13.8 C
Rijeka
Srijeda, 27 siječnja, 2021

Gastro preporuka: Njoki s cvjetačom blogerice Foodoris

Znamo da cvjetaču možemo jesti samu za sebe, znamo da se od cvjetače radi tijesto za pizzu, ali jeste li znali da se sa...
Naslovnica Blog Stranica 3

Nova knjiga popularne autorice ljubavnih romana Suzanne Enoch: Grijesi jednog vojvode

Suzanne Enoch jedna je od najpopularnijih američkih autorica ljubavnih romana. Njezini su romani duhoviti, pametni i raskošno seksi. Čitatelji su je mogli upoznati čitajući roman „Naputci o nedoličnom vladanju namijenjeni mladim gospođicama“, „Kako ukrotiti razvratnika“, „Ponoćni susret“, „Skandal na dvoru“, „Grijeh i osjećaji“, „Poziv na grijeh“ te „Nešto grešno“. New York Times, USA Today i Publishers Weekly samo su neki od brojnih popisa na kojima je ova autorica tjednima uvjerljivo držala prvo mjesto bestselera. Enoch je u spisateljskoj karijeri napisala 47 romana koji su se prodali u milijunima primjeraka diljem svijeta. Publika i kritika s pravom su je proglasili kraljicom ljubavnih romana.

„Grijesi jednog vojvode“ osmi je naslov objavljen na hrvatskom jeziku u prijevodu Vide Milek. Ova ljubavna priča četvrti je i posljednji naslov iz nevjerojatne serije romana The Griffin Family.

Radnja: Sebastian Griffin, vojvoda od Melbournea, podigao je svoja dva mlađa brata i sestru, pobrinuo se da nađu prikladne bračne partnere i, sve u svemu, držao sve pod nadzorom. Kao jednog od najmoćnijih ljudi u Engleskoj, Sebastiana je pratio glas pristojna čovjeka koji vodi život lišen skandala. Sve dosad. Josefina Katarina Embry ljepotica je, to je sigurno, ali ona tvrdi da je princeza jedne daleke zemlje. Dok je visoko društvo opčinjeno njezinim duhom i šarmom, Sebastian sumnja da ona nešto sprema. Odlučan je suprotstaviti joj se, ali… njezina drska senzualnost i neodoljivi poljupci tako ga mame. Sebastian zna da će njihova ljubavna veza izazvati sablazan, no hoće li najmoćniji čovjek u Engleskoj sve staviti na kocku zbog princeze sumnjiva porijekla… ili će dopustiti da pohotna čežnja upravlja njegovim srcem?

Veselimo se novim naslovima, novim zapletima i našim malim trenucima za čitanje uz omiljenu kavu ili čaj i vrijeme samo za nas.

Izvor: PR

Prema Traveller Review Awards Hrvatska uvrštena na listu top 5 najnagrađivanijih zemalja

Na temelju milijuna recenzija gostiju, Booking.com objavio je da će podijeliti 1 147 344 nagrada Traveller Review Awards za 2021. godinu, odajući tako priznanje partnerima iz 220 zemalja i teritorija koji su putnicima pružili nezaboravna iskustva, bilo da su rezervirali smještaj, unajmili automobil ili taksi iz/do zračne luke. Brojnost i raširenost dobitnika ove nagrade u njezinoj devetoj godini dodjeljivanja snažan je pokazatelj predanosti i otpornosti Booking.com-ovih partnera koji su u svakom kutku svijeta uspjeli pružiti putnicima nevjerojatna iskustva u godini nezapamćenih izazova za cijeli sektor.

„Kako se sve manje i sve rjeđe putovalo, svako je putovanje putnicima značilo više nego inače i postalo je još važnije naglasiti tu izvanrednu uslugu i gostoljubivost koju su dobitnici nagrade Traveller Review Award pokazali u ovoj neobičnoj godini“, kaže Arjan Dijk, SVP i direktor marketinga u Booking.com-u. „U našoj misiji da svima olakšamo istraživanje svijeta naši partneri igraju iznimno važnu ulogu zbog pružanja nevjerojatnih korisničkih iskustava putnicima i znam da uz njihovu upornost, partnerstvo i strast možemo zajedno obnoviti sektor putovanja te pomoći još većem broju putnika da ponovno s vremenom otkriju naš predivni svijet.“

