Marta Buterin, 25-godišnjakinja iz Paga, živi i diše za obitelj, ljubav prema svom poslu i život u skladu s prirodom.
Kao supruga, majka, vlasnica frizerskog salona “Déjà vu” i osoba koja ne odustaje pred izazovima, Marta predstavlja inspiraciju mladima koji sanjaju o povratku u manja mjesta.
Uz osmijeh na licu i čvrstu vjeru u vrijednost malih stvari, ova vedra i ambiciozna mlada žena dokaz je da se i u najmanjim sredinama mogu ostvariti veliki snovi.
Predstavite nam se!
Moje ime je Marta Buterin. Rođena sam u Rijeci, ali cijeli svoj život živim u gradu Pagu, na otoku Pagu. Imam 25 godina. Sretno udana za supruga Dina i ponosna mama malenog Jakova.
Moji hobiji su pjevanje, plesanje, šetnja sa pasicom Flekom koja je izvorna Hrvatska pasmina dalmtiner, slikanje i pomaganje drugima. Ljudi i prijatelji koji me znaju kažu za moju malenkost da sam veseljak u društvui, glasna, društvena, pozitivac, ambiciozna osoba i pravi prijatelj. A sama za sebe mogu reći da sam zapravo dosta jednostavna i skromna osoba kojoj je sreća u malim stvarima poput zdravlja obitelji, uzajamnog poštovanja i ljubavi, a po pitanju materije s buketom cvijeća ili palačinkama me uvijek možeš razveseliti.
Završila sam osnovnu školu Jurja Dalmatinca u Pagu, a srednju školu obrtnička Gojka Matuline u Zadru.
U srednjoj sam dobila veliku motivaciju da se nastavim baviti s ovim poslom nakon uspjeha na školskom, pa na županijskom natjecanju, a potom i na državnom gdje sam se plasirala predstavljati Zadar. Tada se žar probudio u meni koji je rekao da moram jednog dana otvoriti svoj salon. I evo 05.09.2022. je otvoren moj salon ˝Déjà vu˝ by Marta.
Što vas je motiviralo da otvorite frizerski salon u malom mjestu poput Stare Vasi?
Za otvaranje salona u ovakvom malenom mjestu me najviše motiviralo stanje u našoj državi. Htjela sam sebi prvenstveno postaviti taj izazov i cilj u isto vrijeme, kao i dokazati ostalim ljudima da kad nešto jako želiš, imaš volje i trudiš se da se zaista može.
Kakav je odaziv lokalne zajednice na vaš salon? Jesu li ljudi iz mjesta i okolice zainteresirani za vaše usluge?
Sam odaziv nakon otvaranja salona je više nego što sam mogla očekivati ili priželjkivati. Zaista sam sretna što dolaze ljudi doslovno s cijelog otoka što se kaže kod nas tu ˝sve od Luna do Fortice˝, pa čak neki i iz Zadra, Zagreba, Rijeka a i van države dolaze kao stalni klijenti. No nažalost, evo ljudi iz samo mjesta to nisu prepoznali kao pozitivnu stvar. Zapravo samo dvije obitelji dolaze, a ostali će radije otići drugdje nego biti podrška mladim ljudima kao što sam u ovom slučaju ja.
Koje sve usluge nudite u svom salonu i imate li možda neku specijalnu ponudu koja vas izdvaja?
Što se tiče samih usluga u salonu zaista nudimo sve i svašta, osim trajne ondulacije i viklera. Ponajviše smo poznati po dobrom i ugodnom okruženju tijekom boravka u salonu. Žene najviše kod nas dolaze na razne tehnike pramenova poput klasičnih, balayage, flamboyage, shatush, airtouch… Sama farbanja, svečane frizure, feniranja, ekstenzije, keratinske tretmane… Najviše od svega poznati smo po uređenju salona kojem sam dala svoj duh i gdje klijentice tretiramo kao kraljice tj. nudimo masaže glave, kavu, šampanjac, pozitivan razgovor tijekom termina, osmijeh i pozitivnu energiju na izlasku iz salona.
Zašto ste se odlučili preseliti se u manje mjesto?
Odluka da krenem živjeti u Staroj Vasi je prevagnula zbog ljubavi hehe. Moj suprug Dino je iz tog mjesta i živi tamo. Tokom veze smo naravno pričali o zajedničkom življenju gdje je on imao veliku želju da ostanemo tamo. Meni je zaista bilo svejedno, što se kaže možemo i u štali živjeti samo da smo skupa. U svakom slučaju sama sebi sam rekla zašto ne probat živjeti na selu.
Koje su prednosti, a koji su izazovi života u malom mjestu?
Kao i sve u životu, život u malenom selu kao ovom ima svoje prednosti i mane.
