Vesna Pavletić već je bila na stranicama Stiluete te smo razgovarali o poslu koji nikad ne staje, životnim prekretnicama, ali oovga puta razgovor ide u drugom smjeru. Danas smo ugostile nju i njezinu Bepu.
Za početak, predstavite nam se ukratko, tko ste i čime se bavite?
Vesna Pavletić – poduzetnica i ponosna majka Lucije, 23-godišnje studentice u Rotterdamu… što je zapravo moj najvažniji projekt. Već 30 godina radim u industriji spavanja i well-beinga, a zadnjih desetak godina sam fokusirana na razvoj Biocrystal® tehnologije – prirodnog rješenja za opuštanje i stress relief koje se integrira u različite proizvode – od madraca i jastuka, preko yoga matova, pa sve do avioindustrije… Zapravo svugdje gdje je čovjeku potrebno smanjenje stresa.
Realno, moj posao je miks putovanja, ideja i sastanaka s kupcima po cijelom svijetu… i konstantnog razmišljanja što još možemo napraviti bolje. Kako radimo po cijelome svijetu, moj radni dan zapravo nikad ne završava – uvijek je negdje netko budan i čeka odgovor.
A trenutno razvijamo i novu liniju Biocrystal® proizvoda za kućne ljubimce – što mi ima najviše smisla jer su oni zapravo najbolji pokazatelj što znači prava smirenost.
Već nam je pala na pamet nova Dogloveri ideja! Sad kad smo upoznali Vas, vrijeme je da upoznamo i Vašeg malog suputnika, tko je stigao s Vama?
Bepa, 8 mjeseci, havanezer… i realno, šefica cijele priče.
Kako biste opisali njezin karakter?
Draga i mirna… Dok je ne uhvati “trenta uno”. Onda nastaje show. I jako se veseli svakoj osobi koju vidi u šetnji.
Ima li neku preslatku ili smiješnu naviku koja Vas uvijek raznježi ili nasmije?
Ujutro kad se probudi skače po krevetu, ali čim ja uđem u sobu i vidi me – odmah se pravi da spava. I tako taj mali ritual traje i traje..
Kako je pala odluka da baš ona postane dio Vaše svakodnevice?
Prije godinu i pol ostala sam bez svog bernardinca koji je preminuo od posljedica epilepsije. Za njega sam bila jako vezana. Nakon preseljenja u stan počela sam razmišljati o manjoj pasmini, a igrom slučaja jedno štene u leglu zvalo se Bepa. To je nekako presudilo.
A i vlasnica je jako draga osoba, pa mi je to nekako samo dodatno potvrdilo da sam na pravom mjestu u pravo vrijeme.
Na koji način je promijenila Vaš život?
Pa svakako imam nekog s kime mogu doma “pričati” – makar jednosmjerno. Postala sam aktivnija i puno više šetam, što mi zapravo jako paše… i realno, shvatiš da te pas vrati u neki normalan ritam života koji si sam od sebe izgubiš.
Gdje najčešće provodite vrijeme zajedno?
Najviše volimo šetnje oko Pajola na Pećinama i oko Žaklja.
Imate li neke svoje male rituale koje posebno volite?
Da – ujutro “zajedno” pijemo kavu na balkonu.
Koja je njezina omiljena hrana i poslastica?
Keksići iz dm-a su definitivno favorit.
Prije nje imali ste Bepa – psa koji je bio potpuno drugačiji, i po veličini i po energiji. Kako danas gledate na tu veliku ljubav?
Bepo je bio jedan jedini i neponovljivi. U jednom teškom životnom razdoblju, još i u vrijeme korone, bio mi je najbolji prijatelj i pravi član obitelji.
Koliko Vam je bilo izazovno nakon takvog odnosa otvoriti srce novom psu? Je li postojao strah ili zadrška?
Iskreno, imala sam grižnju savjesti – pitala sam se kako ću sada voljeti nekog novog. Prvih par dana bilo mi je baš čudno. U tom periodu mi se i inače puno toga mijenjalo u životu, pa je dolazak novog psa dodatno pojačao taj osjećaj.
Kako je izgledao taj prijelaz – od “velikog” psa do male, nježne njuškice? Je li Vas to na početku iznenadilo?
Da, dosta. Sve je drugačije – od energije do načina brige. Ali upravo ta nježnost i drugačiji karakter donijeli su neku novu dinamiku i lako se čovjek prilagodi.
Što Vas je potaknulo da ponovno donesete odluku o psu i pustite novo biće u svoj život?
Zapravo nikad nisam mogla zamisliti život bez psa. Iako nakon Bepa u početku nisam razmišljala o novom ljubimcu, s vremenom mi je ta praznina postajala sve veća. Tako sam počela polako istraživati… i kako kažu – nađeš ti psa nego on nađe tebe – dogodila se je Bepa.
Je li Vam bilo teško “ne uspoređivati” i dopustiti da se razvije potpuno nova priča?
U početku je bilo čudno, ali brzo shvatiš da svaka priča ima svoju vrijednost. Danas ih ne uspoređujem… ali ponekad mi kroz glavu prođe ona misao iz filma A Dog’s Purpose – kao da se neke veze ipak nastavljaju.
Sve se nekako posložilo – ime koje uopće nije uobičajeno, slična boja… i moram priznati, sve manje vjerujem da je to baš slučajnost.
Kako danas izgleda Vaša svakodnevica s njom – posebno uz posao i putovanja? Kako to uspijevate uskladiti?
Bepa ide svaki dan sa mnom u ured, što nam obje jako odgovara. Kad putujem, imamo super “tetu čuvalicu” koja živi blizu. Bepa ju je brzo zavoljela i uvijek se šalimo da kad ide kod nje, kao da ide na školsku ekskurziju.
Postoji li trenutak kada ste shvatili da je ponovno zauzela posebno mjesto u Vašem srcu?
Svako jutro… kad se probudim i vidim da me već gleda.
Draga Vesna, hvala vam na divnom razgovoru, od srca vam želimo još puno divnih uspomena.
Fotografije ustupila sugovornica.
