku očaja donosi neočekivanu odluku: sa starim hipi-kombijem Bertom, koji je naslijedila od pomalo ekscentričnog ujaka Alfreda, kreće na putovanje bez plana. Karta koju pronalazi u kombiju vodi je kroz sunčane i slikovite krajolike Italije…
Na tom putu, iz jedne neobične avanture u drugu, Eva susreće ljude koji joj polako mijenjaju pogled na život. Korak po korak, počinje vjerovati sebi. Uči postavljati granice, otpuštati sumnje i prestati živjeti prema tuđim očekivanjima. I napokon shvaća ono najvažnije: da je dovoljna – upravo takva kakva jest.
Ova topla i inspirativna priča spaja čar romana s uvidima osobnog razvoja. Kroz emotivnu radnju, suptilan humor i kratke, pamtljive afirmacije koje prate Evin put, čitateljice dobivaju nježan, ali snažan poticaj za promjenu – da zastanu, osluhnu sebe i naprave prvi, mali, ali odlučan korak prema životu kakav uistinu žele živjeti.
Jer ponekad je potrebno izgubiti se da bi se napokon pronašla.
O autorici:
Melanie Pignitter je ovlašteni psihološki i mentalni trener. Zahvaljujući mentalnim treninzima i treninzima ljubavi prema sebi, 2015. godine prevladala je tešku bolest i najveću krizu svog života. Otada svojim podcastom Honigperlen, knjigama i objavama na društvenim mrežama nadahnjuje milijune ljudi. U smislu: “Ako tražiš ljubav svog života, pogledaj u ogledalo!
Moj dojam
Knjiga možda najviše progavara o iskrenosti. Iskrenost prvo počinje u odnosu sa sobom, a zatim s okolinom. Koliko smo u biti iskreni prema sebi? Jesmo li previše samokritični? Jesmo li navikli previše gledati na svoje loše strane da uopće ne vidimo one dobre? Ja sam se u stranicama dobrih knjiga tražila i nalazila od osnovne škole pa mi je knjiga više bila ugodna nego poučna, ali za nekoga kome treba dodatni push u životu itekako je dobrodošla.
Svako poglavlje završava i afirmacijom, a u skladu s prvim pitanjem u ovom odjeljku jednu ću istaknuti: Pokazujem se stvarnom i ranjivom, kako bih gradila duboke ljudske veze.
Knjiga vas neće opteretiti, a donijet će onaj ugodan osjećaj topline pa ako je to nešto što vam ovoga ljeta treba, prionite na čitanje. Idealna je za ljetne dane jer je lagana, šarmantna, baš poput pizze i Aperola na nekom vam dragom mjestu.
Ljeto mora biti jednostavno. Ispunjeno trenucima koji čine neku knjigu vašeg života. Ispunite ju jer u njoj niste čitatelji, nego autori, neka bude vedra i optimistična, to je ono što nam svima treba. OK, može i dobra pizza i osvježavajući Aperol!
Fotografije: Ivor Mažar, pripremila: Marija Mažar
