Nicolas Diamane jedno je od onih imena čije kreacije su nam zapele za oko, a sviđaju se i brojnim zvijezdama s domaće scene. U razgovoru s Nicolasom dotaknuli smo se njegovih početaka u dizajnu i samom brendu, izvora inspiracije, glazbenih suradnji i važnosti poruke u modi.
Kako je nastala priča o brendu Diamane?
Diamane je bio san koji je s vremenom poprimio oblik — postepeno i s velikom strašću. Sve je počelo mojim radom u modnoj fotografiji, gdje sam kroz objektiv otkrio slojeve estetike i kreativnosti koje moda nudi. Ubrzo sam shvatio da me moda ne zanima samo vizualno, već me duboko ispunjava kao sredstvo izražavanja vlastite autentičnosti. Tako je nastala ideja o brendu. Diamane nije samo ime — to je početak jednog puta. Brend je još uvijek mlad, ali nosi sa sobom jasnu viziju: stvaranje autentične, prepoznatljive modne priče koja nadilazi trendove i donosi nešto istinski svoje. U narednom periodu posvetit ću se razvoju jedinstvenog estetskog izraza, kombiniranju umjetnosti, kulture i suvremenog dizajna, kako bi stvorio komade koji nadahnjuju i traju. Diamane raste — i poziva sve koji vjeruju u snagu stila i autentičnosti da rastu s njim.
Tko je Nicolas kad nije u skicama, šivaćim mašinama i fitting roomovima?
Kada se maknem od tkanina, krojeva i kreativnog kaosa modne svakodnevice, postajem netko tko traži tišinu — onu unutarnju koju pruža priroda. Najčešće me možete pronaći u društvu svojih životinja, sa slušalicama u ušima, negdje gdje je svijet sporiji, a misli jasnije. U tim trenucima, daleko od reflektora i rasporeda, pronalazim svoj mir. Priroda me puni, vraća me sebi i postaje neiscrpan izvor inspiracije. Upravo u toj jednostavnosti crpim ideje, emocije i energiju koje kasnije pretočim u odjeću.
Kako bi u tri riječi opisao estetski potpis Diamanea?
Moćno, senzualno, misteriozno.
Što te najviše inspirira kad stvaraš?
Bez sumnje — glazba. U tišini ne stvaram — glazba je moj pokretač, moj bijeg i moj povratak. Ne postoji dan, ni proces stvaranja, koji nije obojen nekim zvukom. Glazba mi ne služi samo kao pozadinska kulisa — ona je energija koja mi pomaže prevesti unutarnji svijet u oblik, teksturu i siluetu. Ponekad me inspiriraju i video spotovi, određene scene iz filmova, vizualna poezija pokreta i kadra. Glazba je konstanta, moj najpouzdaniji kompas. Od snažnih stihova koji otvaraju teme do melodija koje bude slike u glavi — sve to zajedno čini bazu iz koje se rađa vizija kolekcije.
Imaš li komad ili kolekciju koja ti je posebno draga, možda zato što je iza nje neka osobna priča?
Svaka kreacija koju napravim nosi sa sobom priču — posebno one koje nastaju za konkretne osobe ili projekte. U njih unosim emociju i dio sebe. Zato mi je teško izdvojiti samo jednu… ali ako moram, onda bih rekao da je to haljina koju je Zorja nosila na prošlogodišnjoj Pesmi za Evroviziju, u izvedbi pjesme „Lik u ogledalu“.
Haljina nije bila samo odjevni predmet — bila je refleksija identiteta mog brenda, prvi put kada sam osjetio da sam u potpunosti pronašao vlastiti vizualni i estetski jezik. Bila je moćna, upečatljiva i s jasnim stavom. U njoj je sve “kliknulo” — osjećao sam da je to taj smjer kojim želim ići.
Na Dori su tvoj dizajn nosili Petar Brkljačić i Lelek – kako je došlo do tih suradnji i kako si pristupio njihovim potpuno različitim stilovima?
Obje suradnje započele su spontano. Petar i Lelek javili su mi se putem društvenih mreža. Bila je to prilika koju sam dočekao s velikim entuzijazmom s obzirom na to da dolaze iz potpuno različitih glazbenih svjetova što mi je dalo prostor za razigranost u pristupu. Prvi korak bio je slušanje pjesama. U svakom tonu, stihu i atmosferi tražio sam vizualni identitet koji će odgovarati njihovoj glazbi, ali i osobnosti. Petar me inspirirao svojom energijom, estetikom i emotivnošću — što se pretočilo u vizual koji odiše senzualnošću i profinjenošću. S druge strane, Lelek je donio snažan karakter — njihova pjesma je vodila prema nečemu autentičnom s jakim simboličkim momentima.
Obje su me kreacije obogatile kao dizajnera i bilo je predivno surađivati s njima. Hvala im na povjerenju i pruženoj prilici!
Radio si s jako različitim glazbenicima – od Luke Blacka do Silentea i Franke. Kako izgleda proces rada s njima? Tko te najviše iznenadio?
Veliko mi je zadovoljstvo što imam priliku surađivati s tako raznolikim glazbenicima. Svaka suradnja za mene je nova dimenzija, novo iskustvo koje me oblikuje i kao dizajnera i kao osobu. Luka, Silente i Franka dolaze iz različitih glazbenih svjetova, a upravo ta raznolikost mi širi kreativne granice. Proces rada nikada nije isti. Svaki projekt nosi svoje izazove — ponekad su to zahtjevni krojevi, ponekad velika količina kostima, a katkad jednostavno potraga za onim “nevidljivim” osjećajem koji mora odgovarati glazbi, osobi i atmosferi nastupa. Upravo u toj različitosti pronalazim uzbuđenje i inspiraciju. Do sada nisam imao nijedno negativno iskustvo. Dapače, kroz te suradnje nastala su i brojna prijateljstva tako da mi je teško izdvojiti tko me najviše iznenadio jer su me svi dirnuli na svoj način.
