15. prosinca Severina se vraća u najveću hrvatsku dvoranu s koncertom koji donosi pjesme koje publika voli, a rijetko ima priliku čuti uživo
Nepunih godinu dana nakon dvije rasprodane večeri u Areni Zagreb i svega dva mjeseca nakon velikog koncerta u pulskoj Areni, Severina je svoju publiku iznenadila objavom na društvenim mrežama kojom je najavila povratak u najveću hrvatsku dvoranu – 15. prosinca, ovoga puta s koncertom znakovita naziva ‘Ja samo pjevam – B strana’.
Nakon što je koncertnim konceptom ‘Ja samo pjevam’ osvojila publiku diljem Hrvatske, Severina otvara novo poglavlje svoje koncertne priče. Oduševljenje s kojim je publika napuštala prethodne koncerte najbolje govori o snazi koncepta u kojem je Severina gotovo tri sata sama nosila pozornicu, bez plesača i velikih koreografskih blokova, zadržavajući pozornost desetaka tisuća ljudi glasom, interpretacijom i umjetničkom osobnošću. Upravo je taj neposredan, emotivan pristup, u kojem su glazba i Severina u središtu svega, obilježio zagrebačke i splitske koncerte, a potom i nastup pod otvorenim nebom pulske Arene. Sada ta koncertna priča dobiva svoju B stranu – donoseći ono što publika posebno voli, pjesme koje su obilježile Severininu karijeru, ali koje se rijetko ili nikada ne nalaze na njezinim koncertnim set-listama.
”Ni dvije prošlogodišnje večeri u Areni Zagreb nisu bile dovoljne da otpjevamo sve pjesme koje volite… Tako da nam treba i treća. Koncert se zove B strana i obećavam da ću pjevati neke od pjesama koje jako volite, a ja ih rjeđe ili nikada ne izvodim na nastupima. Zasad jedino znam da ćemo pjesmom ‘Hrvatica’ otvoriti koncert, a publiku pozivam da mi na društvenim mrežama piše kojima ćemo nastaviti…” – izjavila je Severina.
Dakle, ‘Ja samo pjevam – B strana’ tako je zamišljena kao susret s onim dijelom Severinina glazbenog opusa koji publika dobro poznaje, voli i možda već dugo priželjkuje čuti uživo. Jer uz velike hitove koji su postali nezaobilazan dio njezina repertoara, Severinina karijera krije i pjesme koje nisu uvijek u prvom planu, ali za publiku imaju posebno mjesto. Neke od njih pisali su i kompozitori koje će Severina pozvati da joj se pridruže kao gosti na pozornici.
Te pjesme, ali i ostale dobro poznate, i ovoga će puta izvesti uz pratnju orkestra sastavljenog od preko trideset najboljih glazbenika ovih prostora te vrhunsku produkciju koja svaku pjesmu prati, a emociju stavlja u prvi plan. Upravo je takav pristup prethodne koncerte učinio istodobno glazbeno raskošnima i osobnima, pretvarajući velike dvorane u prostor bliskosti između umjetnice i publike.
Ovoga prosinca zagrebačku publiku očekuje nova prilika da tu atmosferu doživi iz drugačije perspektive – kroz pjesme koje možda dugo nisu čuli uživo, ali ih nisu zaboravili.
Jer svaka A strana ima i svoju B stranu, a neke od najdražih pjesama upravo ondje čekaju svoj trenutak.
Ulaznice za koncert ‘Ja samo pjevam – B strana’, koji će se održati 15. prosinca u Areni Zagreb, već su dostupne putem sustava Eventim.
Nekim mjestima smo vjerni godinama. Jedno od takvih “naših” mjesta je i Café Strauss u Opatiji. Već samo uređenje daje naslutiti kako ovo mjesto ima dušu, ugodu, toplinu. To je ona početna baza. A, onda nastavljamo.
Odlična ponuda, stalni noviteti i kolači koji su nam već dobro poznati i koji su sasvim dovoljan povod da ponekad naša životna putanja skrene ka Opatiji. Kad pišemo ponekad, mislimo – često.
Ove jeseni i zime imamo povod više jer Strauss postaje mjesto kreativnog druženja inspiriranog umjetnošću, kavanskom kulturom i poviješću Opatije. Vrijeme provedeno u kreativnosti, vrijeme je koje se ne zaboravlja. Strauss će biti domaćin dvije radionice, a iskreno da nas pitate koja nam je draža, ostali bi bez odgovora jer svaka je posebna na svoj način.
Slikanje kavom, powered by Hug&Punch
Ova radionica gostima pruža priliku da istraže neuobičajenu slikarsku tehniku koristeći kavu kao umjetnički medij. Sudionici će pod stručnim vodstvom stvarati jednostavne umjetničke radove koristeći različite tonove kave za postizanje efekata sjene, dubine i teksture. Motivima će dominirati prepoznatljivi simboli Opatije – Lungomare, povijesne vile, morski pejzaži i detalji arhitekture Belle Époque razdoblja.