Uz toliko sjajnih dobitnika, uključujući njih 52.992 iz Hrvatske, čime je naša zemlja smještena među top 5 najnagrađivanijih zemalja svijeta iza Italije (151.801), Španjolske (81.341), Francuske (77.687) i Njemačke (63.829), Booking.com otkriva i ključne karakteristike izvrsnog boravka, najgostoljubivija mjesta u Hrvatskoj i nevjerojatno raznoliku ponudu koja čini bazu partnera koji se mogu pohvaliti nagradom Traveller Review Award 2021.

Ključne karakteristike izvrsnog boravka

Booking.com-ove nagrade Traveller Review Awards 2021 otkrivaju podatke o preferencijama putnika u prošloj godini te otkrivaju da hrvatski putnici najviše cijene osoblje, čistoću i lokaciju prilikom ocjenjivanja objekata dobitnika nagrade na platformi jer upravo ta tri faktora imaju najviše ocjene među kategorijama koje putnici ocjenjuju nakon boravka. Ove preferencije odgovaraju i svjetskim trendovima, koji pokazuju da je osoblje kategorija s najvišim ocjenama među dobitnicima nagrade Traveller Review Award 2021, a zatim slijede čistoća i lokacija. Budući da korisnici sve više paze na zdravlje i higijenu, dobitnici nagrade imali su u prosjeku 17% višu ocjenu u odnosu na prosjek ocjena za čistoću kod objekata koji nisu osvojili nagradu, što znači da je upravo to glavni razlikovni faktor za bolju dobrodošlicu.

Najgostoljubivija mjesta u Hrvatskoj

Najgostoljubivija mjesta u Hrvatskoj prema recenzijama putnika raširena su po cijeloj zemlji, od predivnih plaža i predaha u prirodi do malih i srednjih gradova koji nude mnogo kulturnih sadržaja. Na vrhu popisa, s najvećim postotkom dobitnika među objektima koji su ispunili kriterije, nalazi se Selište Drezničko, Karlovačka županija, a zatim slijede Grabovac, Karlovačka županija; Jezerce, Ličko-senjska županija; Korenica, Ličko-senjska županija; Slunj; Karlovačka županija, Smoljanac, Ličko-senjska županija; Otočac, Ličko-senjska županija; Skradin, Šibensko-kninska županija i Karlovac, Karlovačka županija.

Kuće za odmor, apartmani i jedinstveni smještajni objekti ostaju favoriti među putnicima

Dok hoteli ostaju druga najnagrađivanija vrsta smještaja u svijetu za 2021. godinu, četvrtu godinu zaredom četiri od pet najnagrađivanijih vrsta smještaja na svijetu čine jedinstveni smještajni objekti: apartmani (484.243), hoteli (175.748), vikendice (123.145), privatni smještaj (94.003), smještaji s doručkom (78.903). Najnagrađivanije vrste smještaja u hrvatskoj  za 2021. godinu uključuju apartmane, kuće za odmor, vile i hotele.

Smještaji s doručkom, smještaji na farmi, ladanjske kuće, prenoćišta i privatni smještaji činili su većinu najgostoljubivijih vrsta smještaja u svijetu, pokazujući koliko su putnicima nezaboravni boravci u jedinstvenim smještajnim objektima. Budući da alternativni smještajni objekti čine 30% svih novih rezervacija u trećem tromjesečju 2020. godine, Booking.com se ponosi svojom velikom ponudom jedinstvenih smještajnih objekata koji putnicima nude vrhunsku uslugu.

Partneri koji nude prijevoz pomagali su putnicima da se kreću

Nedavno istraživanje Booking.com-a pokazuje da je gotovo polovica putnika iz Hrvatske (51%) otišla na putovanje automobilom u 2020. (što je iznad svjetskog prosjeka od 24%***) te da je njih 29% putovalo više unutar zemlje u 2020. u odnosu na 2019., što je gotovo jednako globalnom prosjeku od 32%***. Kako su putovanja automobilom i putovanja unutar zemlje postala uobičajenija tijekom prošle godine, Booking.com shvaća na koliki su golemi izazov naišli naši partneri koji nude prijevoz. Od povećane potražnje u određenim odredištima do brzog uvođenja povećanih mjera zaštite i čistoće između prijevoza različitih korisnika, kao što su uvođenje maski za lice i dezinficijensa te smanjenje fizičkog kontakta s korisnicima te uvođenje socijalnog distanciranja te mnogih drugih inicijativa.

