Riječanka Izabel Denona naša je nova gošća Travel preporuke, pratimo je na Instagramu kao svestranu @parisienne87 koja uživa na putovanjima, planinama, koncertima i raznim zanimljivim eventima. Oduševila nas je čarobnim storijima i slikama iz Madeire i Lisabona, pa smo morali saznati pozadinu putovanja!
Ukratko nam se predstavite!
Dugogodišnja marketingašica, od nedavno poduzetnica, no uvijek prije toga sam mama, introvertni book worm, rockerica u duši i, kao pravi Vodenjak, ljubitelj slobode i tog osjećaja.
Zato i volim putovanja – jednostavno nema mi dražeg feelinga od onog kad si u nekom gradu gdje nitko ne zna ništa o tebi, kad nemaš plan ni program ni obaveze, niti pojam vremena i prostora, a jutarnji alarm je ugašen.
Gdje ste to bili?
Već duže vrijeme mi je velika želja bila posjetiti “europske Havaje” odnosno Madeiru, budući da sam i veliki fan hikeanja, pa sam iskoristila priliku i odlučila posjetiti usput i prijestolnicu Portugala, predivni Lisabon. I nisam nimalo zažalila!
Za kakav tip putovanja ste se odlučili i zašto?
Volim putovati u privatnom aranžmanu, i doslovno se gubiti ulicama grada svojim tempom, te tako otkriti skrivene zanimljivosti i atrakcije, one autohtone, bez turista. Na Google Flightsu inače unaprijed skeniram i pratim jeftinije letove za destinacije koje bi rado posjetila, a na Madeiri sam i rentala auto da bi u što više otoka vidjeti i doživjeti, sve u cilju veće slobode i spontanosti.
Koliko dugo je trajalo putovanje?
Nakon leta iz Venecije, u Lisabonu sam provela 4 dana, sasvim dovoljno za doživjeti grad punim plućima, a u Madeiri 2 i pol dana, no voljela bi da mi je ostao još jedan dan za puni doživljaj, koliko je otok zanimljiv i raznolik!
Što ste sve posjetili?
Putovanje je počelo s Lisabonom i otkrivanjem centralnih djelova grada, lutanjem pitoresknim i umjetničkim ulicama s pročeljima od najšarenijih pločica, od starog vanjskog lifta Elevator de Santa Justa iz 1920. do razrušenog samostana Carmo. Samostan, ili ono što je od njega ostalo, simbol je i ostavština jednog od najrazornijih potresa u povijesti (jačine 9 Richtera) koji je, uz tsunami, sravnao Lisabon na sam dan Svih svetih 1755. Trg ispred samostana bio je i mjesto građanske revolucije prije točno 50 godina, kad je narod svrgnuo zadnjeg portugalskog diktatora i kročio put k demokraciji.
Put me dalje vodio egzotičnom Botaničkom vrtu, pa kroz Rua Augusta, glavni “korzo” grada, ispod velebnog luka do same obale i jednog od najvećih europskih trgova, Praca do Comercio koja je u svojoj bogatoj povijesti svjedočila mnogim zbivanjima i ulogama, kao što to prikazuje zanimljiv Povjesni muzej grada na samom trgu. Na istoj toj obali, malo dalje od centra nalazi se i poznati toranj Belem, spomenik bogatoj pomorskoj i istraživačkoj baštini Portugala. Zadnji dan Lisabona bio je posvećen putovanju vlakom do obližnje Sintre. Kakvo li bajkovito mjesto s egzotičnim vrtovima, palačama te mističnom gotičkom arhitekturom!
U Madeiri je prvi dan bio posvećen šetnji najvećem gradu Funchalu. Žičarom se pruža i ptičji pogled na grad, do impresivnih Tropskih vrtova Monte Palace-a gdje ste jednostavno opčinjeni egzotičnim biljkama i uređenjem inspiriranim Japanom, Kinom i Afrikom, vodopadima, jezerima, paprati, plamencima i ribama svih oblika i boja.
Prisustvovala sam i tradicionalnim strmim spustevima s brda drvenim košarama/kolicima, no moja definicija adrenalina se rađe sastojala od impresivnog hike traila između dva najviša vrha Madeire, od Pico de Arieiro preko trećeg vrha pa do najvišeg Pico Ruivo. Napornih 11,4 kilometara vrijedila su svakog trena! Ne samo zbog neopisivog pogleda na horizont iznad samih oblaka, nego i specifične flore i faune – divljih ptica/kokoši koje bi planinarima pravile društvo u trenucima odmora.
Kad jednostavno uživaš u trenutku i ne vjeruješ svojim očima nad nadrealnom vizurom ispred i oko sebe! Zadnji dan bio je posvećen lakšem trailu uz jednu od mnogih levada – kanala koji su davno i mudro napravljeni da prenose vodu za navodnjavanje polja oko otoka. A kao nagrada za kraj, otvorila sam sezonu kupanja na vulkanskoj pješčanoj plaži slikovitog gradića Seixal, među divljim i toplim valovima Atlantika.
Koji vam je highlight putovanja?
Najdraža uspomena iz Lisabona su mi svakako sunseti na kraju ispunjenog dana s njihovih miradouro-a (vidikovaca) Da Graca i Da Senhora do Monte, uz nezaboravan pogled na grad, bossanova svirku lokalnih uličnih svirača i čašu porta, portugalskog desertnog vina.
U Madeiri me pak oduševio Fanal Forest, magična drevna šuma starih cedrova koja djeluje kao prizor iz neke fantasy knjige, koje inače volim čitati. Mistična ujutro dok je još gusta magla ali posebno čarobna i kad se kroz grane prekrivene mahovinom nadziru prve zrake sunca, a magla je nošena vjetrom. Neopisivi osjećaj!
Ne možemo a da ne pitamo o hrani! Što ste jeli i pili? Kakva im je hrana? Ima neki njihov specijalitet?
Osim porta, nemoguće je ne isprobati njihove pastel de nata, tortice od hrskavog lisnatog tijesta punjene kremom (najčešće od vanilije), koje idelano pašu uz kavu. Ulicama starog grada možete nabasati i na portune lokalnih nonica koje, da bi dodatno zaradile, nude domaći liker ginjinha od kisele portugalske trešnje u čašicama od bijele ili tamne čokolade.
Što se glavnih jela tiče, svakako preporučam restorane u starom gradu gdje se svake večeri pridruže i fadopjevači i pjevačice, za potpuni doživljaj uz raznovrsna i vrhunska riblja jela, koja su im specijaliteti.
Planirate li neko drugo putovanje?
Dok ovo pišem putujem u Beč, koji me oduševio prošlog proljeća. Grad bogat povijesti, živih parkova, muzeja ali i glazbe.
Naime, ostvarit će mi se velika želja a to je doživjeti filharmonijski koncert bečkog orkestra u prekrasnim vrtovima Schönbrunna, a usput valja skočiti i na rock koncert Toola.
Zašto ne, život je jedan i prekratak (za sve divne destinacije svijeta), te u njemu treba uživati punim plućima! Hvala na posvećenosti u pisanju preporuke i prekrasnom osvrtu!
Fotografije: Izabel Denona
Prethodni tekst – Travel priča by Tamara Peić: Autom preko Stona sve do Crne Gore
