Sanja Lujić Pirc je po zvanju profesorica hrvatskog i engleskog jezika i književnosti. Nastavu je napustila jer se je zaljubila u odnose s javnošću. Ali jednom nastavnik, uvijek nastavnik pa joj nije dugo trebalo da se vrati u učionicu. Iako više nema zelenih ploča i kreda, snašla se je s bijelim pločama i flomasterima i sada uspješno vodi studente kroz Komunikacijske vještine. Od Excel tablica je bježala, ali se ipak odvažila i uplovila u menadžerske vode. Ipak, češće se drži Worda i svoj tijek misli tipka ili stavlja na papir.
Kad bi nam ti morala opisati Sanju u jednoj rečenici, ta rečenica bi bila…
Lujka koja se odvaži i ulovi novih izazova pa se poslije pita “što mi je to trebalo, a mogla sam biti na miru”. Ali na kraju, drago mi je da ipak jesam i mali trenuci me čine sretnom.
Ne bih te ni ja ništa drugačije opisala. Sanja! Nova godina, nova slikovnica! Čestitam! Koliko dugo se kuhala ideja i kad se pojavila?
Ja sam jako nestrpljiva i to je zapravo užasan problem. Pogotovo ljudima oko mene. Zato je važno da me na ovakvom projektu prate ljudi koji mi čitaju misli, poput tebe, i mogu pratiti moj ritam. Čim sam napisala ovaj tekst, nisam ga mogla ostaviti da odstoji. Odmah sam uletila Lauri i pitala je želi li sudjelovati. Ines, grafička dizajnerica, znala je da kada primi tekst i ilustracije, ima samo nekoliko dana da sve posloži. Financije su te koje zakoče ili uspore ritam.
Od dobre ideje jedna stvar je bolja, uspješna realizacija. Dakle, tko je sve pripomogao da slikovnica ugleda svjetlo dana.
Laura Baranić s Trsata mi se učinila kao savršen izbor za ovu slikovnicu jer njezin rad pratim kroz njezinu galeriju Laurin kutak; s Ines Bračun, grafičkom dizajnericom iz obrta Denine radim već godinama, Tiskara Sušak me prati od prve slikovnice, ali i ranijih projekata. Firma Dottoressa je izdavač jer se je Janji Tarčuković slikovnica svidjela na prvu, „testirala” ju je čitajući je svojoj djevojčici Isabelli. Uvijek je najteže posložiti financije, ali Jadrolinija je prepoznala temu i sudjelovala jednim dijelom kako bi slikovnica ugledala svjetlo dana.
Znaš da sam ja luda za „imenovanjem“ stvari, pojava, projekata… Moraš mi otkriti kako je nositeljica radnje, djevojčica Kasus dobila ime?
Pročitaj unazad! Gle, činjenica je da sam sjedila na barci na Susku, uživala na godišnjem odmoru, a tada sam najkreativnija. Tada pišem za dušu. Izdogađale su mi se neke stvari, dragi ljudi s bivšeg posla su nešto neočekivano lijepo napravili za mene i htjela sam reći cijelom svijetu koliko je važno imati drage ljude oko sebe.
Sve više ljudi po društvenim mrežama komentira da su usamljeni, a opet s druge strane neki od nas traže samo sat vremena u tjednu da smo sami, na miru i nedostupni. I gledam taj otok, koji je preko ljeta krcat, a preko zime pust.
Susak je poslužio kao inspiracija, ali mjesto radnje nije Susak. To je svaki naš otok.
Prekrasno. Ponekad se bitne i duboke poruku kriju u naizgled jednostavnim formatima. Kome je posvećena slikovnica i koju poruku želiš prenijeti?
Sve je krenulo od poruke „Kada je tebi nešto bitno, bitno je i meni”.
Pripremaš i promociju. Znamo da ti dolaziš sigurno, hvala što si pozvala da budem moderator, jedva čekam, a to znači očito da i ja dolazim… Tko nam još dolazi?
