Splitska dizajnerica Jelena Bošnjak već godinama gradi prepoznatljiv autorski potpis između ženstvenosti, snažne siluete i individualnosti. Od dalmatinske inspiracije do međunarodne modne scene, njezin rad povezuje estetika koja privlači pogled i ideja koja ostaje: žena ne bi trebala mijenjati sebe kako bi odgovarala odjeći. I moramo priznati, u moru istih estetika, gdje se tope i karakteri, slažemo se.
Postoje dizajneri koji ženu najprije promatraju kroz proporcije, krojeve i ono što bi odjećom trebalo naglasiti ili prikriti. A postoje i oni koji u njoj pokušavaju prepoznati nešto što ne stane u mjere, trendove i modne diktate. Jelena Bošnjak snažno pripada ovoj drugoj skupini.
„Žena ponekad još nije ni odjenula haljinu, a već mi kaže: trbuh, ruke, bokovi… ovo treba sakriti. A ja pomislim: čekaj, još nismo ni počele“, govori splitska dizajnerica, čije je dugogodišnje iskustvo rada sa ženama oblikovalo i njezin pristup dizajnu.
Njezin je princip jednostavan, ali danas možda važniji nego ikad: „Ako haljina ne funkcionira na ženi, radije ću promijeniti haljinu nego ženu.“
U toj se rečenici krije mnogo više od dizajnerske filozofije. U vremenu u kojem se od žena očekuje da neprestano popravljaju, prilagođavaju i preispituju vlastiti izgled, Jelena podsjeća da odjeća može biti način izražavanja, a ne još jedan razlog za nezadovoljstvo sobom.
Kroz kolekcije brenda JB, od dalmatinski nadahnute „Bila Štorija“ do snažnijeg, urbanog izraza kolekcije „Insolence“, predstavljene tijekom Milano Fashion Weeka, gradila je rukopis u kojem se susreću ženstvenost, konstrukcija i individualnost. Najnovija kolekcija „Éclosion“, inspirirana prirodnim ciklusima i trenutkom otvaranja nečega što je dotad bilo skriveno, donosi novu priču o transformaciji.
No, iza različitih estetika ostaje isto pitanje: kako odjenuti ženu, a da pritom ne izgubimo ono što je čini posebnom?
S Jelenom smo razgovarali o modi koja ne traži da se uklopimo, osobnoj slobodi koja dolazi s godinama, pritisku trendova i sve zamagljenijoj granici između njegovanja vlastitog izgleda i pokušaja da postanemo netko drugi.
„Ako mi se nešto sviđa, ne tražim dopuštenje“
Jelena, što biste danas poručili sebi na početku karijere?
Da manje brine i da se naspava kad god stigne. (Smijeh.) Na početku vam se sve čini hitno i važno. Svaka pogreška izgleda kao katastrofa, a svaki uspjeh kao da će promijeniti svijet. Danas na sve to gledam puno mirnije. Ništa vrijedno ne nastaje preko noći, a neke stvari jednostavno morate naučiti na vlastitoj koži.
Predstavili ste se na milanskoj i rimskoj modnoj sceni. Je li sve tako glamurozno kako izgleda?
Glamur traje koliko i izlazak na pistu. (Smijeh.) Iza toga su pripreme, presvlačenja, posljednje provjere i ona neizbježna nervoza hoće li sve ispasti kako ste zamislili. Milano i Rim bili su mi dragocjena iskustva. Na takvim događanjima vidite koliko je konkurencija velika, ali i koliko je važno imati vlastiti rukopis. Ne možete se stalno osvrtati na ono što rade drugi.
Osvojili ste dvije svjetske nagrade, u Rimu i Bakuu, među kojima i titulu „Kraljica dizajna Europe”. Kako je biti kraljica u svijetu mode?
Moram priznati da titula lijepo zvuči. (Smijeh.) Ponosna sam na obje nagrade jer iza njih stoji puno rada, odricanja i upornosti. Posebno je lijepo kada vaš rad prepoznaju izvan granica zemlje. Ali nagrade ne znače da je posao završen. Sutradan vas opet čekaju nove ideje, nove obveze i novi izazovi. A krunu još nisam uspjela uklopiti u svakodnevni styling.
Ključna riječ je “još”. 🙂 Vaša kolekcija Éclosion govori o transformaciji. Koliko ste se vi promijenili?
Mislim da sam danas puno mirnija u svojim odlukama. Prije sam znala previše razmišljati o tome jesam li nešto mogla napraviti drukčije. Danas donesem odluku i idem dalje. Naravno da i dalje preispitujem svoj rad, to je dio kreativnog procesa, ali ne opterećujem se baš svakom sitnicom. Osim kada je riječ o kroju. Tu i dalje znam biti neumoljiva. (Smijeh.)