Izvor: Booking.com

otografije: Ivor Mažar

Tri savjeta kako olakšati djeci ove dane

Magistre ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja predlažu interaktivne i poticajne načine kako organizirati učenje u kući te ublažiti i prebroditi posljedice pandemije i potresa.

Pandemija, potresi i dinamičan način života u potpunosti su izmijenili našu svakodnevicu. Stoga je, s ciljem uspostavljanja kvalitetnog odgoja, potrebno osvrnuti se na međusobne odnose između roditelja i djece. Magistre ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i voditeljice dječjeg vrtića Dobro Drvo Snježana Punčikar i Ana Štefanec predlažu kako interaktivnim sadržajem stvoriti poticajno okruženje za djecu.

Kako bi djeca dodatno razvijala kognitivne kompetencije, a roditelji poticali dvosmjernu komunikaciju, stručnjakinje naglašavaju kako je važno stvoriti kreativno okruženje, koristiti predmete iz svakodnevice te poticati dijete da istražuje kroz igru. Igrajući se, dijete razvija maštu, prihvaća izazove i gradi samopouzdanje te uči kako postoje izazovi koje nije moguće lako savladati. Istovremeno, ovo je prilika i za roditelje da pomognu djetetu razviti afirmativan stav prema vlastitim pogreškama zahvaljujući kojima usvajaju nova znanja i vještine.

„U poticajnom i interaktivnom okruženju djeca lakše uče o svijetu oko sebe, a to uključuje i razvijanje odnosa prema neuobičajenim okolnostima s kojima smo svi suočeni. Kao i roditelji, i djeca se nakon potresa mogu suočiti s depresijom i strahovima koje odrasli, ponekad pogrešno, percipiraju blažima zbog njihove dobi“, ističe Snježana Punčikar.

Djeca imitiraju roditelje, zato je važno da roditelji ostanu smireni nakon potresa. Vraćanje rutinama i svakodnevica na koju su djeca navikla da im dodatan osjećaj sigurnosti. Ne komentiranje situacija poput potresa ispred djeteta umanjit će njihovu uznemirenost.

Ana Štefanec naglašava kako djeca vrtićke dobi nakon potresa mogu pokazivati strahove od odvajanja od roditelja i samoće, nekontrolirano plakati te pokazati pojačanu osjetljivost na zvukove te razdražljivost. „Upravo je zato kroz igru potrebno razviti osjećaj sigurnosti te interaktivnim aktivnostima ujedno zadovoljiti djetetove individualne interese i potrebe koje će se omogućiti njegov cjeloviti razvoj.“

Kako bi dijete istražilo svoje okruženje i kritički o njemu promišljalo te izražavalo svoja promišljanja i ideje, Punčikar i Štefanec predlažu igru sa svakodnevnim predmetom. Potrebno je izabrati materijale i predmete kao što su to rastresita namirnica (poput brašna), voda i kalupi. Roditelj treba pustiti dijete da samostalno istražuje, mijesi te inzistirati da mu pokazuje što je i kako napravilo. Tijekom igre potrebno je kontinuirano ohrabrivati dijete da izrađuje predmete, tražiti od njega da koristi kalupe te ukazivati mu na moguća poboljšanja.

Igra koju Punčikar i Štefanec predlažu kako bi djecu educirali o potresu i dodatno ih umirili je kreiranje sigurnog grada. To uključuje osmišljavanje grada u kojem će se djeca osjećati zaštićeno, njegovih stanovnika, predmeta i zgrada, a cjelokupni proces bit će zanimljiviji ako, nakon što ga osmisle, taj isti grad nacrtaju i oboje.

