Danima čekam sjesti u miru i napisati recenziju knjige Barbare Udovičić i smiješak mi se sada spontano pojavljuje na licu jer nakon čitanja, prvi naslov koji mi je došao kao ideja bio je Pročitala sam knjigu Bedra puna riže i imam zamjerku. Jer ju stvarno imam, ali ajmo pomalo.
Nakon srca puna dojmova, Bedra puna riže
No, no, niste došli u moj misao proces. Odnosno došli ste, ali niste htjeli. Došli ste po dojmove. Priča je nešto šira i dublja. Knjigu sam kupila nakon prvog Barbara Unplugged događanja u Kastvu što je bio doživljaj sam po sebi. Kad sam došla doma, odmah sam ju uzela u ruke i prvo se bacila na Zahvale jer kad znate autora i imate mu glas u glavi rečenice koje čitate, čitate drugačije.
Nasmijala sam se jer su i rečenice stilski jednake Barbari uživo. To je to, pomislila sam. Ali na sreću i vi znate Barbarin glas. Vjerujem da ste se bar u nekom videu na društvenim mrežama pronašli.
A ako je tome tako, pronaći ćete se i u retcima prve knjige ove jedinstvene žene. Kao prvo, jako me zanimalo ime knjige i odgovor sam dobila odmah na početku. Nisam ni sumnjala da nije duboko ni znakovito. A onda je Barbara zrno po zrno, stranicu po stranicu, misao po misao, iskustvo po iskustvo, odvajala zrna mudrosti pružajući svoj pitak, ali nikako ne plitak smisao.
Smisao odnosa, života, majčinstva, posla, prijateljstva. Smisao i misao svega. Da se razumijemo, smatram da je umijeće pitkosti umijeće iznimnih dubina jer i sama sam učila kako je teško ukratko reći puno, kako s malo pružiti puno…
Pitkost da, plitkost ne
Barbarin stil pisanja je Barbarin stil pisanja i komuniciranja. Ugodna, nepretenciozna, svoja, duboka, s lakoćom poentira i čini da se zamislite, ali i trgnete. Jer neko zrno riže vi nećete ni osjetiti, a meni će možda baš to isto zrno biti toliko vruće da će izazvati suze pri kušanju /čitanju. S druge strane, ja ću pojesti neko drugo olako i neopaženo, a to isto će vama biti ono koje budi poznat okus nekog vaše iskustva.
U svakom slučaju, imam jednu naviku ne otkrivati previše o sadržaju jer ne bih htjela niti da vi meni preporučite knjigu ili film i otkrijete kraj, ali ako se nađete u prilici pročitati Bedra puna riže ili pogledati Barbara Unplugged, to učinite.
Konačno u fokusu kultura komuniciranja i pristojnost ophođenja
A sad, pomalo teatralno i dramatično, prije nego se potpišem, vratimo se na početak i zamjerku. Meni je ova porcija riže bila premala, ako ćemo preciznije, da je Barbara servirala i još 100 lekcija više, bilo bi svejedno prekratko. Kad sam došla do kraja, a to nisu bile Zahvale koje jesu na kraju, ali ja sam ih pročitala za predjelo, bilo mi je žao da nema još!
A ništa, čekamo novo štivo servirano s iskustvom i osobom koja je u javni prostor donijela vrijednosti koje itekako poštujem i volim i želim – iskustvo, kulturu, naobrazbu, pristojnost, finoću, vokabular.
Poštujem teme koje otvara, ali iskreno jednako mi je drag i način na kojima o svemu progovara.
Pripremila: Marija Mažar
