Zamislite čovjeka koji ima 31. godinu. U njegov život stane puno toga. I uspjeha, i nadanja, i pokoja tuga, neodustajanje i na kraju zrelost. Sve to stane i u godine Pizzerie Antonio koja na Gornjoj Vežici priča jednu posebnu priču. Ako se ulovimo same osnove i pizze – sigurno jedna od najboljih koju smo probali, ne samo na Kvarneru!
Ali, na Stilueti smo puno dublji, pa se nećemo loviti samo površine. Ovo je priča o obiteljskoj tradiciji, Mateo Rački danas priču gradi kao nasljeđe djeda i tate, s velikim poštovanjem i zahvalnosti.
Da je tome tako, ne dokazuju naše riječi već brojni gosti koji su jučer došli na proslavu, a mnogima je ova lokacija bliska ne samo godinama, desetljećima. Mateo je u svom govoru zahvalio svim gostima, ali prije svega svom timu koji je zaslužan za kvalitetu po kojoj su poznati. Ne čudi da na Gornju Vežicu radi pizze dolaze iz udaljenih kvartova, ali i iz drugih gradova naše županije.
I mi smo prije nego smo postali suradnici bili gosti pa našim kvartovskim susjedima od srca čestitamo i ovim putem. Sreli smo brojna draga lica, a ono što se šuškalo među stolovima je kako bi ovako trebali češće. Jesmo li očito bitnu poruku ostavili za kraj? Jesmo, jesmo, neka smo!
Fotografije: Ivor Mažar // Pripremila: Marija Mažar
