Iza brenda Pršutarna Buršić krije se priča o obiteljskoj predanosti, poštovanju prema tradiciji i snažnoj viziji razvoja. Na Stanciji nadomak Vodnjana, ova obitelj ne stvara samo proizvode, već i iskustva – od mirisa istarskog pršuta do zvukova dječjeg smijeha u dvorištu punom domaćih životinja. Razgovarali smo s vlasnicom, Mikelom Buršić Lisjak, koja je s puno srca i iskrenosti ispričala kako je obiteljska priča postala mjesto okupljanja, okusa i sjećanja.
Dobro nam došli! Za početak, predstavite nam se.
Hvala vam! Naša priča počinje prije više od 60 godina, kad je moj otac, tada još dječak, ostao bez oca i morao početi raditi kako bi pomogao obitelji. Počeo je u mesnicama na tržnici – doslovno pranjem stolova – i s vremenom završio školu za mesara. Radio je u velikim mesnim industrijama, a zatim i kao voditelj velike pršutarne u Galižani. Kada je firma propala tijekom privatizacije, odlučio je krenuti u vlastiti posao. Tako je 1996. otvorio prvu mesnicu u Vodnjanu, a potom, uz podršku moje mame, počeo graditi jednu od prvih privatnih pršutarni u Istri.
Prije pet godina, nakon ozbiljnih zdravstvenih problema u obitelji, došla sam pred odluku – hoću li preuzeti obiteljski posao ili nastaviti svojim putem. Uz podršku supruga, odlučila sam nastaviti ovu vrijednu priču – na svoj način.
Kako je započela priča Pršutarne Buršić?
Sve je krenulo zahvaljujući upornosti i radu mog oca, koji je iz ničega stvorio temelj onoga što danas imamo. Nakon što je proveo godine u mesnoj industriji, odlučio je napraviti nešto svoje. Prvo je otvorio mesnicu, a onda, korak po korak, izgradio pršutarnu na našoj Stanciji. Danas to nastavljamo kao obiteljski posao.
Što vas je motiviralo da se posvetite proizvodnji Istarskog pršuta?
To je prvenstveno bila ljubav prema Istri, poštovanje prema roditeljima i svijest o važnosti očuvanja tradicije. Istarski pršut nije samo proizvod – to je priča, naslijeđe i osjećaj. Proizvoditi ga je čast. Kad svojim rukama stvaraš nešto vrijedno, to te ispuni.
Po čemu se vaš Istarski pršut razlikuje od drugih?
Istarski pršut se razlikuje po mnogočemu – nema kožu, nema slaninu, ne dimi se, sadrži zdjeličnu kost i koristi isključivo prirodne začine. Kod nas je sve prirodno, bez nitrita i nitrata. To je čista tradicija koju su nas učili naši stari.
Osim pršuta, koje sve proizvode nudite?
Uz pršut radimo sve istarske suhomesnate proizvode – pancetu, kobasice, ombolo, špaletu… Posebno smo ponosni na naš inovativni proizvod – prvi čips od suhomesnatih proizvoda u Hrvatskoj, napravljen od pancete.
Kako je nastala ideja o konobi i širenju ponude na Stanciju?
Ideja je nastala spontano, kad su nas ljudi sve češće pitali mogu li kušati naše proizvode. U početku smo napravili malu degustacijsku salu, a onda smo od stare štale, u kojoj smo nekad imali svinje, krenuli graditi konobu. Danas konoba zimi radi vikendom, a ljeti svaki dan za večere.
Koliko vam znači spoj gastronomije i doživljaja, s dječjim igralištem, životinjama i zelenilom?
To nam je iznimno važno. Kao mama dvoje djece, razmišljala sam kako stvoriti prostor u kojem se i djeca mogu osjećati slobodno i sretno. Imamo parkić i domaće životinje koje djeca mogu hraniti. Djeca su kod nas ispred svega – vjerujemo da ih trebamo učiti, dati im slobodu i primjer.
Što gosti najviše vole i traže kad vas posjete?
Gosti obožavaju autentične istarske okuse – palentu s pancetom, fritaje s kobasicama, tradicionalna jela. Posebno smo ponosni što smo vratili špaletu (plećku) na stolove. Već 14 godina za Uskrsni ponedjeljak organiziramo manifestaciju “Vodnjanska špaleta”, koja je sve popularnija među ugostiteljima i posjetiteljima.
Kako balansirate tradiciju i inovaciju u svom poslu?
To je svakodnevni izazov. Držimo se onog što su nas naučili naši roditelji i prenosimo te vrijednosti dalje, ali ne bojimo se inovacija. Tako je i nastao naš čips od pancete – kao spoj tradicije i ideje iz moje glave.
Koji su vam najveći izazovi u vođenju obiteljskog gospodarstva?
Nije lako biti žena u muškoj industriji, niti balansirati majčinstvo, obiteljski život i posao. Ali s godinama jačaš. Kada znaš da imaš znanje – ne ono iz knjiga, nego ono životno – ideš hrabro naprijed. Imam veliku podršku supruga, iako ponekad „nastrada“ kad mi dan bude pretežak. 😊
Imate li u planu dodatne projekte, nove proizvode ili turističke sadržaje?
Ideja u mojoj glavi nikad ne manjka!
Imamo planove za širenje ponude na Stanciji i uskoro ćemo moći više reći o tome. Volim stvarati, volim se smijati i vjerujem da se sve može – nekad više, nekad manje – ali za sreću je često potrebno vrlo malo.
Puno vam hvala, nadamo se da uskoro se vidimo i uživamo u vašim delicijama!
Fotografije: Pršutarna Buršić
