Napravila sam stratešku grešku u koracima. Zadnjih tjedana pročitala sam dosta knjiga, konačno. Navečer godinama mobitel ostaje pri punjaču i ne nosim ga u sobu, radije čitam i čitam, osim kad su neke izvanredne situacije i kad imam event koji smo mi organizirali, onda jedva čekam pratiti objave. Priznajem, kriva sam.
A kriva sam i što sam zadnju recenziju napisala toliko posvećeno da će ovo djelovati kao da je napisala neka početna verzija CHAT GPT-a. Šalim se naravno, ali poveznica je legit jer prilično je jasno koje PR objave i tekstove piše umjetna inteligencija, a koje čovjek. Zato me i ne muči kad objavim tekst, a naknadno shvatim da mi nedostaje slovo, zarez, nešto, to je sve… prirodno.
Možemo li sada na recenziju?
O KNJIZI “VIDIMO SE OVIH DANA”
Ponekad je dovoljno podijeliti keks u školskom dvorištu da bi se rodilo doživotno prijateljstvo. Tako je bilo s Ludovicom i Caterinom, koje su toga dana postale sestre. Sestre, različite kao nebo i zemlja. Caterina je vulkan energije i ne zna što je strah, a Ludovici je ta riječ urezana u srce.
Ludovica nikad ne riskira; njene odluke su predvidive i tako je godinama. Caterina vuče Ludovicu po tulumima, dok ova pokušava unijeti malo reda u njezinu kaotičnu svakodnevicu. To je savršena jednadžba. To je prijateljstvo koje ništa ne narušava – od djetinjstva, preko djevojaštva, do zrelog doba, sve dok Ludovica ne uvidi da je njen život nalik na kufer s kotačićima, koji može unijeti u avion Ryanaira i biti pošteđena bilo kakvih iznenađenja prilikom čekiranja. Da bi se zaštitila od udaraca koje joj život može zadati, brižljivo je izgradila oko sebe zid: ima posao u banci i dugogodišnjeg dečka, nema djece…
Ali ne postoji zid dovoljno visok da nas zaštiti od zaokretâ koje nam je namijenila sudbina. Od života koji nas ponekad jača, a onda uništava i mijenja… te neočekivano odvlači sa zacrtanog puta. Ludovica se dugo hranila Caterininom energijom, ali došlo je vrijeme kad treba pomoći svojoj prijateljici. Caterina od nje traži da odveže užad kojom je čamac čvrsto vezan za pristanište i otisne se na pučinu, tamo gdje je sve opasno, neočekivano i nepredvidivo. I neminovno – puno iznenađenja.
Federica Bosco, talijanska spisateljica i scenaristica, ima iza sebe bogat opus romana, te nekoliko priručnika za samopomoć, među kojima posebno mjesto zauzimaju hitovi Vidimo se ovih dana i Govorili su da sam preosjetljiva.
MOJ DOJAM
Meni su prijateljstva bitna. Ne razmećem se tim pojmom i ne razmećem se brojem prijatelja. Zanimljivo je, imam jednu malu divnu skupinu od prije, to od prije znači prije nego sam bila i gospođa i majka i prije nego je Stilueta postojala. Imam i jednu divnu noviju skupinu koje mi je upravo Stilueta donijela. I umjesto Malcoma u sredini, imam Tanju u sredini koja nije ni faza jedan ni faza dva nego faza Tanja. 🙂
Ova knjiga prati prijateljstvo uz sve promjene koje život nosi, a tu ima i podrške i prihvaćanja, ali i težih emocija jer nekad u fazi kad ne poznajemo sebe dobro i mijenjamo se, mogu nam smetati i odluke okoline. Knjiga mi je imala neočekivan slijed događanja i na kraju me totalno zatekla. Kao i ona prethodna o kojoj sam pisala, potakla me na razmišlanje.
IZ KNJIGE
Ovo u biti nije dio romana, ovo je na samom kraju dio zahvale, ali dočarat će jednu snažnu emociju koja me zadesila u knjizi, neplanirano. Jasno je iz kojeg izvora dolazi emocija, itekako mi je bilo jasno…
“MORALA SAM NAPISATI ovaj roman, kako bih se izborila s boli koja se još nije smirila. Bojim se da nikad i neće, ali sam barem mogla napisati kraj onako kako ja želim. Evo u čemu je dobra strana pisanja, možeš iznova sagledati stvarnost, tako da postanje manje bolna, i možeš smjestiti nekamo komadiće koji ne nalaze svoje mjesto…”
ZAŠTO SAM IZDVOJILA OVAJ DIO
Očito se i ova knjiga našla u mojim rukama u nekom pravom trenutku. Nisam bila spremna za nju i očekivala sam više light štivo, ali eto… sve ima svoje zašto pa sam dobila još jednu lekciju o ljepoti života, prolaznosti vremena i važnosti sretnih trenutaka s dragim ljudima. Knjiga mi se dogodila, radnja me uzela, na kraju.. a neću vam reći kako sam se osjećala jer ćete naslutiti rasplet, a to vam ne želim.
ZAKLJUČAK
Veliko je bogatstvo u životu imati prava prijateljstva. Ona u kojima nas netko čuje kad šutimo i kad vidi našu tugu dok se smijemo. Ona u kojima smo svoji, nesavršeni, bedasti, slatki, smiješni, iskreni, ogoljeni. Ona u kojima se zrcalimo. Ja sam bogata žena i ova knjiga koja spaja dvije žene potpuno drugačijeg karaktera naslovom sve govori.
Ne odgađajte susrete, ne odgađajte veselja, ne odgađajte život. Nazovite one koje volite, dogovorite kavu, izlazak, putovanje, šetnju… jer toliko je lijepo staviti svoje ljude u svoje dane. Čitamo se ovih dana, a ovima mojima poruka – Vidimo se ovih dana.
I da se svi skupa malo nasmijemo, koliko je očito da sigurno ne čitam knjige u izdanjima u kojima se slikamo. Ah ta slatka mala ženska zadovoljstva, dok je toga, dobro je…
Izdavač: Poetika / Fotografije: Ivor Mažar / Pripremila: Marija Mažar