Danas se puno govori o ljepoti i estetskim korekcijama. Kakav je vaš stav? Sve je to opet nekako povezano i s modom, našim poimanjem sebe.
Nemam ništa protiv estetskih korekcija. Ako se žena zbog njih osjeća bolje, zašto ne? Svatko ima pravo odlučivati o svom izgledu i ne vidim potrebu da se tuđi izbori komentiraju. Volim ljepotu i njegovanost, ali volim i različitost. Zamislite da svi izgledamo jednako. Pa to bi bilo strašno dosadno!
Što ste kroz rad sa ženama naučili o njihovom odnosu prema odjeći?
Da žene često puno bolje znaju što im se na sebi ne sviđa nego što im se sviđa. Na probi se zna dogoditi da žena odmah počne nabrajati što bi sakrila. A ja već vidim nekoliko stvari koje bih istaknula. Zato je dobar kroj toliko važan. Haljina se treba prilagoditi ženi, a ne obrnuto. I mora se u njoj moći normalno sjediti, disati i uživati. Nismo na modnoj pisti cijeli život.
Što biste savjetovali ženama koje imaju pun ormar, a stalno govore da nemaju što odjenuti?
Da prestanu kupovati odjeću za život koji ne žive. Svi imamo neki komad koji čeka posebnu priliku, idealnu kilažu ili događaj koji se nikako ne događa. Puno je pametnije imati manje dobrih stvari koje zaista nosite.
I još nešto, popust nije ušteda ako odjeća godinama stoji s etiketom. To je samo jeftinije plaćena pogreška. (Smijeh.)
Sloboda kao imperativ
Što vam je život s vremenom pokazao kao najvažnije?
Da ne treba na sve reagirati. Nekada sam mislila da moram objasniti svaku odluku i odgovoriti na svako mišljenje. Danas puno lakše procijenim što je vrijedno moje energije. Naučila sam i da nije svaka prilika dobra prilika. Ponekad je sasvim dovoljno pristojno zahvaliti i nastaviti svojim putem.
Osim modnim kreacijama, pažnju privlačite i lijepim, njegovanim izgledom te prirodnom kosom koja je postala vaš zaštitni znak. Koliko vam je važan izgled?
Volim lijepo izgledati i držim do sebe. Neću se praviti da mi komplimenti ne gode. (Smijeh.) Prirodnu kosu odlučila sam pustiti bez neke velike filozofije, a danas je postala moj zaštitni znak. Ljepotu doživljavam kao prednost, ali nikada se nisam oslanjala samo na nju. Uostalom, lijepo je kada vas ljudi primijete, ali još je ljepše kada imaju razloga i zapamtiti vas.
Koliko se vaš rad mijenjao kako ste ss mijenjali na osobnoj razini?
Mijenjao se, naravno. Bilo bi pomalo zabrinjavajuće da nakon svih ovih godina radim potpuno isto. Uvijek sam znala što želim, samo danas još odlučnije režem ono što mi ne odgovara. I u modi i u životu. S godinama se ukus izoštri, kriteriji porastu, a strpljenje za kompromise malo smanji.
Je li danas ženama izazov da u moru svega istoga ostanu svoje? Ali i prilika, jer se upravo kroz stil mogu izraziti?
Danas svi žele biti drukčiji, a na kraju sve više sliče jedni drugima. Nemam ništa protiv trendova, ali ne treba baš svaki prihvatiti kao naredbu. Volim žene koje imaju svoj stil, čak i kada se drugima ne sviđa. Uostalom, nije baš neki uspjeh biti kopija, makar i savršena.
Koliko je tebi trebalo vremena da prihvatite sebe, odbacite norme? Osjećate li se sada slobodno, modno i životno?
Trebalo je vremena, naravno. Danas se više ne zamaram time što bih u svojim godinama trebala nositi, govoriti ili raditi. Ako mi se nešto sviđa, ne tražim dopuštenje. A sloboda? To je kad možete reći ne i mirno nastaviti piti kavu. Jer najskuplje je ono što platite vlastitim mirom.
Dvije svjetske nagrade, među kojima i titula „Kraljica dizajna Europe”, priznanja u Rimu i Bakuu te nastupi na milanskoj i rimskoj modnoj sceni. Jelena je već postigla mnogo, a opet s obzirom na entuzijazam, kao da je tek krenula.
Moda i stil odraz su naše osobnosti, čak i naših vrijednosti. Jelena Bošnjak podsjetila nas je ono bitno, srž, njegovanje individualnosti i važnost slobode. Da budemo što jesmo, da se ne pokušavamo uklapati u nametnute kalupe i da stilom jasno dajemo do znanja da smo svoje, slobodne i nesputane.
Fotografije ustupila sugovornica (privatni arhiv, Nemi Bulat).
