S osobama koje vole životinje, lako i brzo uspostavimo dobar kontakt. Naša rubrika dogloveri donosi obilje pozitive, ljubavi, zanimljivih zgoda i nezgoda pa nas raduje svaki novi razgovor. Danas putujemo u Zadar, online putem, ali kad se o Zadru radi i to nas veseli!
Upoznajte Vlatku Vučić-Marasović, nekad novinarku Radio Zadra, danas glasnogovornicu Zadarske županije i njezinu sibirsku haskicu Aryu.
Draga Vlatka, dobro nam došla na Stiluetu! Predstavite nam se
Hvala na pozivu! Ja sam Vlatka Vučić-Marasović iz Zadra, nekadašnja novinarka Radio Zadra, a sada glasnogovornica Zadarske županije. Jedna sam valjda od rijetkih osoba koje mogu kazati kako radim posao koji volim i kako mi još nije dosadio iako sam u PR-u već 17 godina. U slobodno vrijeme vodim aktivan život, a imala sam sreću da sam naišla na životnog partnera koji kao i ja voli prirodu, šetnje, planinarenje, vožnju biciklom, trailove, plivanje… Imam 21-godišnjeg sina Luku, 14-godišnju kćer Petru i supruga Zorana – jedna smo otkačena i skladna obitelj.
Sva godišnja doba su mi jednako draga, uživam u svakom mjesecu u godini. Pa tako ne znam da li mi je draže kupati se i sunčati, ležati na suncu ili u debeloj hladovini, šetati po kiši ili biti u planini kada je snijeg do koljena, ili pak kada je planina zelena i puna ljekovitog bilja i cvijeća.
Jesen ima posebnu draž, kada svo lišće otpadne pa ti se pod nogama stvori onaj divni šušteći tepih.
Za mene ne postoji ružno vrijeme, postoji samo neadekvatna obuća i odjeća.
Sad kad smo Vas upoznali, koga ste doveli sa sobom?
– Dovela sam vam Aryu, 3-godišnju sibirsku haskicu.
Kakva je karakterno?
Arya je zapravo tipični haski. Tvrdoglava, svoja, ali jako privržena i inteligentna. To je pas koji voli cijeli svijet, jako je zaigrana i umiljata, uvijek kažem kako je može ukrasti tko želi, jer ona prijateljski nastupa svima- i ljudima i psima. To je aktivan pas koji traži puno šetnje i istrčavanja, upravo nam zato i paše takva vrsta. Kada smo u šetnji vuče na najjače, ali to im je uređeno, ipak su to psi za vuču saonica. S njom živimo u stanu, ali kao da je nema. Kada je kući, po cijele dane spava, dotrči do nas samo kada čuje da se nešto jede ili je netko otvorio frižider. Kada ručamo sjedi i strpljivo čeka hoće li joj tko dobaciti kakav komadić hrane.
Jako je svjesna svoje ljepote i svog krzna – u more uđe tek koliko da rashladi trbuh, ali druge dijelove ne smoći rado.
Ima li neku smiješnu osobina?
Često je zateknemo izvaljenu na leđima na kauču s poluotvorenim ustima, a ponekad zna skočiti nam na krevet kada joj se ide vani. Karakterno nije pas koji se voli maziti, ali kada je hrana u pitanju sve će učiniti, pa tako i glavicu nasloniti u krilo ili leći ispod nogu i glavu nasloniti nekome od nas na nogu. Rekla sam da se ne moli maziti, ali jedino sve dopušta sinu Luki pa i to da je digne u naručje kao malo štene i tako miruje.
Ona ima oko 25 kila, veći je pas, pa to izgleda presmiješno.
Zatim, kada legne zna duboko uzdahnuti kao da joj je teško u životu, a kada smo svi kući toliko je sretna da nam se svima čini da se smije. Tada se zavali na kauč i samo nas s tim osmjehom promatra.
Kada se linja, na balkonu je četkamo nekoliko puta na dan, a to ona ne voli. Pa čim dignemo četku kako bi je očistili, ona u trku pobjegne u kuću i negdje se sakrije.
Kako je pala odluka na kućnog ljubimca? Zanima nas priča!
Nama je Arya prvi pas u životu, a za nju se odlučio suprug koji zapravo nikada nije želio psa jer je to velika obaveza. Naša kćer Petra i ja često smo volontirale u Azilu za pse vikendom šetajući ih i uvijek smo kojeg htjele dovesti kući. Muž je bio isključivo protiv. Kada se jednoga dana vratio iz Krapinskih toplica gdje je s bolesnom mamom boravio mjesec dana rekao je – kupit ćemo haskija.
Zapravo je odlučio suprotno onome što savjetuju onima koji prvi puta nabavljaju psa – ne padajte na izgled. On je pao upravo na izgled.
Našao je uzgajivačnicu Siberian night star, bio u kontaktu s vlasnicom Anitom, pratio trudnoću mame haskice Karme, sam okot i na koncu putem fotografija i video snimaka izabrao štene- našu Aryu koja se zapravo zove Cindarella of Siberian Night Star. Arya jako sliči na svog tatu Narcisa. Po Aryu smo išli svo četvoro u Topolje kod Belog Manastira kada je ona imala nešto više od 3 mjeseca. Nju je na stražnjem sjedalu automobila najvećim djelom puta držao sin Luka pa je njegov miris najbolje i zapamtila. Zato joj je on i dan danas nešto posebno. On joj je i dao ime, po hrabroj djevojčici Aryi iz serije Igre prijestolja.
