Ako očekujete klasičnu novinarsku formu i tradicionalan stil članka, odmah ću vas zaustaviti. To nećete dobiti. Dobit ćete priliku da iz moje perspektive saznate kako je bilo na promociji knjige “Žene koje pokreću”, ali moji fokusi nisu na nizanju informacija koliko na nizanju emocija pa eto… upozoreni ste 🙂 Jovana Čutul ugostila nas je na Krku, promocija je bila otvorenog tipa, a otvorenost se dogodila u svakoj minuti ovog neklasičnog događanja.
Ako ste već u ovom odjeljku, drago mi je! Znači da se razumijemo, znači da emociju smatrate bitnom, a u vremenima kad je informacija preuzela imperativ i samouvjererno stala ispred emocije skrivajući je od pogleda, meni je drago da postoje mnogi koji njeguju svoju emotivnu stranu. Jer ona nam daje zalet u život, otkriva naše zašto i često usmjerava naše kako.
Knjigu čine stranice. Stranice čine životne knjige.
U životu vjerujem svi mi puno radimo. Ponekad nesvjesni naših odabira, utjecaja, dosega. Vjerujem da je tako i sa Jovanom koja je davno zakotrljala jedan val sa Zlatnog otoka koji je prvo nježno zahvatio okolinu, a zatim se prelio dalje. Na ostale otoke, na Gorski kotar, Istru, Zagreb. Možda je njezina najistaknutija radna uloga predsjednice Žena za otok, ali Jovana Čutul ima slojeva i slojeva.
Vrlo strukturirana i organizirana, od svakog događanja radi posebno iskustvo, a najljepše iskustvo otkad znam Jovanu dogodilo se upravo na njezinoj promociji knjige. Jer žene su joj jedva čekale vratiti sve ono što im je pružila, jer se zahvalnost prelila, jer to nije očekivala.
“Žene koje pokreću” Jovana je napisala na porodiljnom dopustu. Kao majka dvoje djece odmah sam se pitala – tko to radi?! Ja sam u svojim trudnoćama bila na oblaku iščekivanja. Negdje između brain foga i emocijalnog rollercostera. I onda si mislim – kako je to uspjela? Skromna je Jovana, kaže ideja je sama došla i slijedila ju je. Zvuči tako jednostavno, ali znamo i vi i ja da nije to baš tako.
Jovana je u fokus knjige stavila vrijednosti, stavila žene koje su je na njezinom putu nadahnule.
Ponosna sam što sam i sama dio knjige u poglavlju koje govori o integritetu. Nisam samo ponosna, smatram to i svojom nekom odgovornošću više nego prije, pogotovo nakon što sam pozornicu dijelila sa sjajnim ženama. Svaka je imala prekrasne misli, iskrene rečenice i svaka je dotakla nekoga u publici.
A svaka od nas to je imala mogućnost prenijeti istančano i duboko zahvaljujući Izabeli Vrtlar, moderatorici koja nas je suptilno i dostojanstveno vodila kroz cijelu priču. I sama imam prilike biti u ovoj ulozi i upravo zato svjesna sam koliko je Izabela vješto dodala svoju magiju – pripremljena, vješta, intuitivna, na onoj točnoj granici emocije i snage vješto je držala konce u rukama, a imajte na umu da je morala uskladiti više od deset priča. Različitih priča, različitih žena.
Večer je otvorila Renata Marević, direktorica Marine Punat koja je prepoznala ideju i inicijativu i prije nego su Jovanine rečenice zaživjele u koricama. Nakon toga, Jovana je priliku dala da se predstave žene koje predstavljaju 12 vrijednosti koje knjiga ističe. Nažalost, radi obaveza, nismo bile u punom sastavu, ali mi prisutne – dale smo sve od sebe.
Puni krug različitosti
Gordana Nikolić istaknula je kako je odrasla u radničkoj obitelji te je znanje bilo njezin put da kreira životni put u kojem neće biti nesigurnosti, bilo je hrabro slijediti jedan doista veleban san.
Antonija Trupinić znala je kakav život želi za sebe i znala je da će doći do toga ne samo ako zna jasan cilj, nego ako ima svakodnevnu disciplinu.
Vesna Bartolović Staničić znala je koja je njezina misija, a brojkama i statistikama kojima je okružena dala je dublji smisao znajući da ljudi nisu samo imena na papiru već jedinke kojima treba suosjećanje, pomoć, usmjeravanje i razumijevanje.
Martina Pernar Škunca (moja Martina :)) je duboko vezana uz otok Pag, ljubav prema obitelji i tradiciji njezin je identitet, njezina misao vodilja, Martina je najbolja ambasadorica otoka koji će vam na prvi pogled izgledati surovo, ali izgled zavarava. Pag ima dubok trag, za Martinu i za sve koji su mu dali priliku.
