Iva (26) je magistrica molekularne biologije i biokemije, a Matej (29) je prvostupnik fizioterapije. Iva je rodom iz Osijeka (Mece), a Matej je rođen i odrastao u Splitu. Zajedničko gnijezdo, pak, grade u Podstrani nadomak Splita. Ovaj smo bračni par zapazili na Instagramu, vrlo brzo bilo nam je jasno da imaju super priču!
Devet mjeseci ste backpackali Azijom i Novim Zelandom. Moramo pitati, otkud ideja, tko je bio inicijator?
Ideja o dugom medenom mjesecu se rodila dok smo složno koračali putevima Camino de Santiaga, hodočašća u Španjolskoj koje se kroz 900 kilometara brda i dolina proteže do katedrale Sv. Jakova u Santiago de Composteli. Vrijeme, a bilo ga je na pretek, koje smo tijekom hodočašća trošili na razmišljanje, nas je dovelo do jednog zaključka – dašak slobode koji uživamo ovih 30 dana ne može biti dovoljan za cijeli život. Slušajući priče drugih hodočasnika, brzinom svjetlosti nam je postalo kristalno jasno da je sada vrijeme za stvaranje nezaboravnih uspomena, a ne nakon mirovine ili nedajbože nikad. Jer kad malo bolje razmisliš, život i je to – uspomene. Sam život će jednog dana biti jedna uspomena. I na svakome od nas je da se pobrinemo koliko će velika i bogata biti. A dobro mjerilo za to je broj osmijeha, ali onih iskrenih, koji ti toplinom preplave srce kada se najmanje nadaš. E, ti se broje. Mi smo ih se u ovih 9 mjeseci bome nabrojali. Da odgovorim na drugi dio pitanja – ideja je možda proizašla iz dijaloga, ali rekla bih da onaj tko ju je ipak odlučio predočiti u realnost bio Matej čija je snažna inicijativa pogurala i mene na drugi kraj svijeta.
Kako ste uspjeli staviti život na čekanje tih devet mjeseci?
Kada ljudima postavite pitanje „Kako život?“ prvi odgovor koji im padne napamet je opisivanje njihovog subjektivnog doživljaja svoga radnoga mjesta. Prema tome, odgovor će uglavnom biti „Evo ide, radi se“ ili nešto na tu varijantu. U skladu s time ću dati i odgovor na ovo pitanje. Život smo na čekanje stavili vrlo jednostavno – dali smo otkaze!
Prije nego krenemo dublje u priču, kakav je osjećaj nakon devet mjeseci avanture vratiti se u svakodnevicu?
Moramo priznati da smo sretni što smo napokon dulje vrijeme na jednome mjestu. Sada se želimo posvetiti našim bližnjima te pisanju putopisne knjige koja će uvijek biti dostupna na našoj polici u dnevnom boravku, ali i na našoj Internet stranici, koja je trenutno u izradi, a povezat će ovih devet mjeseci u jednu cjelinu. Na taj način će tiskano slovo na papiru ovjekovječit naše osjećaje, misli i korake koje ćemo moći proživljavati svaki put kada sjetno otvorimo njene prašnjave stranice i s blagim osmijehom na licu pročitamo po koji novi redak razigranom produktu svih naših vrlina i mana.
Koje ste zemlje posjetili?
Tijekom našeg medenog mjeseca smo posjetili 11 zemalja koje smo birali u potpunosti spontano. Znali smo da želimo krenuti s Indijom pa nakon toga putovati jugoistočnom Azijom. U Indiji smo proveli pedeset dana – pedeset dana vožnje indijskim busevima i vlakovima, dok su nam krave priječile put, a kariji mučkali po stomaku pri svakom novom naglom zavoju. U punom smislu riječi, Indija je pobudila sva naša osjetila. Još začarani mirisima masale, put smo nastavili u šarenom Vijetnamu, pa kopnenim putem istraživali mistične hramove Kambodže i najljepše koralje Tajlanda.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Nakon posjeta Maleziji i Singapuru smo se ponovno otisnuli među oblake i na krilima najveće nebeske ptice sletjeli na Filipine. Vesela filipinska pjesma nas je pratila svih mjesec dana dok smo skakali s otoka na otok, a uvijek nasmiješena lica lokalaca su nas ispratila do naše iduće destinacije – Bornea.