Inače smatram da je dobra priprema najvažniji dio posla, ali kod promocije ne želim puno planirati i imati „generalne probe”, a to mogu s tobom. Ne želim znati pitanja, želim da sudjeluju ljudi iz publike, ako žele, koliko žele i kada žele. Ne želim dogovorena pravila igre i protokole. Pozvala sam Ivu Dragičević Brozičević da kao iskusna psihologinja prokometira neka stanja koja spominjemo jer meni stvarno nije jasno što se događa, a zabrinjavaju me statistike. Dolazi i Laura jer me baš zanima što će ti ispričati, kako sam je „gurnula” u ovo novo iskustvo.
I još nešto za kraj, prisutni će dobiti razglednice koje je izradila grafička dizajnerica Ines Bračun po ilustraciji Laure Baranić – s porukama Mislim na tebe! i Šaljem ti zagrljaj! kako bismo svi zajedno pokrenuli lanac empatije, komunikacije i sretnih misli.
Uh, ja sam već u fazi #jedvačekanja. Dragi čitatelji, dođite i vi! Nego, kako se osjećaš? Na sto si frontova, ali ženo draga u rukama držiš svojih misli i srca djelo!
Jesam, na sto sam frontova. Ova slikovnica me veseli kao što me veseli i pješački prijelaz na Trsatu ili rasvjeta u Parku heroja. Svoju ljubav prema komunikaciji i pisanoj riječi najlakše iskazujem kroz edukativne ilustrirane priče koje na taj način postaju najbolji mogući PR alat pomoću kojega mogu poslati željenu poruku.
Svi mi želimo bolji, ljepši, ugodniji svijet za našu djecu pa i nas same. No, put do promjene su mali koraci u našoj mikrosredini. Koja je tvoja neka misija koju ovom slikovnicom ispunjavaš?
Kasus je priča o djevojčici koja živi na otoku na kojem je prije živjelo mnogo ljudi, a sada ih se je većina zbog posla i škole preselila u grad ili daleke zemlje. Ona tužna i usamljena čeka ljeto, kada će otok zaživjeti žamorom djece, turista i iseljenika.
Jednoga dana ribar Matko joj pokloni čarobnu školjku koja izvrsno sluša i može ostvariti želju, no samo ako je iskrena i skromna.
Kasus nije bila sigurna je li njezina želja, da kupi poštansku markicu, skromna pa je odlučila pomoći i prodati čarobnu školjku, u čemu nije uspjela. Poštanska markica joj je trebala kako bi poslala pismo svojoj prijateljici Viti i zamolila je da dođe na otok na proslavu Sv. Nikole pa da se barem na kratko vide do ljeta jer joj je strašno nedostajala.
Slikovnica progovara o važnosti slušanja u komunikaciji, ali i važnosti jasnog izražavanja želja jer je to jedini siguran način da se iste mogu ostvariti, pogotovo uz pomoć podrške obitelji i prijatelja.
U današnja vremena svi smo se udaljili jedni od drugih, a opet mislimo da sve znamo o svakome prateći društvene mreže. Istraživanja pokazuju da je usamljenost nova epidemija, pogotovo među mladima.
Među ostalim, predajem studentima Komunikacijske vještine tako da se u svakoj slikovnici, primjereno dobi, bavim jednom temom iz komunikacije jer smatram da je to danas izniman problem i da bi se trebalo na tim vještinama raditi od najmlađe dobi, a ne tek u kasnijem školovanju.
Ključne poruke:
- Moć slušanja i izražavanja emocija
- Vrijednost zajedništva
- Čarolija nije u predmetima, već u ljudima
Divna ideja! A znaš da su moji intervju apsolutno subjektivni, kad ne pišeš slikovnice, što čitaš na mojoj, našoj, vašoj – Stilueti?
Koje pitanje! Pa sve!
Promocija slikovnice održat će se u Gradskoj knjižnici Rijeka, ogranak Trsatm 18.02, s početkom u 18 sati. Ulaz je slobodan i dobrodošli su veliki i mali, dobrodošli ste svi!
Hvala Sanja, kad je tebi nešto bitno, bitno je i meni. Pa mi je sada bitno zahvaliti što se baviš ovim temama jer ne možemo promijeniti veliki svijet, ali možemo biti dobra – mala – slatka promjena, val sreće, obala obzira i most jedni ka drugima. Jer je bitno.
Pripremila: Marija Mažar
