U današnjem svijetu punom prolaznosti, rijetki su oni koji uspiju uhvatiti trenutke i sačuvati ih za vječnost. Karmen, talentirana fotografkinja iz Rijeke, jedna je od tih osoba. Svoje putovanje u svijet fotografije započela je još kao dijete, a danas je poznata po svom studiju Misterium, gdje bilježi najvažnije trenutke života svojih klijenata.
U ovom intervjuu, Karmen otkriva kako je otkrila svoju strast prema fotografiji, što je inspirira, te kako uspijeva balansirati između profesionalnog i obiteljskog života.
Draga Karmen, dobro nam došla na Stiluetu. Predstavite nam se!
Hvala vam na pozivu, još bolje vas našla! Pa evo, ukratko, za sve koji me još ne znaju – moje ime je Karmen i dolazim iz Rijeke. Velika sam nostalgičarka, kreativka i emotivka – što mislim da je savršen recept za uspjeh u poslu koji radim, i koji živim – fotografiju. Privatno sam mama jednog živahnog trogodišnjaka, zaljubljenica u fantasy svijet, ali i finu klopu.
Bavite se fotografijom. Kako biste opisali trenutak kada ste prvi put shvatili da je fotografija vaša strast?
To je priča koju često spominjem kada pričam o nekim svojim počecima, i jako je volim prepričavati jer savršeno opisuje kako nas svaki maleni korak u životu odvede točno na put na kojem trebamo biti.
Čak i kao dijete bila sam jako emotivna, ali i strašno znatiželjna kako sačuvati od zaborava neke važne trenutke u životu. Kopajući često kroz obiteljske albume s mamom, sve mi se to činilo jako magično i važno. Kako uopće možemo fizički posjedovati uspomenu na jedan trenutak, ili pak osobu?
Negdje početkom osnovne škole, od bake sam dobila njen stari fotoaparat na poklon, i proučavala sam svijet oko sebe kroz njegov mali prozorčić u igri. Fasciniralo me kako cijeli jedan spektar emocija i trenutaka može stati u samo 1 kadar, i učiniti ga vječnim. Kasnije u osnovnoj školi, kada sam počela fotografirati na film, otvorio mi se novi svijet. Sada sam ja imala svoje uspomene za sačuvati – i ja sam ta koja ih je stvorila!
Kroz pojavu digitalnih fotoaparata, krenulo je neko drugo, ozbiljnije doba. Doba upoznavanja sa tehničkim aspektima fotografije, istraživanja, edukacija, i „zacementirane“ odluke – OVO je nešto što želim cijeli život raditi!
Koja je vaša omiljena fotografija koju ste ikada snimili i zašto?
Joj, to je kao da mamu pitate koje joj je najdraže dijete haha! Jako mi se teško odlučiti za samo jednu fotografiju, jer baš svaka ima svoju magiju i energiju trenutka, emocija i osoba koje su na njoj. Kada fotografiram, neovisno kakav je session u pitanju, uđem u neki svoj magični bubble i gledam ljude (ali i svijet) potpuno drugim očima kroz taj maleni prozorčić. Vidim ljepotu, povezanost, i stvari koje ljudi inače ne primjećuju, ili koje uzimaju zdravo za gotovo. Zato baš svaki put kad dođem sa sessiona imam novu omiljenu fotografiju!
Koje sve usluge nudite u svom studiu?
Sve usluge koje nudim usko su vezane za ljude (odnosno portrete), i vjerujem da će tako ostati još dugo jer je upravo to „niša“ u kojoj se najviše pronalazim, i najviše mogu dati.
Tako u Studiu Misterium možete naći fotografiranje beba, trudnica, parova, obitelji, krštenja, ali i fotografiranje vjenčanja.
Volim reći da pratim obitelji u svim najvažnijim, i najemotivnijim trenucima života.
Volim svaki aspekt fotografije i svaku „nišu“, tako da sam uvijek otvorena za usvajanje nekih novih znanja, i osvajanje novih polja.
Koji vam je bio najizazovniji projekt do sada i kako ste ga uspješno završili?
Meni osobno niti jedan projekt koji radim nije težak, jer zaista uživam u tome što radim. Svaki novi session mi predstavlja neku vrstu izazova, i volim misliti da mi daje priliku za rast i razvoj u ovom poslu. Ali.. Mislim da će se svaki fotograf koji to radi složiti da je fotografiranje vjenčanja jedna od težih niša u fotografiji (kako fizički tako i psihički). Newborn fotografija je možda druga po redu zbog složenosti posla, iako se radi o puno manje radnih sati.
Kako balansirate profesionalni i obiteljski život kao fotografkinja i majka?
Lagala bi kad bi rekla „super“, jer mislim da to malo kome uspijeva. Svi mi koji smo privatnici i roditelji trudimo se to izbalansirati što je moguće bolje, pa se nadam da zaista i nalazim neki balans. Nastojim, prije svega, biti mama.