Uz igre, stručnjakinje savjetuju kako se djecu može smiriti i na način da im se prikladnim jezikom objasni što se dogodilo. Starija djeca donekle su upoznata s potresom jer su bila izložena raznim filmovima ili su o potresu negdje čitali. Mlađoj djeci dobro je na primjeru bajki objasniti situaciju. Potrebno im je i objasniti kako se možemo pripremiti u slučaju idućeg potresa na način da se unaprijed pripremi torba s najvažnijim stvarima u slučaju potrebe za bijegom. Jednostavne fizičke radnje također nisu na odmet kako bi se oslobodili negativnih emocija. Vježbe poput istezanja, lupanja nogama o pod ili skakanje na mjestu dopuštaju i roditeljima i djeci da se oslobode stresa.

Snježana Punčikar i Ana Štefanec zajedno imaju gotovo 45 godina radnog iskustva u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Zajedno su 2014. osnovale dječji vrtić Dobro Drvo koji je nositelj projekta Dječji vrtić za skladniji obiteljski život i kvalitetniji razvoj djeteta, a koji se financira sredstvima Europskog socijalnog fonda. Projekt je odobren u sklopu poziva Unaprjeđenje usluga za djecu u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Izvor: PR

Anja Stehlik nastavlja dizajnersku priču O´dijelo branda

Hrvatski tailor made brand O´dijelo kreator je inovativnih muških odijela budućnosti. Odijela sa hi-tech elementima poput elastične ilustrirane podstave idealna su za modernog muškarca koji svom izgledu želi dati osobni pečat.
Dizajnerica koja se može pohvaliti titulom jedine ženske dizajnerice muških odijela u Hrvatskoj, i osmislila je je novu kolekciju odijela stavljajući pritom naglasak na udobnost, mogućnost stiliziranja, personaliziranja, te nove teksture materijala i krojeva.

Hi-tech elementi poput lycre održavaju temperaturu tijela te omogućuju nesmetano kretanje. U kolekciji je predstavljen styling za poslovne sastanke koji se  temelji se na konceptu „dress to impress“, dok slim fit forma odijelima daje moderni izgled. Tonovi od sive, karirane sa elementima plave i smeđe, pepito i beige stilizirani su za casual, leisure  i bussines  kombinacijama.  Kod odijela za vjenčanja pridaje se velika važnost materijalima i detaljima, a ono što svaki mladoženja za taj dan sebi pokloni je njegova ideja unutar odijela kojeg nosi.

Kolekcijom se želi pokazati da odlično krojen komad odijela po mjeri  daje sve više mogućnosti stiliziranja, ovisno o vašem životnom stilu. Nove generacije odijela lako se kombiniraju sa statement tenisicama, običnim t-shirtom, trapericama. Uzorci, strukture i tonovi materijala ono su što svako odijelo čini posebnim izvana, a unutra se brend O´dijelo pobrinuo da budu posebni u svojoj priči.

Po prvi puta su također predstavljeni modeli za dječake koji stvaraju svoj stil. Zaštitno lice kampanje je prvak europe u kickboxingu Teo Mikelić, koji je upravo svojim pokretima prezentirao odijela koja ne sputavaju kretanje  tijela.

„Sva personalizirana odijela rade se po mjeri, a izrada traje 20 dana. Naši tailor made modeli laskaju figuri, daju mogućnost stiliziranja i odabira detalja u procesu izrade, a ono što je najbitnije nose tvoj identitet unutar sakoa.  Kupac sudjeluje u cijelom procesu kreiranja i volim reći da su odijela komadi u koje se isplati uvijek investirati, a posebno u ono koje kreiraš sam. Želja mi je proizvoditi odijela po mjeri u kojima se muškarci osjećaju samopouzdano i udobno“ – kaže dizajnerica.

Poslovni svijet muškaraca se mijenja, savršeno krojeno odijelo po mjeri uvijek će biti sinonim za uniformiranost i eleganciju, a nove će generacije odijela s mogućnošću personaliziranja ujediniti modernost i funkcionalnost te definirati Vaš životni stil i osobnost, ono što vi uistinu jeste.

