Men’s Corner spreman je za novo izdanje! U goste nam je došao Dubravko Hlastec, nama vrlo posebna osoba, as u rukavu kad smo prije 12 godina kao obitelj udomili psa. Dubravko nam je pomagao u socijalizaciji. Još bitnije pomogao nam je da shvatimo uzroke ponašanja i da u konačnici živimo sretan suživot. Nažalost, prošle godine Andy nas je napustio, a djeca su jednoglasno odlučila da smo spremni za novu ljubav. I došao je Collie. Razigran, djetinjast, mlad, poletan, pun energije! I došao nam je u život opet Dubravko. Slojevit, zanimljiv, intrigantan. Ovo je njegova priča.
Dubravko Hlastec, neka tebe kod nas malo. Jako sam sretna što si pristao na ovaj razgovor. Kako je krenula tvoja priča sa školovanjem pasa?
1994. godine sam kao djelatnik MUP-a upućen u Mađarsku, na šestomjesečnu obuku gdje sam pratio načine školovanja službenih pasa za drogu, eksploziv, pasa za praćenje ljudskog traga te antiterorističkih pasa. Ja sam nakon toga nekoliko godina radio sa psom za otkrivanje raznih vrsta droga. U tom periodu, javljali su mi se ljudi sa zahtjevima da im pomognem oko škole i tih godina sam počeo s edukacijom dok je sama škola startala negdje 2001 godine.
Moj dojam o tvom pozivu je da je istovremeno jako lijep, ali i izuzetno zahtjevan, jesam li u pravu?
Upravo tako, bez pretjerivanja. Školovanje pasa podrazumijeva u prvom redu edukaciju vlasnika…i na taj segment prilikom škole ide najveća količina energije. Školovanje je prvenstveno pedagoški proces. Naravno da posao ne možete raditi bez odličnih rezultata u obučavanju samoga psa, ali da biste radili sa vlasnicima, kroz rad vam se nalaže da pronađete najbolji modalitet rada sa svakim pojedinim vlasnikom. Tu je bitno vlasnicima dati vremena da kroz argumentirane savjete i praktične vježbe mogu usvojiti i primijeniti materiju.
Sve više pojedinaca, parova, obitelji imaju pse. Što je ključno za kvalitetan i sretan suživot?
Odabir karaktera i pravovremena edukacija. Drugim riječima, na savjetovanje prije odabira i odmah po dolasku psa u obitelj ili kod pojedinca, udomitelja, kako god…
Imaš li savjet za sve one koji prvi put obitelj proširuju novim dlakavim članom, na što paziti, kako uopće odabrati pravu pasminu? Slažeš li se da roditelji trebaju paziti da ne ispunjavaju dječje željice već odluku donesu ne samo emotivno već i racionalno?
Da. Dobro se educirati o načinu odabira, o načinu postupanja sa psom prilikom prvih nekoliko dana odnosno tjedana. Obično se pokaže ključan period. Paziti treba da se ne uzima preaktivan pas, jer takvi karakteri znaju poslije biti, posebno kada su obitelji sa djecom u pitanju dosta zahtjevni.
Kako izgleda tvoj rad i što se mijenja u odnosu psa i osobe nakon pohađanja edukacije?
Ja najveću pažnju posvećujem pravilnom povezivanju psa i vlasnika. Pokušavam vlasnike educirati što je pravilna socijalizacija.
Ono sta obično nastojim promjeniti tijekom škole je promjena u smislu da vlasnik i pas trebaju biti povezani…a društveni kontekst dolazi tek nakon te faze. Tu najčešće većina vlasnika ima suprotna uvjerenja, što je potpuno legitimno. Međutim, po mom uvjerenju, od tuda i dolazi većina problema.
Ide se obrnutom logikom gdje dolazi do nepovezivanja psa i vlasnika, sve veće odsutnosti i tada nastaje veliki prostor za neželjena ponašanja.
Što je najljepši dio tvoga posla?
Kada vlasnici naprave odličan rezultat….. I naravno, kroz školovanje i rad sa ljudima, vi ustvari radite na sebi. Svaki rad sa ljudima stvara i određene nesporazume, pogreške u komunikaciji, nerazumjevanje onoga sta ste rekli… Tako da, ja neki puta kažem – Ja školujem pse, a vlasnici školuju mene.
Zamislimo situaciju. Ti je u biti sigurno viđaš. Novi pas u životu pojedinca i obitelji. Nestašan, živahan. Ništa strašno, ali dovoljno da je svakodnevica izazovna. Što je činiti, s koliko mjeseci je pas spreman za školicu i kako treninzi izgledaju?
S edukacijom, napominjem, edukacijom, ne školom, se kreće odmah. Sama škola kreće nakon dovoljnog stupnja koncentracije. To je potpuno individualni koncept. Neki psi su već kao štenci sposobni odraditi neke jednostavne vježbe, dok sa nekim karakterima treba vrlo strpljivo raditi segment po segment. Tu dolazi do izražaja kvaliteta trenera koji bi trebao biti dovoljno sposoban i iskusan da procijeni karakter i nađe pravi način za svakog psa. Zbog toga su kod mene svi satovi individualni. Tek nakon škole dolazimo do grupnih vježbi.
Koliko traje škola?
Inividualno….prosječno trajanje individualnog segmenta, s dolascima dva puta tjedno, traje oko mjesec i pol do dva. Nakon toga je čitav niz grupnih vježbi koje su video dokumentirane na mojoj Facebok stranici. Ukoliko je pasić zahtjevniji, radi se i puno duže. Bitno je jos jednom napomenuti, školovanje traži individualni pristup. Nema općeg koncepta. Tu je važna uloga trenera.
Koje su najčešće pogreške nas vlasnika pasa?
Način korekcije, previše socijalnih kontakata prije povezivanja psa i vlasnika.
I za kraj, moram te pitati, je li teže raditi sa psima ili ljudima?
Ukoliko nemate agresivnog psa na školi, a nije rijetkost, sa vlasnicima je zahtjevnije. Iskreno, lijepo je i jedno i drugo. Volim raditi sa ljudima, kao sta sam opisao, a sa psima se podrazumijeva. Iz toga je sve proizašlo.
Više saznajte na linku – Dubravko Hlastec!
Prijašnji Men’s Corner intervju – Men’s Corner: Dražen Zima, glas koji prepoznajemo, ime koje znamo