Lenka Šajina govorila je o integritetu, o svojoj Istri, o ljudima koji rade nesvjesni da rade velike stvari, o jednostavnoj ljepoti života. I sama sam u poglavlju o integritetu i bilo mi je lako nadovezati se na kolegicu. Intergritet su odabiri, naše vrijednosti koje njeguje privatno i poslovno, naše dostajstveno, poštovanje, naši ideali.
Ako postoji žena koju volim slušati to je Linda Poščić Borovac koja nije samo jaka na riječima, a jaka je na riječima, još je jača na djelima, jer zna da zajednici trebaju pojedinci koji djeluju.
Milena Debrunner zaključila je naš panel iskrenim dojmovima o životu na otoku koji ju je prigrlio, i zadnje pitanje dalo je odličan rezime: Budućnost je na otoku.
Ako su otok ljudi, ruke su mostovi.
Ali, gledajmo širu sliku, otok ne mora biti samo geografski morem omeđena sredina.
Otok je svatko od nas, a most su pružene ruke jedni ka drugima.
Nakon nas, na pozorornicu su sjele dvije izrazito karizmatične i tople damice. Inače, one su pročitale knjigu i Jovani ostavile recenzije. Jovanu su recenzije dirnule i htjela je da čujemo njihove priče. Bile su stvarno predivne u svojoj neposrednoj emociji i strašno duhovite, od izjava “Ovu knjigu nemojte čitati” (naravno iz dobrih razloga jer će vas resetirati i dirnuti i tjerati na neke nove korake), do “Uopće se ne sjećam što piše, ali znam kako sam se osjećala dok sam ju čitala” ( moram priznati, znam kako je :)). Eva Pavić i Sandra Bančić – bravo.
I konačno, na samom kraju, ona koja je otvorila neke nove početke.
Jovana Čutul u razgovoru koji je pred sto znatiželjnih lica postao intiman, Izabeli je i nama otkrila kako je knjiga nastala i što je u biti postala. Jovana će uvijek stati negdje iza i pustiti drugima korake, riječi, projekte, misli i dok bi neki ponosno i zasluženo zauzeli pozornicu, Jovana je i promociju odradila na svoj način. Priliku je dala drugima.
Snaga je u kolektivu, a kolektiv je snaga.
I to je naša Jovana. Imam dojam da još uvijek nije svjesna svog utjecaja. Svog dosega. Veličine svoga rada. Snage svoje volje. I znate što? Iako me to dugo smetalo jer sam htjela da vidi sebe na načine kako ju vidim ja, kako ju vidi njezina Barbara, njezina Gorana, njezina Egle, nešto sam ovoga dana shvatila. Ona se neće promijeniti. I neka neće. To je ona.
Kad prilike dopuste, umjesto nje pričat će njezini projekti, njezini ljudi. Baš kao što su to kao iznenađenje učinile njezine Žene za otok, uz drhtavi glas, ali snažne poruke još jedne kraljice – Egle Katunar.
Kad prilike dopuste, Jovani će uz bok stati svi oni koji trebaju. Ivona i Hrvoje Horvat doći će urediti prostor i dati svoj najdivniji touch, da subjektivna sam, ali i objektivna.
Doći će i Delmerion s brendovima jer znaju da žene poput ovih ovdje znaju prepoznati ljepotu u svakodnevnim trenucima.
Doći će Kuća Ivan Katunar jer in vino veritas, a naša istina naš je životni put.
Doći će i Cake Time slastičarna jer život ima sve okuse, ali kad smo zajedno je slađi.
Doći će i Andrea Kocijan koja je osmislila 3d privjeske s NFC čipom koji sadrži pdf knjige.
Molnar Resort ugostit će one koji će doći iz drugih mjesta.
Marina Punat jer treba pustiti sidro i doći u sigurnu luku, more nas povezuje, misija povezuje.
Uopće ne znam kako zaključiti ovaj osobni osvrt u kojem sam i prijatelj i protogonist i autor teksta, ali znam jedno. Sve naše životne odluke kreiraju naš životni put. One male, s kim pijemo kave, što čitamo, što gledamo. One velike, u što vjerujemo, iza čega stojimo, s kime radimo, koji put slijedimo.
Nećete u svakom trenu znati jeste li dobro birali, iako ako zastanete i poslušati tihi glas intuicije, vjerujem da ćete osjetiti. Ali, onda jednog dana, kad sve dođe na svoje mjesto – znat ćete. A kad je to mjesto njezin otok, njezini ljudi, njezin način, ona je to dobro znala.
Žena koja je potiho krenula. I sve oko sebe – pokrenula. Hvala Jovana Čutul.
Dojmovi u video formatu:
Pripremila: Marija Mažar
Fotografije: Danijela Mikičić