Tailor made odijela proizvode se u Istri, a naručiti se mogu preko Instagram profila https://www.instagram.com/odijelo/  te webshopa www.anjastehlik.com

Model : Teo Mikelić

Photo: Ivana Tomić

Izvor: PR

Grad znanja: Kava, kolač, kultura sjećanja s Vanom Gović

Vana Gović diplomirala je povijest umjetnosti i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon rada u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti te Lošinjskom muzej u Malom Lošinju, od 2015. godine zaposlena je kao viši kustos u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog Primorja Rijeka. Kao voditeljica Memorijalnog centra Lipa pamti u Lipi, jedne od muzejskih područnih jedinica, profesionalno se usmjerava na bavljenje teškim povijesnim nasljeđem. Kombinirajući kulturu sjećanja, suvremenu umjetnost i angažman u zajednici, favorizira “crossover” muzejske programe i aktivnosti kao način istraživanja suvremenih potencijala muzeja za društvenu promjenu. Od 2018. do 2020. vodila je EU projekt  “Muzej budućnosti – Građansko muzejsko vijeće kao model sudioničkog upravljanja” što je rezultiralo da je Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka postao prvim muzejom u Hrvatskoj s uspješno implementiranim participativnim upravljanjem. Facilitirala je nekoliko participativnih muzejskih programa, kustosica je velikog broja izložbi i site-specific umjetničkih instalacija, autorica brojnih knjiga, kataloga i članaka.

Kako je sve počelo?

Pomisao na početke odmah me vraća u sretne dane djetinjstva kada je moja realnost pripadala fantastičnom svijetu igre. Kao djetetu koje je sve svoje  aktivnosti doživljavalo izrazito ozbiljno, posvećeno i strastveno, polazak u školu nije predstavljao veliku radost. Izuzev igranja lastika na marendi, škola je za mene bila kazna. Hiperaktivnu, nedovoljno koncentriranu te više usmjerenu na razgovor s prijateljima u susjednim klupama, nego na praćenje nastavnog gradiva, počelo me se doživljavati kao dijete s problemom čiji se roditelji često pozivaju na roditeljski sastanak. Osjećajući postepeno i određenu socijalnu isključenost, intuitivno sam uvidjela da je svijet imaginacije i igre nešto čega se moram odreći ukoliko želim od okoline biti prihvaćena. Svu energiju koju sam dotad bespoštedno ulagala u igru sada sam počela ulagati u učenje. Kroz godinu dana bila sam najbolja učenica u razredu, a narednih godina i najbolja učenica generacije. Unatoč postignutom uspjehu i dočekanom prihvaćanju okoline, danas mi se čini da sam u tom procesu školovanja zatomila jedan vitalan dio sebe. Kasnije u životu, puno mi je vremena trebalo da ga iznova pronađem i valoriziram kao vrijedan resurs.

Vana Gović

Kroz studij *otkrivajući sebe*?

Kod odabira studija nisam se toliko vodila perspektivnošću profesije za praktičan život, koliko sam se vodila njegovim potencijalom da, figurativno govoreći, posvijetli Platonovu špilju. Vidljivo me zanimalo samo onoliko koliko ukazuje na nevidljivo, ovostrano samo onoliko koliko ukazuje na onostrano, prolazno me zanimalo samo onoliko koliko ukazuje na vječno. Odabrala sam studij povijest umjetnosti kako bi se kroz mnoštvo umjetničkih ostvarenja kao individualnih interpretacija svega što nas okružuje, probila do ideala ljepote, a posredno onda i do ideala dobrote i istinitosti. Etnologiju sam pak odabrala kako bi proniknula u stoljećima akumulirane tvorbe kolektiviteta. Tradicija me izrazito fascinira. Fascinira me to golemo i svekoliko ljudsko iskustvo koje se organski, u vremenskom kontinuitetu, anonimno i bez zasluga taložilo, nadograđivalo, usavršavalo i dijelilo. Koliko god kontradiktorno zvučalo, obrasce nastanka tradicije možemo prepoznati u najprogresivnijim praksama današnjice, poput primjerice platforme Creative Commons koja potiče otvoren pristup i nadogradnju zajedničkog kreativnog dobra. Nakon završenog fakulteta tijekom kojeg se (djelomično i zbog posve teorijski usmjerenog kurikuluma) nisam opterećivala primjenjivošću odabrane profesije, nastupila je surova realnost. Nemogućnost pronalaska posla, dvije godine volontiranja te nužnost preseljenja na otok Lošinj gdje mi se napokon ponudila opcija plaćenog rada u struci. Na Lošinju sam “uplovila” u čudesni svijet još neistraženih baštinskih tema, upoznala se s divnim ljudima s kojima sam narednih pet godina intenzivno istraživala lokalnu tradiciju, priređivala izložbe, izdavala kataloge. Sad kada se sjetim Lošinja, uviđam da je to bio period moje zaljubljenosti u profesiju kustosa kao istraživača koji je posvećen otimanju zavičajnih tema zaboravu. Moji interesi tada su započinjali i završavali s baštinom. Dolaskom u Lipu sve se promijenilo. Danas, moji profesionalni interesi počinju i završavaju isključivo s ljudima koji baštinu stvaraju i koriste.