Prednosti su što se život ne odvija brzo, ljudi se bave uzgajanjem domaćih životinja i od toga žive, zrak je bolji, djeca se bezbrižno mogu igrati, ljudi su prisniji nego u većim gradovima, ljudi koji vole otkrivati neistražene terene mogu to raditi pješačenjem svaki dan, nema tolikog stresa, djeca mogu imati djetinjstvo koje grad oduzima itd. itd. Dok su mane pa evo našeg sela npr. to što nema dućana, nema doktora, nema kafića, nema igrališta, nema mladih, nema prevelike sloge, nema šetnice nekakve između sela da se ljudi podruže nego moraš za svaku stvar sjest u auto.. A bome ponekad nema ni struje!
Imate li neki savjet za druge mlade ljude koji razmišljaju o povratku na selo?
Savjet za sve mlade ljude koji se žele vratiti na selu je taj da budu ustrajni u svom cilju. Zaista nije to baš tako loše kako se prezentira općenito. Mislim da obitelj i zajednica mogu biti složniji kad su manje izloženi pritisku društva i pravila kao što je u većim mjestima ili gradovima. Život je puno mirniji i spokojniji na selu.
Kako balansirate privatni i poslovni život s obzirom na vaše obaveze i obitelj?
Samo balansiranje privatnog i poslovnog života, pa dosta teško moram priznati. Rekao bi Mr.Bean iz jedne scene ˝Magic˝ heheh. Mogu samo reći da sam rodila predivnog, zdravog dječaka prije 4 i pol mjeseca i nakon toga se divim svakoj majci, još pogotovo onim majkama koje su samohrane ili same uzdržavaju djecu. Ukratko nakon što rodiš otključaš super snagu koju nisi ni znao da imaš i shvatiš da možeš sve. Vratila sam se na posao nakon 70 dana koje sam morala biti kod kuće po zakonu i krenula raditi, jer naravno da kad si maleni obrtnik tj. privatnik nitko ti neće platiti račune, podmiriti kredite ili kupiti pelene ako ne zaradiš sa svojih 10 zdravih prstiju.
Moji klijenti su zaista puni razumijevanja otkad sam se vratila pa znaju da ako je šifra crveno da moram na 5-10 min izletiti iz salona i pomoći oko malenog. Radim kako stignem, dvokratno, cijeli dan, samo jutro, samo popodne, uglavnom po dogovoru najviše. Volim svoj posao i nije mi teško raditi jer ne gledam na to kao posao već kao nešto čime mogu usrećiti ljude i uljepšati im dan. Iako zna bit naporno i znam biti umorna, za svoje malo čudo uvijek imam energije i želim od njega napraviti tj. naučiti ga istinskim vrijednostima života i da bude danas sutra dobar čovjek. Njegov smiješak je moj melem za dušu svakog dana. Dok evo suprug također radi privatno kao obrtnik vodoinstalater i u firmi, znači dva posla da nam omogući pristojan život jer je danas zaista sve skupo. Bez njega i njegove potpore i oslonca i ljubavi teško da bih i ja mogla funkcionirat i obrnuto. Uvijek si nađemo u danu vremena za nas da prošetamo ili popijemo kavu u dvorištu, pa makar i pred spavanje ispričati si dan i biti jedan drugome potpora za idući dan uz puno ljubavi.
Kažem evo sreća je nama u malim stvarima, kao zajedničko gledanja filma na kauču uz kakao, toplog zagrljaja nakon teškog dana, poljupca i riječi volim te pred spavanje, porukom za dobro jutro za bolji dan.
Imate li ideje kako potaknuti mlade obitelji da dođu ili ostanu živjeti u malim mjestima poput vašeg?
Za potaknuti mlade da da dođu ili ostanu živjeti u mjestima poput našeg najviše ima utjecaj grad, županija i sama država. Žalosno je da nitko ne mari za to i onda se čude da mladi i ljudi odlaze. Mi nismo dobili nikakav poticaj da ostanemo, a vjerujem da je skoro pa svugdje tako. Treba razmišljati na način da evo u našem slučaju grad krene graditi stanove, koje se može sufinancirat iz EU fondova pa dobit nekakav poticaj od županije ili države da mladi manje plate taj stan. Ili nekakvo sufinanciranje za obnovu starijih kuća tj. ruševina. …
Istinski želim poručiti mladima da moraju biti jaki i čvrsti i izboriti se za sebe da ostanu pri svojem cilju, znam da je teško jer sam i sama prošla to sve, ali nakraju zaista vrijedi kada se okreneš i vidiš svoj uspjeh, a da pri tome nikoga nisi ponizio, i zdrav si i imaš nadu u sebi za bolje sutra i graditi se kao bolja osoba svaki dan.
Nakraju svega, život nam je dan samo jedan i treba ga provesti čineći dobro i biti dobar čovjek šireći ljubav, ponajviše onima koji je nemaju ili im je oduzeta.
ZAKLJUČAK: Marta Buterin svojim primjerom pokazuje da su ljubav, podrška obitelji i upornost ključ uspjeha. Svojim radom i optimizmom dokazuje da se snovi mogu ostvariti i u malim sredinama, inspirirajući druge da pronađu sreću u svakodnevnim, jednostavnim stvarima.
Fotografije ustupila sugovornica.
