Dogloveri: Sandra Filičić i Don, Piama i Lu
D

Ljubitelji pasa složit će se da je ljubav prema našim četveronožnim prijateljima posebna. U našoj rubrici Dogloveri donosimo priču Sandre, Filičić, ljubiteljice životinja iz Viškova, čije srce, dom i dvorište krase tri predivna psa – Don, Piama i Lu.

Draga Sandra, dobro nam došla! Predstavite nam se! 

Kao prvo hvala Vam na pozivu u ovu divnu rubriku Dogloveri jer ja to zaista i jesam. Imam ukupno 3 prekrasna psa. Moje ime je Sandra, dolazim iz Viškova mjesta pokraj Rijeke.

Imam 43 godine. Majka sam dvije odrasle cure i mogu slobodno reći  da sam tradicionalna kućanica. To ne znači da zanemarujem vlastite potrebe to samo znači da mi je obitelj na prvom mjestu. Možda to nije za svakoga, ali ja to volim!

Sada kad smo Vas upoznali, koga ste nam to doveli! Cijelu ekipu nam predstavite! 

Don moj prvi pas labrador ima 10 godina, to je moj dobri starčić koji je u odličnoj formi.  

Piama je maltezer i ima 6 godina, ona je razigrana, vesela, privržena ali veoma poslušna.

A Lu… Pomeranac ona je moj zadnji pasić i kao što i  vidite najmanji. Lu ima 1,5 godinu i  samo jednu kilu tjelesne  mase. 

Za Lu kažem da je stigla kao šlag na moju tortu hahaha. Kažem to zato što je jako sitna, pa kao sitni detalj ukrašen na kraju. Sa svoja 3 psa stvorila sam odnos pun ljubavi izgrađen na povjerenju i poštovanju.

Kakvi su oni karakterno?

Idemo onda po redu…

Don je pas koji jako voli našu  obitelj, pogotovo našu djecu i ima vrlo blag karakter vrlo je strpljiv i jako pažljiv. Piama je vrlo pametna i jedan jako razigran pas. Naš prijatelj je  zove “strijela” jer je dovoljno da je pogledate i ona je već tu.  

Lu iako je najmanja ima jednu veliku ličnost. Vrlo je odana, pametna i usudila bih se reći hrabra. Hrabra za tako malenog psa. 

Koje su njihove smiješne osobine? 

Don je jako znatiželjan! Sjećam se da je jednom davno gurnuo glavu u jednu jako usku kantu, a njegova velika četvrtasta glava se zaglavila, i tako je šetao po dvorištu. U tom trenutku dolazi starija kćer i kaže: ,,Mama šta imamo nekog novog psa?” … 

Piama se voli opuštati ispod dekice u svom krevetiću pa često nalikuje na kakvog duha jer puno puta spava  stoječki sa dekicom preko glave. Kada je pozovemo van  digne se zajedno s dekicom, kao da sama dekica želi ići  van. 

Lu glumi bebu jer se mi prema njoj tako i ponašamo, navečer krade čarapice i nosi ih u svoj mali šator i tako spava na njima. Lu također pliva u zraku – zamišlja da je u moru. 

Kako ste odlučili da ćete biti vlasnici čak tri psa? 

Hmm… Ispričat ću vam priču, priča ima tužan početak. Bilo je to točno pred 20 godina kada sam imala svog prvog psa, vrste Chow-chow. On je sa 6 mjeseci počeo pokazivati prve znakove agresije. Da to suzbijemo upisujemo ga u školu za dresuru, ali nije uspjelo ništa. Nisam sigurna je li bio možda problem u meni jer nisam uspjela iskontrolirati jak karakter. S obzirom da je to bio moj prvi pas, nisam imala iskustva u svemu tome. Ne znajući o posljedicama, uzela sam ga iz nekontroliranog uzgoja. Napao je dosta ljudi između ostalog i mene u trudnoći s mojim prvim djetetom… 

Poduzela sam sve da ga ne uspavaju, ali ništa nije pomoglo. Otišao je na promatranje gdje mu je dijagnosticiran “sindrom  bijesa” i bio je uspavan. Dugo vremena sam osjećala veliku krivnju zbog toga.

