U ovom izdanju Doglovera upoznajemo Martinu, Grobničanku koja već dugi niz godina živi i radi u Zagrebu kao fitness trenerica. Upoznali smo malo nju i njezin rad, ali glavna zvijezda ovog intervjua je – njezin ljubimac El Rey – preslatki jorkiški terijer.
Draga Martina, dobro nam došla! Predstavi nam se!
Davne ‘79 rođena u Rijeci, odrasla na Grobniku. Od malih nogu sam se bavila raznim sportovima, od tenisa, plivanja, odbojke i na kraju se najduže zadržala u skijaškom trčanju. Diplomirani sam kineziolog, živim i radim kao fitness trener u Zagrebu.
Riječanka, odnosno Grobničanka sa zagrebačkom adresom već dugi niz godina. Zbog čega si otišla u Zagreb? Kako to da si ostala? Što ti najviše nedostaje u vezi tvoje Rijeke?
Nakon završene Prve Sušačke Hrvatske Gimnazije, upisala sam tadašnji Fakultet za fizičku kulturu, danas Kineziološki obzirom da sam tada kao brucošica još uvijek aktivno trenirala skijaško trčanje. I prije samog dolaska na fakultet, Zagreb me je jako privlačio kao veliki grad, kao glavni grad sa mogućnostima svega i svačega. Valjda je to zbog toga što sam odrastala u zaista maloj sredini gdje je sve, barem u moje doba bilo poprilično nedostupno i teže ostvarivo. Danas je vjerujem drukčije, ali i prije završenog fakulteta već sam imala posao, veliki krug prijatelja i poznanika i jednostavno sam znala da je tu moj život. Najviše mi nedostaje obitelj, no srećom Rijeka tj. Grobnik je na samo sat i nešto udaljena od Zagreba tako da kad god mi poslovne i vremenske obaveze to dopuste, “zaletim se” do svojim. Uglavnom su to blagdani i godišnji odmor.
Sada kada smo tebe upoznali, predstavi nam svog ljubimca!
Moj ljubimac, moj svijet, moje sve kako mu volim tepati je Jorkširski terijer, star nepunih 11 godina (01.06. će navršiti 11-tu) i zove se El Rey. Ima španjolsko ime hihihi, što u prijevodu znači Kralj, no najčešće ga zovem od milja Reyko.
Kakav je karakterno?
Kažu da su terijeri pasmina živahnog, neustrašivog i hrabrog karaktera.
Moj Reyko je od toga samo živahan. Ne laje, obožava se mazit, znači samo da ga se češka i on je najsretniji pas na svijetu.
Koja je smiješna osobina El Reya?
Meni je sve kod njega smiješno i često kažem da je baš lik. Ali najsmješniji je, i meni najslađi kad ga se mazi pa onako kao malo stanem da odmorim ruku ili se zaboravim, a on krene ispuštati zvukove kao da plače, u smislu “ daj još”…i još i još…
Kako je pala odluka na El Reya? Zanima nas priča!
Hm… E to je zanimljivo! Kao jedna prava horoskopska Vaga, rekla bi da je neodlučnost moja najveća mana i vjerujte mi da nikad, ali nikad ne bi sama mogla donijeti odluku da si nabavim psa.
Ali kad kažem nikad, znači nikad. No tu je uletjela moja najbolja prijateljica. Ona je dvije i pol godine prije rođenja Reya sebi nabavila yorkia Ringa. Kako sam zbog njenih poslovnih putovanja, Ringa često čuvala ja i naravno “zaljubila” se u njega, ona je imala veliku želju da njen Ringo ima potomke i da naravno ja budem vlasnik jednog. Tako je bilo dogovoreno prvo leglo. U startu je njena želja bila da to bude curka, no 01.06. 2014. kad je prvi put ugledala ta mala preslatka bića, nazvala me i rekla: “Nemoj se ljutiti, ali ja bi ipak da to bude dečko.
On je presladak.” Ja sam naravno rekla daje to njen poklon i da ona odlučuje… Jer kod mene može sve, samo nemoj da odlučujem hahahahaha!
Dakle bilo vam je suđeno! A kada je došao u tvoj život, kako ga je promijenio? Kako je utjecao na tebe?
Uhhh, promijenio ga je iz temelja, ali svakako u pozitivnom smislu. Često se uhvatim kako se pokušavam sjetiti svog života prije njega i taj dio života kao da ne postoji. Kao da je Rey sa mnom cijeli život. Ljubimac je prije svega velika obaveza, to će se svi složiti, ali ono što mogu potvrditi samo vlasnici je to da je to neopisiva, bezuvjetna i zaista posebna ljubav.
To je jedna neraskidiva veza, jedno pripadanje,
znati da je to malo živo biće ovisno o tebi je po meni najdivniji osjećaj.
Na mene je možda najviše utjecalo što sam zbog/uz njega naučila više vremena uzimati za sebe, za njega, za nas. Svi znamo da je danas tempo života brz, kako se ono kaže “Posao – kuća, kuća-posao”, e pa otkad imam Reyka obavezno imam u danu vrijeme koje je samo naše.
Gdje provodite najviše vremena?
Obzirom da moj Reyko nikad nije bio pas od nekih dugih šetnji i druženja s drugim psima, najčešće je naše vrijeme na kauču uz neku dobru seriju i naravno, maženje, maženje i maženje. Nikad dosta maženja.
Kakvi su vam rituali?
Trenutno se moj posao odvija u dvije smjene, tako da nakon rano jutarnjeg buđenje, Reyko dobije svoj prvi obrok i vraća se u krevet, a ja na posao. Oko 12 sati sam natrag kada obavimo prvu šetnju. Tada slijedi naš odmor na kauču do nekih 16 sati. On nastavlja odmor do nekih 20-21h kada završava moj radni dan, slijedim večernja šetnja, higijena pa naše omiljeno doba kauč-serije-maženjeeeeeeeee.
Koja mu je omiljena hrana i poslastica?
Nažalost, moj Reyko je od rođenja jako osjetljiv na probavni trakt. Vrlo rano mu je dijagnosticiran gastritis te IBD (upalna bolest crijeva). Nakon dvije gastroskopije i kolonoskopije, bolest držimo pod kontrolom na svu sreću samo hranom. Jede hypoalergenu hranu i samo to i smije. Apsolutno ništa drugo, nikakve poslastice, ništa mi slučajno s poda jer mu se u tom slučaju odmah aktivira IBD, nerijetko i upala gušterače.
Svašta smo mi prošli, no srećom nikad nije bio neki gladuš niti proždrljivac, uglavnom smo vodili borbe da jede uopće. Tako da je njemu ista hrana u njegovoj posudici obrok, a iz moje ruke mu je poslastica hahah!
Draga Martina, hvala na ugodnom razgovoru, tebi i malom Kralju želimo još puno divnih trenutaka i maženja!
Fotografije ustupila sugovornica.