Postoji li izvođač ili poznata osoba s kojom još nisi radio, a volio bi?
Apsolutno! Popis želja je poprilično dug, ali ako bih morao izdvojiti nekoliko umjetnika s kojima bih trenutno najviše volio surađivati, to bi bili Damiano David, Jerry Heil i Senidah.
Kroz brend često provlačiš teme snage, hrabrosti i autentičnosti – koliko ti je važno da moda ima poruku?
Izuzetno mi je važno. Moda za mene nikada nije bila samo estetski izraz — ona je medij kroz koji komuniciram ono što riječima možda ne mogu. Svaka kreacija nosi određenu emociju, poruku ili stav, pa čak i kada to nije odmah očigledno. Volim kada postoji slojevitost, kada se kroz odjevni komad može “čitati” priča. Poruke su često suptilne i skrivene u detaljima, ali vjerujem da oni koji gledaju otvorenim očima i osjete atmosferu mogu prepoznati bit. Snaga, hrabrost i autentičnost nisu samo tematski motivi — to su vrijednosti koje duboko živim i koje želim utkati u svaku kolekciju. Na kraju dana, najviše mi znači kad netko u odjeći koju stvaram pronađe dio sebe — jer tada moda postaje više od stila, postaje osobna istina.
● Serbia Fashion Week (18 ekskluzivnih kreacija – muških i ženskih – koje pričaju priču o eleganciji, snazi i hrabrosti) (2024.), https://www.youtube.com/watch?v=lcAiGl1sQJI
Sudjelovao si i u projektu podrške ženama oboljelima od raka. Koliko ti znače takvi angažmani i što si iz toga naučio?
Stvorio sam koncept kroz video spot koji je spajao fotografiju i modu, s ciljem da se istakne unutarnja snaga, dostojanstvo i neuništiva ljepota žena koje su prošle kroz borbu s rakom. Iskustvo rada na navedenom projektu jedno je od najvažnijih i najemotivnijih u mom dosadašnjem radu.
Takvi angažmani za mene imaju duboku osobnu i profesionalnu vrijednost. Moda tada prestaje biti samo estetski izraz — postaje sredstvo podrške, osnaživanja i podizanja svijesti. Kroz taj projekt sam mnogo naučio, ne samo o samom procesu stvaranja, već i o osjetljivosti pristupa u modnom izrazu svake žena. Bio je to jedan od mojih prvih ozbiljnijih ulazaka u svijet konceptualnog dizajna, gdje se odjeća ne izrađuje samo da bi bila nošena, već da bi pričala priču i ostavila trag.
● Modni projekt podrške ženama oboljelima od raka, uz sudjelovanje poznatih ličnosti poput Vande Winter, Uršule Tolj i Nede Parmać, https://www.youtube.com/watch?v=C1hc2K4f1WI
Imaš li neki modni guilty pleasure – nešto što voliš, a možda se ne bi očekivalo od tebe?
Iskreno, ne bih rekao da imam klasični guilty pleasure. Volim istraživati razne stilove i elemente s dozom odmaka, ali ih uvijek prilagodim svom senzibilitetu. Često se igram s kontrastima — spajam naizgled nespojivo, a da doživljavam kao „krivnju“ ili nešto što treba opravdavati. Možda je baš to moj guilty pleasure: sloboda da ne slijedim pravila, već da ih preispitujem i interpretiram na svoj način.
Što uvijek imaš u torbi ili kutiji s priborom kad ideš na događanja?
Uvijek sam spreman na sve, pa sa sobom nosim svoj mali “modni survival kit”. U njemu su ziherice, krojačke škare, igla, konac i nezaobilazna krpica za uklanjanje mrlja. Često ovi pribori spašavaju stvari u zadnji tren — bilo da je riječ o pucanju šava ili nepredvidivim situacijama iza pozornice…
Koji bi savjet dao nekome tko tek kreće u svijet dizajna, a sanja o stvaranju nečeg „svojeg“?
Rekao bih im: budi uporan, budi strpljiv i ne odustaj kad postane teško — jer hoće. Ova industrija traži puno rada, predanosti i stalnog ulaganja. Ne uključuje samo vrijeme i novac, već i sebe. Bit će trenutaka sumnje, prepreka i padova, ali ako uistinu vjeruješ u ono što radiš i imaš unutarnji poriv koji te gura naprijed, to će te voditi i kad sve ostalo stane. Vjerujte u svoj glas, ostanite dosljedni sebi i budite spreman učiti svaki dan. Ako to imate — onda granica nema.
POSLJEDNJI PROJEKT:
Moj posljednji projekt bila je realizacija albuma „Ja sam Ona“ glazbenice Zorje. Za vizualni identitet albuma koristili smo kreacije iz moje prve kolekcije Sanguis Linea za čak sedam od devet pjesama, a jedna od kreacija nalazi se i na samoj naslovnici albuma. Snimljena su dva video spota za pjesme. Kroz cijeli rad na albumu bio sam uz Zorju ne samo kao dizajner, već i kao prijatelj i bliski suradnik. Naša zajednička energija posebno je zasjala upravo kroz ovaj album. Sve ono što kolekcija Sanguis Linea nosi u sebi – Zorja je prenijela vizalno na album „Ja sam Ona“.
Nicolasov je put tek započeo, ali ako je suditi po dosadašnjim projektima, pred njim je svijetla budućnost — autentična, moćna i hrabra, baš kao i odjeća koju stvara.
Hvala na razgovoru, nastavljamo te pratiti!
Fotografije ustupio sugovornik.
