Ljubica Šuljić, magistra primarnog obrazovanja i stručnjakinja za odnose s javnošću, zaposlena je u riječkoj osnovnoj školi. Strastvena je zaljubljenica u sport, prirodu i humanitarni rad, a njezin život dodatno je obogatio četveronožni član obitelji – staford Baro, kojeg su ona i suprug udomili iz azila.
Draga Ljubica, dobro nam došli, predstavite nam se!
Ljubica Šuljić, magistra primarnog obrazovanja, i završeni odnosi s javnošću na PAR – u. Zaposlena u jednoj riječkoj osnovnoj školi. Zaljubljenica u duge šetnje i boravak u prirodi, kao i sport; nogomet, rukomet, vaterpolo. Naravno, navijačica našeg kluba, ali onog pod stijenama Kantride, kamo sam kao mala i odlazila. Humanitarka, volim s djecom i roditeljima napraviti humanitarnu akciju u kojoj pomognemo najugroženijim skupinama u društvu. Veliki zaljubljenik u preparativnu kozmetiku i sve vezano za njegu o koži. Veliki veseljak i veliko dijete koje ponekad odbija odrasti.
Sad kad smo Vas upoznali, koga ste doveli sa sobom?
Ovo je naš Baro, star 2 godine i 3 mjeseca, staford.
Kakav je karakterno?
Kao svaki tinejdžer (smijeh). Ponekad neposlušan, svojeglav, ali užasno umiljat i razigran. Pravi čuvar, tako da ponekad treba biti na oprezu kada mu netko nije po volji.
Koja je njegova smiješna osobina?
Krađa šlapa i tenisica po kući. Jednostavno je to jače od njega. Zna ih uzeti i samo ih odložiti u svoj krevetić i leći zagrljen s njima.
Kako je pala odluka na psa? Zanima nas priča!
Pretprošle godine u ljeto, šalje suprug sliku neuhranjenog staforda iz azila. Govori on vidi kako je predivan i hoćemo li ga udomiti? Na prvu mi je bilo pa gdje ćemo sad uzimati psa, uostalom od kuda sada odjednom želja za psom i obavezama, i mislim si ja dobro, ajde idem samo pitati za njega, bez velike obaveze. Kako smo mi već prije 10 godina, dok sam živjela s roditeljima i bratom udomili stafordicu Lu koja je još uvijek tu, samo je već bakica koja hoda s noge na nogu, poslala sam poruku gospođama u azilu i priupitala za Barkija, odnosno tada se zvao Tiger. Čuvši da već provjerena obitelj želi udomiti psa, mislim da je to bilo to.
Nazvali su nas i rekli da nas naš četveronožac čeka. I jesam li mogla reći ne, nisam.
Spremili smo se i otišli po njega. Došavši u azil, najsmješniji prizor je bio Baro s gumenom čizmom u ustima, koji bezbrižno trčkara i ne zna što se događa, jer je jadan do tada, a nije imao ni godinu dana već bio dva puta ostavljen.
A kakva je Lu karakterno, i kako je prihvatila novog člana obitelji?
Lu je također stafordica, ali netipična. Uzeli smo je kad joj je bilo svega pet i pol godina. Lu je totalna suprotnost od Bara, staložena, mirna, nikada nije imala ni jedan incident s drugim psima. Bara je prihvatila kao prava mama, vole se jako, međutim kako ona već ima 15 godina on je jako miran i staložen s njom. Kad zajedno šetamo ima strpljenja i čeka ju, pa ju malo pogura s njuškom. Uglavnom gušt ih je gledati zajedno.
Susrećete li se sa predrasudama o stafordima? Kakvi su oni psi?
Konstantne su predrasude, odnosno, ljudi koji nisu imali doticaj s njima imaju predrasude, ljudi koji ih znaju bez problema prilaze i igraju se s njim. Oni su psi s kojima se konstantno mora raditi, ali isto tako su psi, koji se sklupčaju pokraj tebe kao najveće bebe i zaspu.
Kako je promijenio vaš život? Kako je utjecao na vas?
Ovo će sad zvučati možda čudno, ali kao kad dobiješ novog člana u obitelj. Sve je podređeno njemu. Kako mi nemamo djece, evo imamo Barkija, ponekad dođe na isto (smijeh). Usklađivanje obaveza da ga uvijek netko može izvesti u šetnju, istrčavanje. Inače smo imali Lu, s kojom smo kad je bila u najboljim godinama svaki vikend negdje bili, tako da u tom smislu se nije ništa previše promijenilo, ali opet s druge strane nas dekomodiralo kod putovanja, jer si ograničen na pet – frendly hotele, kojih budimo iskreni nema baš previše, ograničen si na destinacije koje primaju pse, kojih opet nije puno, tako da u tom smislu ajmo reći neke slobode putovanja nas je ograničilo, ali smo s druge strane u formi jer smo konstantno u nekom pogonu s njim.
Gdje provodite najviše vremena?
Ovisno o vremenu i danu. Kad je radni tjedan pokušavamo bar svaki drugi dan otići na istrčavanje na Grobnik, obožava trčanje i hvatanje loptica. Šetnje po Kostreni, Risnjaku i Fužinama, a kad smo na godišnjem ili kad je neki produženi vikend spakiramo se za Novalju, gdje imamo kuću i Baro je najsretniji u svom vrtu. Obožava more i kupanje u moru. Pliva kao mala vidra i ovo ljeto je bio prava atrakcija u Novalji kad bi plivao, ljudi bi stali i gledali ga u čudu, ponekad i slikali.
Kakvi su vam rituali?
Uz sve prije nabrojano, Baro je velika maza. Obožava se navečer sklupčati uz supruga, i onda njih dvoje zajedno imaju svoje vrijeme. Gušt ih je gledati kako oboje uživaju.
Koja mu je omiljena hrana i poslastica?
Ajme on jede sve. Kako su nam ispričali bio je izgladnjivan, tako bi i dandanas pojeo sve, ali postoji problem jer je Baro veliki alergičar pa sa svime moramo itekako dozirati. Uživa u svojoj hipoalergenoj hrani i slasticama, a kad smo u Novalji uživa uz moju mamu koja uvijek ima nešto za njega skrivečki za pojesti, pa se i vrati s kojom kilom više ( smijeh).
Baro je razigran i zaštitnički nastrojen pas koji je unatoč predrasudama o stafordima pronašao dom pun ljubavi. Bilo nam je drago upoznati vas! Hvala Ljubice!
Fotografije ustupila sugovornica.