Prvi dani života sa Aryom bili su kaotični, mi bez ikakvog iskustva, a ona beba. Kakice po čitavom stanu kao i lokvica od mokraće. Po noći bi morali svijetliti kako ne bi stali u nešto od toga, ali srećom, ona se u roku od mjesec dana naučila gdje treba obavljati nuždu i svi smo se vrlo brzo uskladili i navikli jedno na drugo. U tom razdoblju navikavanja rastrgala mi je knjigu iz knjižnice, naočale za vid, svijeću i kabel od usisavača.
Kako je promijenila vaš život? Kako je utjecala na Vas?
A joj.. Skroz nam je život promijenila – na bolje. Rekla bih da nas je dodatno povezala. Kada kažu da psi djeluju terapijski to je točno. Ma ne znam kakav mi dan može biti, stresan, tužan, u žurbi.. kada dođem kući i nju vidim sve prođe. Ta njena mirnoća i vječiti zen opuštaju u tren.
Drugo, ona nas je dodatno potakla na šetnje. Rekla sam da smo i muž i ja aktivni od uvijek, ali sada s njom to se dodatno pojačalo. Ujutro prije posla s njom šetamo bar 2-3 km, navečer još 10-ak. Iako se teško ustajem i nisam ranoranioc, ona me naučila da su svitanja divna. Za nju mi ništa nije teško, pa tako ni ustali sat ranije od predviđenog da bi s njom prošetala. I znate što je prefora? Muž i ja se prepiremo tko će je izvesti u šetnju, ali ne jer nam se ne da nego oboje želimo vani s njom.
Iako je pas velika obaveza i sav svoj život moraš njoj prilagoditi, više ona nama daje nego mi njoj. Kada planiramo put, moramo planirati gdje s njom, kada planiramo dan, svoje obaveze moramo prilagoditi tako da ona ima svoje potrebe zadovoljene.. U sve to moramo uključiti i svakodnevno čišćenje stana odnosno usisavanje par puta dnevno jer njoj posebno u razdoblju linjanja pada jako puno dlake… Zbog nje smo kupili i novi automobil, veći. Tako je njeno mjesto sada u prtljažniku gdje ima dosta prostora.
Gdje provodite najviše vremena?
Najviše vremena, kada god možemo, povodimo u prirodi, odnosno na Velebitu. Ona je tamo najsretnija. Cijeli Velebit je njen. Tako je pustimo s uzice i ona slobodno trči. Kako je po prirodi znatiželjan pas i ima jako istančan njuh i sluh, kada nešto čuje ili nanjuši u šumi, često se zaleti pa je i nema 5-10 minuta. E to su minute koje mi traju sate, uvijek sam u grču da joj se nešto ne dogodi. Toliko voli tu planinu da večer prije kada se mi spremamo i vadimo planinarsku opremu, od radosti trči po stanu (a rekla sam da inače samo leži), skače oko nas, ide prema izlaznim vratima da se slučajno ne bi dogodilo da odemo bez nje. Kada spavamo u šatoru, stisne se uz nas i to mi je nešto najljepše.
Preko tjedna s njom šetamo uz more uglavnom ili odemo u park šumu gdje može slobodno trčati, iako tamo uvijek postoji „opasnost“ da naleti na koju ovcu. Obožava ganjati ovce. Neće im ništa, ali ih naganja. Ne daj Bože da naleti na kokoš, e to je već veliki problem.
Kakvi su vam rituali?
Ujutro ustajanje oko 5 i pol, prva šetnja i obrok. Onda odlazimo na posao i u školu pa je ona sama. Nema s njom problema, ona tada samo spava. Oko podne suprug naleti do stana da je izvede na nuždu, iako bi ona izdržala do poslijepodne, ali eto, mi želimo da njoj bude ugodnije.
U zimskim mjesecima s njom smo u šetnji već ranije poslijepodne, a kada su vrućine onda tek navečer jer je to pas koji ne podnosi velike vrućine. Tada s njom šetamo 5 do 10 km. Nakon večernjeg obroka ponovno već spava. Vrlo često kada vidi da mi odlazimo u sobu na počinak dođe za nama i legne pokraj kreveta i tu bude cijelu noć. Mene njeno disanje dodatno smiruje, kao neka lagana meditacija za laku noć…
Koja je omiljena hrana i poslastica?
Ona jede svoju hranu u granulama baziranu na ribi ili mesu, pazimo jako na to i zato ima tako divno krzno. Ja sam ta koja pada na njene molećive okice kada je u tijeku ručak pa joj uvijek nešto dam što smatram da smije. Jako voli sir i čokoladu. Čim čuje da netko od nas krene rezati sir, eto nje. A kada je čokolada u pitanju, nanjuši je skroz iz druge prostorije..
Arya je postala neizostavan dio obiteljskih avantura u prirodi i svakodnevnog života, dokazujući koliko ljubimci mogu obogatiti naše živote. Hvala na super priči i uživajte u jesenskim trenucima!
Prethodni tekst iz rubrike dogloveri – Povodom Međunarodnog dana zaštite životinja posjetili smo riječki azil.
