Antonio Krištofić opet na Stilueti, ali u jednoj sasvim drugačijoj priči. U biti, on nam nije ni u glavnoj ulozi već Malla, pas kojem je pružio novi dom i novi početak. Upoznajte ih i saznajte kako se dogodio ‘klik’.
Antonio dobro nam došao, ukratko za one koji te ne znaju – predstavi nam se.
Bolje vas našao! Ja sam Antonio Krištofić, glazbenik s opatijskom adresom i srcem na pozornici. Ljudi me uglavnom znaju po energičnim nastupima, pjesmama koje nose pozitivnu vibru i dobroj zabavi koju radim zahvaljujući publici. Ako se još nismo sreli, predlažem da to ispravimo već ovog ljeta na nastupima ili na mojim društvenim mrežama.
Sad kad smo tebe upoznali, vrijeme je da nam predstaviš mallenu zvijezdu ovog intervjua!
E, ona je zapravo prava i glavna zvijezda, ja sam samo prateći vokal. Njeno ime je Malla, ona je patuljasti pinč kojeg sam udomio iz riječkog azila i ima svega četiri mjeseca. Karakterom smo vrlo slični, oboje smo ogromni ekstroverti i obožavamo druženja.
Kako je pala odluka da si život obogatiš sa psom? Kako se dogodila ljubav?
Moja priča je zapravo vrlo emotivna. Dugi niz godina imao sam svoju Donu pasmine Cane Corso, koja me nažalost napustila početkom ove godine. Gubitak je bio ogroman i moram priznati da u tom trenutku nisam razmišljao o novom psu, niti sam bio spreman za to.No, sudbina je imala drugačiji plan. Moja mama mi je jedne večeri poslala fotografije malene Malle koja je putem predivnih ljudi riječkog azila tražila svoj dom. Čim sam je vidio, nešto se prelomilo. Shvatio sam da ljubav ne prestaje, samo se širi u nekim novim oblicima.
Kako je ona promijenila tvoj život?
Moram priznati da mi je prvih par dana bilo neobično. Prvog dana sam imao osjećaj kao da imam gosta u kući. Do Malle nisam imao prilike imati malog psa. Pazio sam gdje stajem, kako hodam po kući. Taj “gostujući” status je trajao svega par sati, onda smo postali nerazdvojni. Ono što me fascinira kod nje je njen odlučan karakter. Naravno, od prve večeri spavamo zajedno u krevetu.
Nedavno sam poslovno bio u Beogradu, ušao sam u jedan dućan specijaliziran za pse tražeći ogrlicu gdje me prodavač odmah pitao gdje je Malla i tražim li nešto za nju. Tada sam shvatio da se uvukla u srca mnogih.
Kako vam izgledaju rituali? Gdje prevodite najviše vremena?
Naši rituali su pravi oni kvarnerski – s pogledom na more. Ispijamo zajedno kavu, Malla obožava duge šetnje i konstantno je u akciji. Ja sam inače “laganiji” tip i moj korak je sporiji, dok je ona izuzetno brza i neumorna. Mislim da smo ona i ja savršena kombinacija, pogotovo nedjeljom kada završe moji nastupi vikendom.
Dakle moraš se potruditi da pratiš njen tempo. Koja je njezina smiješna osobina?
S obzirom da sam godinama imao Cane Corsa, presmiješno mi je gledati njezinu hrabrost. Ona je mala rastom, ali je uvjerena da je barem triput veća, nego što jest! Ta njezina odlučnost, stav dok hoda i način na koji “čuva” kuću su genijalni. Pored toga, redovno mi krade čarape i tenisice, ne da bi ih uništila, nego ih jednostavno skupi na jedno mjesto i onda glumi da se ništa nije dogodilo.
Koja joj je omiljena hrana?
Ona je pravi mali gurman i mislim da bi popis onoga što ne voli bio puno kraći. Naravno, držim se kvalitetne pseće hrane, ali Malla ima apsolutni sluh kada su u pitanju otvaranje hladnjaka ili vrećice. U sekundi se stvori ispred mene.
Kako se slaže s drugim životinjama? A kako s ljudima?
Malla je jako druželjubiva, ali ja u kući imam i mačka koji se zove Sivko. To je odnos kao iz sapunice. Sivko voli svoj mir, veći je od nje i gleda ju s visine u svakom smislu. Ona ga obožava i konstantno bi se igrala s njim, ali on ju drži na distanci. Ono što im je zajednička poveznica je hrana. Tu se itekako slažu. Mislim da ju Sivko trpi samo zato što obožava losos koji se nalazi u njenoj suhoj hrani.
Poruka za sve one koji žele udomiti psa iz azila?
Moja poruka je vrlo jednostavna; nemojte razmišljati ni sekunde. Znam da ljudi ponekad imaju predrasude prema psima iz azila, ali vjerujte mi ta bića u sebi posjeduju posebnu vrstu zahvalnosti i ljubavi. Kada udomite psa, vi ne mijenjate samo njegov život, nego i vlastiti na stotinu boljih načina. Pružiti dom nekome tko je napušten je najljepši čin ljubavi. Posjetite azil, pružite ruku i dozvolite da vas izabere. Nećete požaliti!
Dragi Antonio i Malla, hvala vam na divnom razgovoru! Od srca vam želimo još puno ispijenih kavica i šetnji uz more.
Fotografije: Ivan Đunđek
