U ovoj Travel preporuci donosimo vam inspirativnu priču dvoje penzionera, Vilme i Šandora Ceznera, iz malog mjesta Zvoneća, koji su, unatoč svojim godinama, odlučili ostvariti svoju dugogodišnju želju za avanturom.
Upoznajte ove zaljubljenike u vožnju motorom koji su, na svojoj Hondi CBF 1000, krenuli na putovanje života – odvozili su čak 6400 kilometara od svog doma do Gibraltara i natrag. Njihova priča dokazuje da godine ne moraju biti prepreka za ispunjenje snova, već samo broj koji treba prihvatiti s osmijehom i avanturističkim duhom.
Ukratko nam se predstavite!
Mi smo dva penzionera u trećoj životnoj dobi, ali puni avanturističkog duha. Vilma i Šandor Cezner iz mjesta Zvoneća. Ja imam 71 godinu a Šandor 69. Oboje zaljubljenici u vožnju motorom. Imamo Hondu CBF 1000 s kojom putujemo. Kad nismo na dva kotača živimo najnormalniji penzionerski život. Imamo vrt, nekoliko kokica za zanimaciju i okućnicu oko koje uvijek ima posla.
Gdje ste to bili?
Odlučili smo se za avanturu života i odvozili put od 6400 kilometara od Zvoneće do Gibraltara i natrag.
Što vas je inspiriralo da krenete na ovakvu avanturu u vašim godinama?
Godine su samo broj, a zdravlje nas još donekle dobro služi. Ovaj put je naša dugogodišnja želja. Zapravo želja postoji već 40 godina, ali nismo imali mogućnosti da to ostvarimo. Ni vremena ni financije. Sad imamo! Samo je bilo pitanje dana kada ćemo odlučiti, i jesmo, dok nas godine ne preteknu.
Kako su reagirali vaši prijatelji i obitelj kad su saznali za vaš plan?
Zapravo nisu bili previše iznenađeni. Naši prijatelji su također bajkeri, i svi smo članovi kluba Old bikers Rukavac, njima je putovanje motorom potpuno normalna stvar. Jedini šok je bio što smo se na toliki put odvažili ići sami. Obično putujemo u većoj grupi, tako da smo već vozili do Grčke, Rumunjske, Mađarske… Prošli cijelu Austriju, Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. A od obitelji smo imali veliku podršku i vjetar u leđa. Kćer nam je svakodnevno pomagala oko rezervacije smještaja jer nismo znali koliko ćemo dnevno preći kilometara i hoće li nas vrijeme poslužiti.
Koje su najveće prednosti i izazovi putovanja motorom u odnosu na druge načine putovanja?
Motor je poseban gušt, potpuno drugačije viđenje stvari oko nas. Posebna doza adrenalina i užitka. Nikad ne znate kakvo vas vrijeme očekuje, i što vas čeka na putu. Prtljaga vam je jako ograničena, a kada putujete više od tjedan dana to je zaista pravi izazov…jer sve vam treba a ništa ne stane 🙂 U svakom slučaju, nismo se sekirali oko takvih stvari.
Koliko dugo je trajalo putovanje?
Od 20.05. do 04.06. punih 16 dana čistog uživanja i blagostanja, uz manje putešestvije.
Što ste sve posjetili?
Putovali smo od Zvoneće prema Parmi, Genovi, San Remu, pa prema francuskoj u Nicu, Kan. Zatim predivni Monaco i Monte Carlo, uz obalu prema Barceloni. Nakon toga smo otišli u Valenciju, Malagu, Cadiz i sve do Gibraltara koji nam je bio cilj. Za nazad smo vozili po unutrašnjosti, prema Sevilli, Cordobi, preko Zaragoze, Avignona, Verone pa sve do doma.
Kako se osjećate dok prolazite kroz različite kulture i krajolike na putu?
Bilo je predivno gledati krajolike, gradove, i sva manja mjesta koja smo obišli. Osjećali smo nevjerojatan ponos što nam sve ide po planu, i sreću što nas služi i zdravlje i vrijeme. Ljudi su bili predivni gdje god smo došli. Sve je bilo baš kako treba bit, od prvog do zadnjeg dana.
Ne možemo a da ne pitamo o hrani! Što ste jeli i pili? Kakva im je hrana? Ima neki njihov specijalitet?
O hrani svi vole slušati. Italija je nešto na čiju hranu smo navikli, Francuska također. U španjolskoj smo guštali u tapasima i paellama. To je nešto što doma ne spremamo i nemamo priliku pojesti. Meso je svugdje bilo jako ukusno, a i deserti. Pili smo najviše vodu i sokove, jer vožnja motorom ne trpi alkohol. Nekad bi pojeli i sendvič, nismo uvijek imali vremena niti prilike sjesti i pojesti kuhano. A navečer kada bi parkirali motor smo se znali opustiti uz čašu crnog vina ili pivu ili pak sangriju u Španjolskoj.
Imate li neke omiljene priče ili anegdote koje biste željeli podijeliti s našim čitateljima?
Bilo je svega na ovom putovanju. Od kiše prvi dan, do +35 stupnjeva negdje oko Cordobe i snijega u Alpama za doma. Nekad bi u smještaj dolazili jako kasno, gladni i umorni, a nekad bezbrižni i opušteni.
Ali to je zapravo i najljepši dio putovanja, kad ne znaš kakva te avantura čeka idući dan.
Planirate li neko drugo putovanje?
Za sada još uvijek sabiremo dojmove s ovog putovanja, ali nešto se šuška u našoj bajkerskoj grupi da bi bilo dobro malo detaljnije istražiti Grčku. Ali postoji želja i za turu do Moldavije i Poljske. Samo neka nas zdravlje posluži da vam možemo ispričati još koju putešestviju starih bajkera.
Putovanje Vilme i Šandora Ceznera nije samo priča o kilometarskom putovanju, već o životnoj filozofiji koja slavi avanturu, hrabrost i ljubav prema životu bez obzira na godine. S planovima za daljnja putovanja i istraživanja, Vilma i Šandor dokazuju da prave avanture nikada ne prestaju, već nas čekaju iza svakog ugla, spremne da budu otkrivene.
Prethodni tekst – Travel priča by Izabel Denona: ”Najdraža uspomena iz Lisabona su mi sunseti na kraju ispunjenog dana”
