Kora i začarani izvor (Mozaik, 2025) fantastični je roman za djecu inspiriran mitologijom i stvarnim krajolicima Gorskog kotara. U magičnom Gorskom kraljevstvu, jedanaestogodišnja Kora s vilenjakom Marikom i njegovom lisicom otkriva tajnu začaranog izvora Kupe. Kroz susrete s vilama, patuljcima, pancikulima i drugim bićima, Kora saznaje da je prijetnja ravnoteži šume i njezinim stanovnicima veća nego što je isprva mislila – što je dovodi u mnoge opasnosti, ali i pokazuje koje su vrijednosti doista važne.
Autorica romana Franka Blažić, mlada riječka spisateljica, novinarka i kulturologinja, i ove godine nastavlja predstavljati Koru diljem Hrvatske. U školama roman dobiva svoje nastavke u obliku dječjih radova, što je dokaz da se nove generacije itekako interesiraju za čitanje kada je štivo kvalitetno, osuvremenjeno i predstavljeno na njima atraktivan način. Sve je to rezultiralo i time da je Kora u pojedinim škola uvrštena u izbornu lektiru. U digitalnom svijetu u kojem nove generacije odrastaju, knjiga je ponekad stran i nezanimljiv pojam, no ovakve priče dokazuju da to ne mora biti tako.
Osim što je smještena u šume bajkovitog Gorskog kotara, priča započinje tijekom zimskih mjeseci i proslave takozvane Medvjeđe noći, što ju čini idealnom za uljepšavanje ovih sivih zimskih dana. Unatoč tome što je predviđena dobi od 8 do 12 godina, u njoj uživaju i odrasli – jer svima nam u svakodnevici dobro dođe malo magije i povratka u djetinjstvo.
Autorica, novinarka, diplomirana kulturologinja, Riječanka. Autorica romana Anara: Sjena Jantarnog mora (Cranium, 2023), romana za djecu Kora i začarani izvor (Mozaik, 2025) i kratkih priča objavljenih u časopisima, zbirkama i fanzinima – sve je to Franka Blažić, a u nastavku vam donosimo razgovor:
Kako je nastala ideja za roman “Kora i začarani izvor”?
Ideja je nastala u šumama Gorskog kotara, točnije u Tršću, malom bajkovitom mjestu gdje moja obitelj ima vikendicu. Volim čitati i pisati fantastiku, a želja mi je bila napisati i nešto za djecu, pa se to spojilo u zamisao da stvorim priču o Kori, jedanaestogodišnjoj djevojčici koja živi u velikom žiru i jedne se noći izgubi u šumi prateći krijesnicu. Tu sam sliku zapravo dugo nosila u glavi, samo se trebao dogoditi moment da sjednem i to napišem.
Zašto si radnju smjestila baš u šume i mitologiju Gorskog kotara?
Tamo provodim puno vremena, ali čak i da nije tako, mislim da nije teško vidjeti koliki literarni potencijal ima takvo mjesto, pogotovo ako razmišljamo o nečemu magičnom, mističnom… Mislim da bi se i Tolkien zamislio da ga je posjetio.
Dječjih priča smještenih u Gorski kotar kod nas ima, ali ne jako puno, a i do konkretne literature goranske mitologije nije najlakše doći. To mi je bila još jedna motivacija, oživjeti manje razvikana mitska bića, imena i legende vezane baš uz taj prostor i prilagoditi ih suvremenom romanu za djecu. Osim toga, vidim da je djeci (i njihovim roditeljima) fora čitati o mjestima koja poznaju ili koja mogu posjetiti, kao što su Golubinjak i izvor Kupe.
Što Kora kroz svoju avanturu uči i koju poruku želiš prenijeti djeci?
Ne razmišljam puno o porukama dok pišem, mislim da se one uvijek nametnu same, kroz priču, ili bi barem tako trebalo biti. Budući da je ovdje radnja smještena u prirodu i glavni antagonist joj na neki način našteti, čitatelji često spominju ekološke poruke. I razumijem zašto, jer unatoč tome što sam stvorila imaginarni svijet, u njemu i dalje naravno postoje fragmenti našeg društva. Nije sve bajkovito, Korin svijet ima i svojih mračnih kutaka.
Osim realističnog prikaza prirode, bilo mi je važno stvoriti i uvjerljivog lika jedne djevojčice, sasvim obične u usporedbi s nekim drugim junacima i junakinjama sličnih romana. Kora se susreće s različitim likovima, a glavni suputnik joj je planinski vilenjak Marik, i zasad za roman podjednako vidim interes i djevojčica i dječaka, i to mi je super. A kakve će poruke jedan mladi čitatelj/ica izvući iz Korinih odluka i razmišljanja, ovisi o svakome posebno.
Kako današnju djecu, u digitalnom svijetu, ponovno zainteresirati za čitanje?
Nemam jedinstveni i jednostavni odgovor na to pitanje, ali iz mog iskustva, djeca se zainteresiraju za čitanje ako im je priča prethodno predstavljena na njima živ i zanimljiv način. Ono što ih u čitanju zadrži su dobri likovi, pristupačan jezik i svijet u kojem mogu maštati. Djeca se također uče čitanju, odnosno tome da knjiga može biti genijalan način za provođenje slobodnog vremena, a to onda često ovisi i o navikama ili podršci roditelja i okoline.
Na kraju, knjiga nudi nešto što nijedan digitalni sadržaj ne nudi, a to je potpuna prepuštenost imaginaciji i stvaranju vlastitih svjetova u glavi. Jednom kad to otkriju, u njima se može probuditi potencijalni budući gutač knjiga. Samo im možda ponekad treba malo poticaja, bez moraliziranja i forsiranja, i pronalazak štiva koje im se istinski sviđa.
Kako ti je bilo čuti da je roman u nekim školama postao izborna lektira?
Prva natruha toga dogodila se kad su me trećaši OŠ Dobriše Cesarića u Zagrebu dočekali spremni na susretu u knjižnici nakon što su Koru pročitali na satu Hrvatskog. Donijeli su mi i lika nazvanog grčak kojeg su sami izmislili i izradili, izveli su malu predstavu, napisali pjesme, svašta nešto ludog i divnog. Kora će na izbor biti dana i u nekoliko drugih škola koje sam posjetila. Naravno da mi je to drago čuti, među ostalome i zato što na popisu lektire nema puno knjiga tog i sličnih žanrova, pogotovo u višim razredima, pa je izborna lektira generalno prilika da djeca odaberu nešto drugačije.
Planiraš li nastavak Kore ili novu priču u ovom čarobnom svijetu?
Upravo radim na nastavku. Omelo me pisanje jednog drugog romana za mlade prošle godine nakon izlaska Kore, malo drugačijem, ali sada sam opet posvećena Gorskom Kraljevstvu. Nisam bila sigurna hoće li roman imati nastavak, ali uvijek je postojala mogućnost. Imam na čekanju još neke ‘ozbiljnije’ ideje, ali lijepo mi je pisati za tu dob, to sam otkrila uz Koru. Osim toga što su djeca zahvalni i iskreni čitatelji, i što za njih itekako ima smisla stvarati, zabavno mi je i umirujuće vraćati se tom dječjem pogledu na svijet, koji nije nužno jednostavniji i lakši, ali je lišen nekih slojeva prisutnih u svijetu odraslih.
Draga Franka, hvala na razgovoru. A svi čitatelji koji imaju klince kojima bi ovo štivo moglo biti zanimljivo, trk na naš Facebook profil jer imamo darivanje!
Fotografije: Klara Stilinović Tušek, Mozaik knjiga, privatni arhiv