Rad u Memorijalnom centru Lipa pamti?

No, vratimo se malo unazad. Mjesto Lipa je tijekom Drugog svjetskog rata bilo poprištem velikog stradanja. Dana 30. travnja 1944. nacisti i fašisti ubili su 269 Lipljana, uglavnom žene, djecu i starce te čitavo mjesto spalili. Memorijalni centar Lipa pamti, u kojem radim od njegova ponovnog otvaranja 2015. godine, posvećen je primarno komemoriranju tragičnog događaja te prisjećanja na žrtve. Pored razvijanja kulture sjećanja, Centar je usmjeren i ka komuniciranju antiratne poruke te širenju univerzalnog apela savjesti. U koncipiranje novog Centra krenulo se s pretpostavkom kako su upravo preživjeli Lipljani – oni koji svoje teško povijesno nasljeđe proteklih 76 godina nose živeći, obnavljajući svoje kuće, ali i svoje obitelji – najveća “baština” novog Centra i njegov temeljni potencijal. Kustoski tim je stoga koncept novog Memorijalnog centra izgradio oko zajednice i zajedništva s lokalnim stanovništvom te aktivnog doprinosa pronalaženju smisla, kreiranju identiteta ali i iznalaženju novih razvojnih mogućnosti. Centar, pored stradanja, pripovijeda o životu Lipljana, prije i nakon tragičnog stradanja. Pripovijeda o bogatoj kulturno-povijesnoj baštini Liburnijskog krasa, kontinuitetu obitavanja od prapovijesti do danas, s namjerom pozicioniranja stradanja u znatno širi vremenski kontekst. Željeli smo da posjetitelji iz Centra ponesu spoznaju da je stradanje, unatoč trajnom i bolnom utjecaju na Lipljane, samo jedna u nizu odrednica njihova identiteta. Lipljani su preživjeli, oduprli su se nacističkoj namjeri za uništenjem. Lipa danas živi. Svi programi Memorijalnog centra planiraju se i provode u suradnji s mještanima Lipe, oni su uključeni u provođenje brojnih edukativnih aktivnosti Centra gdje učenicima osnovnih i srednjih škola iznose osobna svjedočanstva i time doprinose međugeneracijskom transferu znanja i iskustva. Uključeni su u provedbu mnogih izložbenih i umjetničkih programa Centra također. Primjerice, već četvrtu godinu zaredom zajednički održavamo umjetnički program “Prepoznavanje odsustva”. Realizacijom radova različitih umjetničkih disciplina teškoj povijesti Lipe nastojimo pristupiti uvijek na drugačiji način, stvarajući nove vrijednosti i značenja. Na koncu, svim programskim aktivnostima Centra nastojimo doprinijeti osvještavanju simboličkog potencijala Lipe u suvremenim procesima gradnje mira. Presudna je pritom odgovornost svih nas ponaosob u zagovaranju i prakticiranju pozitivnih obrazaca ponašanja poput tolerancije, poštivanja drugog i drugačijeg te aktivnog zauzimanja za prava drugih, ukoliko vidimo da su ona povrijeđena. Lipa opominje što slijedi, jednom kad se spomenute ljudske vrijednosti zanemare.

„Ne slažem se s onim što govoriš, ali branit ću do smrti tvoje pravo da to kažeš.”  Voltaire.

Pripremila: Maja Vizjak

Fotografija: Tiffany Gašparini

Hvala Studentski centar Rijeka

PRATITE NAS...

22,125ObožavateljiLajkaj
7,910SljedbeniciSlijedi
20PretplatniciPretplatiti