Divlji život kojemu smo se ovdje imali prilike približiti je u nama pobudio ono djetinje ushićenje koje je teško ne primijetiti svaki puta kada se neki krzneni ljubimac nađe u vidokrugu znatiželjnog dvogodišnjaka. Isti osjećaj nam je pružilo roadtripanje Novim Zelandom u kojega smo došli nakon šesnaestosatnog leta iz Južne Koreje. Sloboda koju smo ovdje uživali istražujući netaknutu prirodu ove „zemlje na kraju svijeta“ je upravo ono što smo htjeli okusiti na ovome putovanju. Živeći u našoj kućici na kotačima, koristeći jezera i rijeke za tuširanje i kuhajući pod zaštitom visokih borova nakon pola dana planinarenja nam je pružalo osjećaj neovisnosti o svemu onome za što smo se kao pripadnici modernog potrošačkog društva nerijetko držali. Spektakularni i raznovrsni pejzaži na kojima su se napajale naše oči, rascjepkani nekim razigranim tuljanom, morskim lavom, dupinom ili kitom, ostat će zauvijek urezani u naše moždane stanice.
Naš medeni mjesec smo priveli kraju s Indonezijom, a nakon koje smo se na povratku kući kratko zadržali u Kini.
Koja vas se najviše dojmila?
Sloboda koju smo uživali vozajući se prostranstvima Novoga Zelanda, je upravo ono za čime smo čeznuli dok smo nakon dana provedenog u laboratoriju ili na prvom poslu hvatali metro za drugi posao. Kao veliki zaljubljenici u prirodu, nikako nismo mogli ostati imuni na veličanstvene pejzaže u kojima nas je svakodnevno kupao Novi Zeland. Stoga, Novi Zeland je naš favorit, barem što se vizura tiče.
Koje iskustvo s putovanja posebno pamtite te vam se urezalo u pamćenje i u srce?
Jedno iskustvo koje se smo imali priliku uživati već gotovo na samom početku putovanja ćemo zauvijek čuvati u našim srcima. Naime, našli smo se u gradu-prijestolnici Dalaj Lame u Indiji u vrijeme kada je budha držao učenja otvorena za javnost. U malom autiću vrlo nalik indijskoj rikši, stigao je nasmijani starac pa svojim naukom obogatio živote svih prisutnih koji su prekriženih nogu kao za meditaciju sjedili na šarenim madracima rasprostrtim na podu isprekidanom visokim stupovima hrama. Iskustvo i znanje koje smo imali čast primiti prisustvovavši predavanju Dalaj Lame je definitivno ostavilo dubok trag na našim srcima.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ne možemo ni zamisliti što sve sve vidjeli, probali, doživjeli… Kako su vas se dojmili ljudi koji ste upoznali?
Indija i JI Azija su poznate po srdačnim ljudima širokih osmijeha. U Indiji i Filipinima, pa čak i u Kambodži, za razliku od ostalih zemalja, većina stanovništva govori jako dobar engleski jezik. Stoga se je u tim zemljama vrlo lako povezati s domaćima. Dok Filipinci svemu pristupaju vrlo pozitivno, Indijci imaju vrlo istančani smisao za humor na kojeg je teško ostati imun. S onima s kojima smo nešto teže nalazili zajednički jezik smo se povezivali pantomimom i govorom tijela. Zaista, količina djece koja ti mašu i pozdravljaju te dok prolaziš punim ulicama JI Azije je nezamisliva!
U koju zemlju bi se odmah sutra voljeli ponovo vratiti?
Filipini! Od živahnih ulica do rajskih plaža, ovdje čovjeku nikako ne može biti dosadno. Ljudi su ljubazni, a zrak vreo! Što ti više u životu treba?
Na Instagramu @putomjer dijelite iskustva, ali savjete, odlično nam je što ste vrlo transparentni pa ste naveli i budgete. Je li vam cilj potaknuti i druge da se odvaže na putovanja?