Biti dostupna, posvetiti se sinu u slobodno vrijeme, ali i biti uz njega kroz bolesti. Sretna sam da mi ovaj posao (ali i razumijevanje klijenata) dozvoljava takve trenutke kada su potrebni, jer je to luksuz koji si danas nažalost ne može svatko priuštiti. Posebno me veseli vidjeti kod njega i kroz njegovo odrastanje pratiti to neko dječje prepoznavanje fotografije i onoga što radim, pa tako već sada želi „slikati“ i igra se sa starim fotoaparatima i mobitelima.
Što vas najviše inspirira i kako to integrirate u svoje radove?
Inspiraciju nalazim svuda i rijetko je manjka, ali nekako najviše inspiracije izvlačim kroz taj magični svijet fantasy-a u kojem sam i odrasla. Knjige, igrice, muzika, ali i filmovi te tematike moja su velika ljubav i upravo tu magiju nastojim pretočiti u svoje fotografije. Želim ljudima otvoriti „portal“ u neki drugi, magični svijet. Svijet koji ja vidim – i svijet u kojem želim da oni sebe vide.
Kako uspijevate uhvatiti autentične emocije u vašim fotografijama?
Za to nema tajnog recepta, ni tutoriala. Mislim da to ili imaš u sebi, ili nemaš. Često mi se kroz život dešavalo da su mi se (pa i nepoznate) osobe povjeravale, ili tražile neku vrste utjehe.
Volim misliti da izvlačim neku ranjivu stranu u ljudima, stranu za koju možda ni oni sami nisu svjesni da je imaju. Autentična sam, i poslovno sam jednaka kao i privatno. Prirodno mi dolazi komunikacija s ljudima i ovo što radim, i mislim da to ljudi itekako osjete kada se nađu ispred mog fotoaparata.
Možete li podijeliti neku posebnu priču ili trenutak iz vaše karijere koji vam je posebno drag?
Iako možda zaista zvuči kao klišej, svaka nova obitelj koju upoznam (zajedno sa njihovom jedinstvenom pričom), za mene je posebna. Svako ponovno poklonjeno povjerenje i poziv od klijenata, za mene je stvar na kojoj sam duboko zahvalna.
Ulazak u nečiju obitelj i fotografiranje (koliko god se banalno činilo), jako je intimna stvar.
Fotografije su nekako surov prikaz ljudi u njihovoj suštini, i malo toga se može sakriti.
Ako baš moram izdvojiti posebnu priču, to je priča o dvoje divnih ljudi koji su na početku bili samo klijenti, a s kojima sam postala blizak kućni prijatelj prateći ih fotografijama kroz trudnoću, rođenje bebice, krštenje, prve korake, pa i njihovo vjenčanje.
Koji su vaši ciljevi za budućnost Misterium studija?
Ciljeva i ideja je puno, ali neki u bližoj budućnosti uključuju launch ebooka o fotografiranju koji stiže uskoro, nastavak rada na malenom podcastu koji sam pokrenula, radionice fotografije, predavanja na eventima, pripreme za tematska fotografiranja koje nudim par puta godišnje, i nezaobilazne edukacije i usavršavanja kojima se posebno veselim! Krajnji cilj je uvijek i zauvijek samo jedan – stvoriti naslijeđe koje ostavljamo onima koji dolaze iza nas.
Koji je vaš savjet za ljude koji žele krenuti u svijet fotografije?
Vjerujem da bi ih imala više, ali evo par savjeta za ljude koji kreću, i koji su po meni ključni. Izađite iz zone komfora, i oslobodite se straha od tuđeg mišljenja. Ovo je strahovito važno jer bez predstavljanja svijetu – svijet ne zna da postojite. Fotografirajte stalno, i fotografirajte sve. Ovo je najlakši način da naučite promatrati svijet kroz kadrove, da zastanete i primijetite detalje, i da počnete vidjeti ono što drugi ne vide. Nemojte se bojati „pogriješiti“, kroz vlastite pogreške najbolje učite.
I za kraj, ne zamarajte se tehnikalijama i pojmovima – uživajte u super moći koju imate, a to je zamrzavanje trenutka i stvaranje uspomena.
A koji savjet imate za one koji žele možda na obiteljsko/trudničko/ ili neko drugo fotografiranje a da im je recimo ‘neugodno’?
Svima nama (pa često i meni, priznajem) bude neugodno na samu pomisao da se „ogolimo“ ispred nečijeg objektiva. To je nešto što rijetko kome dolazi „prirodno“, i potpuno je shvatljivo. Ono što je važno da znaš, i što ti mogu garantirati kroz svoje iskustvo – ta neugoda nestaje nakon pune 2 minute od upoznavanja.
Sjeti se zašto to radiš, i koliko su ti trenuci, iako predivni – kratkotrajni i prolazni, i da zajedno imamo priliku stvoriti nešto što nema cijenu. Priliku da ispričaš SVOJU priču kroz uspomene koje će ostati iza tebe, i događaje koji će se bez riječi i kroz fotografije – prepričavati za obiteljskim ručkom kroz desetljeća koja dolaze.
Draga Karmen, hvala puno na divnom intervjuu. Dokaz si da se strast, posvećenost i ljubav prema onome što radimo, uvijek isplate. Divno je znati da tvoj posao ne samo da bilježi trenutke već stvara uspomene koje traju i traju.
Fotografije: Studio Misterium/ Momento Studio