Nakon 7 godina  skupila sam hrabrosti i odlučila se za novoga psa jer  imam puno ljubavi za novo biće samo ovaj put sam pažljivo odabrala i tu dolazi Don. Pas koji strašno voli obitelj, pas koji ima genetski predispozicije da bude strpljiv i blagog karaktera, pravog obiteljskog psa.

Nakon njega, da ne bude sam, da ima društvo  razmišljali smo o još jednom psu i tu dolazi Piama. Nakon Piame dolazi najmanji pas Lu iz uzgajivačnice Flawless Paws. 

Smatram da odabirom odgovarajućeg uzgajivača si osiguravate sretan početak! Sve ono što ja nisam pred 20 godina napravila. 

I kako se ekipa slaže? 

Slažu se fantastično. Don je ogroman ima 37 kg, ali jako pazi na malene, posebno na Lu koja ima samo 1 kg. Imamo veliko ograđeno dvorište u kojemu oni, a i ja provodim najviše vremena, ako nam vremenski uvjeti to dozvoljavaju. 

Kada niste u dvorištu, gdje provodite vrijeme? 

Najviše vremena provodimo u prirodi, u šumi, šetamo dugim šetnjicama uz more, ispijamo  fine kavice na suncu, u dvorištu kuće gdje se mogu bezbrižno igrati i trčati do iznemoglosti. Na kraju svi zaspu u svojim krevetićima po kući kojih imamo  jako puno (u svakoj prostoriji po jednu).

Kakvi su vam rituali? 

Moji psi vole jako dugo spavati. Obično se ja prva  probudim dok se oni bude kad čuju zveckanje  hrane u padelicama. Nakon toga si ja radim kavicu, a Lu odmah dotrči do mene i čeka da je  podignem na sebe, e tada počinje kontakt s očima. Podigne visoko nosić i gleda me ravno u oči, a to je  samo pokazatelj ljubavi, povjerenja i sigurnosti.

Negdje sam pročitala da kada vas pas dugo gleda u oči da njegov mozak ispušta OKSITOCIN poznat kao  HORMON LJUBAVI, oksitocin je isti hormon koji  proizvodi mozak majke kada se ona povezuje sa  svojom bebom. Tako mene Lu ujutro gleda, kao bebica.

Don jako voli šumu, voli jako trčati po šumi, voli zabiti glavu u svaki grm. U šumi ponekad  sretnemo dvije srne za kojima Don voli potrčati. Šuma je ispod naše kuće tako da smo tu svaki dan. Don također voli prošetati do škole, jer tada zna da  je njegova mlađa vlasnica došla sigurno kući. Lu i Piama strašno vole duge šetnje uz more, oni  mi zaista ne oduzimaju previše vremena, oni su dio  moje tjedne rutine.

Ja volim pravila i dobru  organizaciju zato su vi moji psi posloženi i socijalizirani u čemu mi je pomogao Dubravko Hlastec, koji ima školu za obuku pasa (ako se sjećate, i mi smo ga na Stilueti ugostili, kliknite ovdje i pročitajte intervju).

Jedino što sjedni, mjesto za Lu ne vrijedi. Ona zna samo komandu dođi što je za mene sasvim dovoljno. Prati me uz nogu bez povodnika, ali i brže se umara pa se voli i nositi. Ona je prekrasan mali pasić koji nije  zahtjevan. Sa Lu možete svagdje iako se na prvi  pogled čini krhka ona je po prirodi otporna i zdrava. Kad kažem krhka kažem zato što ona ima samo jedno kilo i upravo zato je vodim na razna mjesta jer joj to pomaže da se navikne na različite  zvukove i prizore. Bez obzira što je tako malena, puno manja od standardne veličine izrasla je u  ljubimca koji se odlično snalazi u društvu. 

I na kraju ja uvijek kažem:  

Ljubav je poput vjetra, ne možete ju vidjeti, 

ali je možete osjetiti. Moji ljubimci osjećaju moju ljubav, a i ja njihovu! 

Hvala, Stilueta! 

Draga Sandra, hvala na vremenu, i na divnoj priči o ljubavi između vas i vaše ekipe četveronožaca! Svaki pas nosi svoju priču, karakter i mjesto u srcu Sandre. 

Fotografije: privatni arhiv

KONCEPT MAŽARspot_img

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime
Captcha verification failed!
Captcha korisnički rezultat nije uspio. molimo kontaktirajte nas!

novosti

povezani članci