Naravno! Mislim da ljudi kod nas nisu svjesni za koliko malo novaca se zapravo može putovati. Putovanja ne moraju biti luksuz. Kao i sve u životu i putovanja su stvar prioriteta. Nama je prioritet bio putovati barem pola godine pa smo zato žrtvovali neke druge „životne“ stvari koje većini drugih ljudi zauzimaju prioritetno mjesto jedan ili dva. Putovanje može biti jednostavno kao staviti torbu na leđa i zaputiti se u neku državu u kojoj su troškovi života tri i više puta manji nego u Hrvatskoj. Ili strpati madrac u auto pa dva tjedna živjeti u autu dok istražuješ ljepote Balkana. Netko će reći „lako je vama, vi imate novaca, i ja bih da imam“. Bi li zaista? Bi li svaka dva dana ponovno stavljao petnaest kila na leđa i po najvećem suncu šetao do kolodvora da izbjegneš plaćanje taksija? Bi li provodio noći u prljavim autobusima u kojima je nemoguće zaspati jer vozač vozi slalom preko rupa na cesti? Bi li se „tuširao“ u ledenjačkim jezerima prije odlaska na spavanje u pet kvadrata automobila? Više je načina kako se može uštedjeti na putovanjima, no većina ih se ostvaruje nauštrb komfora. Međutim, uvjeravam te da se pet godina nakon intenzivnog putovanja Kambodžom nećeš sjećati neprospavanih noći. Sjećat ćeš se nasmijane djece koja su te svom silom željela upoznati. Uvjeravam te da se za deset godina od roadtrippanja Novim Zelandom nećeš sjećati boli u leđima. Sjećat ćeš se buđenja uz nestvarne poglede na planinske vrhove. I bit će ti drago sjetiti se.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Putovanja definitno oplemenju i mijenjanju naše poimanje svijeta. S kojim iskustvima ste se vratili s ovog životnog putovanja?
Uf, gdje početi?! Ne samo da smo upoznali toliko novih ljudi, kultura, običaja i perspektiva o životu, nego smo naučili i kako još bolje cijeniti tuđe, ali i svoje. Primjećivati razlike, ali ih poštovati. Uvjerili smo se da je sekunda dovoljna da ti potpuni stranac postane prijatelj i da nikad ne možeš znati gdje ćete život odvesti. Figurativno i doslovno.
Još bitnije, na ovom putovanju smo iskusili kako je to sa svojim partnerom proživljavati situacije koje te stavljaju vrlo daleko izvan zone komfora. Vjerujte da ih je bilo gotovo svaki dan! Iste su nas naučile da se s njima moramo nositi zajednički, jer tko zna koliko još dana/mjeseci nećemo biti razdvojeni dulje nego što je potrebno da jedno od nas ode na wc. Ovo putovanje je definitivno još više učvrstilo vjeru u zajednički život.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Vjerujemo da na travel wish listi već imate neku novu destinaciju?
Cilj nam je za života posjetiti sve kontinente. Trenutno nas pak najviše privlače Amerike, ponajviše Sjeverna Amerika radi svojih veličanstvenih krajolika. Ipak, SAD i Kanada za razliku od Jugoistočne Azije, su skupe destinacije za koje ćemo morati malo dulje štedjeti. No, jedno je sigurno – ovako dugih putovanja vjerojatno više neće biti. Teško je odjednom probaviti sve što se događa iz mjeseca u mjesec, pogotovo dok organiziraš put na iduću destinaciju koji je tek par dana daleko. Tempo je žestok i ne ostavlja puno prostora za procesiranje iskustava koja ti sve više pune srce kako vrijeme odmiče. Tek nakon što smo se vratili imali smo priliku u miru sjesti i prisjetiti se nekih trenutaka koji su nas najviše dirnuli.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
I za kraj, u jednoj rečenici napišite nam zašto putovati?
Jer je nepredvidivo – nikad ne znaš što se dobro može dogoditi i izazvati ti osmijeh na licu, a ono loše što može iz toga proizaći će biti važna životna lekcija.
Fotografije: Instagram
Hvala na inspiraciji, pratimo vas i dalje! Volite travel priče! Imamo ih još!
Travel priča by Sara Rosanda: Mauritius, krstarenje 14 dana pa Doha!
Travel priča by Adele i Ani: Što trebate znati prije odlaska u Maroko
Travel priča by Laura Franković Karlić: ”Posjetila sam Rim i totalno sam se zaljubila u grad”