Datum: 24.10., subota Trajanje: 10:00 – 11:30
Dolazi Beaujolais Nouveau! slikanje vinom
Povodom tradicionalnog obilježavanja dolaska mladog vina Beaujolais Nouveau, sudionici radionice će uz čašu vina istražiti jedinstvenu tehniku slikanja vinom, koristeći različite nijanse crnog vina za stvaranje motiva inspiriranih vinogradima i jesenskim pejzažima. Kroz opuštenu radionicu upoznat će zanimljivosti vezane uz tradiciju Beaujolais Nouveau te otkriti kako vino može postati neobičan umjetnički medij.
Datum: 19.11., četvrtak Trajanje: 18:00 – 19:30
MJESTO ODRŽAVANJA Café Strauss, Opatija, Maršala Tita 144/148, 51410 Opatija
Radionice vodi Nives Trusić, mag. art., predsjednica Udruge ANZOTIKA, vrlo kreativna, topla i draga osoba koja slijedi svoj poziv i svoju ljubav prema umjetnosti s lakoćom prenosi na polaznike svojih radionica.
Radionice su namijenjene svima koji žele kreativno provesti vrijeme, bez obzira na prethodno iskustvo u slikanju. Sav potreban materijal osiguran je za sudionike, a svoj umjetnički rad nakon radionice nosite sa sobom.
Cijena ulaznice iznosi 20,00 EUR po osobi.
Ulaznica pokriva vođenu radionicu, dok je ponuda pića dostupna prema aktualnoj karti pića objekta. Poseban dio ponude sačinjavat će slastice i kave HUG&PUNCH.
Zato ne razmišljajte predugo, prijavite sebe i povedite dragu osobu! Prijatelja, partnera, člana obitelji ili nekoga s kim želite podijeliti kreativnost, opuštanje i dobru atmosferu. Jesen je doba duše, a duša je sretna kad je kreativna, opuštena i ispunjena.
Prijave za radionice i sve informacije čekaju vasNA LINKU.
Miris je često onaj nenametljivi detalj koji prostor čini osobnim. Mirisna svijeća, difuzor ili omiljeni parfem mogu postati dio svakodnevnih rituala i načina na koji doživljavamo vlastiti dom. Na neki način i sebe. Upravo je svijet mirisa bio u središtu predstavljanja brenda Atelier Rebul u riječkom concept storeu The ROOM. Atelier Rebul nam je itekako poznat, već je godinama zastupljen u našim prostorima i siguran odabir kad nekome želimo darovati nešto posebno.
Okupljanje u Rijeci je bila prilika za upoznavanje kolekcija brenda koji obuhvaća mirise za prostor, parfeme, proizvode za njegu tijela i mirisne svijeće.
„Jako nam je drago da smo dio ovog concept storea, jer je fantastičan i građani Rijeke ga sigurno već obožavaju”, istaknula je Vesna Bakran iz Atelier Rebula.
Vesna Bakran, Atelier Rebul
Mirisi koji obilježavaju hladnije dane
S dolaskom jeseni i zime mijenjaju se i mirisne preferencije. Toplije, začinske i voćne note posebno dolaze do izražaja u razdoblju kada više vremena provodimo u zatvorenom prostoru.
Među trenutačno traženijim mirisima Atelier Rebula ističe se Bereket, dok kombinacija nara, cimeta i limuna donosi zanimljiv spoj voćnih i začinskih nota. Takvi mirisi prisutni su i u kolekcijama za prostor i u proizvodima za osobnu njegu.
Sada i u centru Grada koji teče
Atelier Rebul svoju je ponudu predstavio u The ROOM Gift Collectionu, concept storeu koji okuplja pažljivo odabrane proizvode za darivanje i svakodnevne užitke.
Laura Bodrožić
„Ponosni smo da imamo Atelier Rebul u našem dućanu. Riječani su jako dobro prihvatili taj brend”, rekla je Laura Bodrožić iz The ROOM Gift Collectiona.
Kolekcije popularnog brenda možete razgledati u The ROOM Gift Collectionu na adresi Ante Starčevića 1 u Rijeci, kao i u internetskoj trgovini Atelier Rebul.
Može li parfem podsjećati na omiljeni desert, kremasti koktel ili slatki trenutak kojem se rado vraćamo? Upravo se na toj ideji temelji gurmanska parfumerija, jedan od zanimljivih smjerova suvremenog svijeta mirisa.
Gurmanski parfemi nadahnuti su mirisima koje povezujemo s hranom i slasticama. Vanilija, karamela, čokolada, praline, pistacija i kokos među su notama koje parfemskim kompozicijama daju toplinu, kremastu teksturu i slatkoću. Voćni akordi mogu im dodati svježinu, dok drvenaste, začinske i druge dublje note stvaraju ravnotežu i slojevitost.
No suvremeni gurmanski mirisi nisu nužno teški ni izrazito slatki. Sve je zanimljivija igra kontrasta: kremaste note susreću se s voćnom svježinom, poznati mirisni akordi dobivaju neočekivane kombinacije, a parfem postaje način osobnog izražavanja.
U tom se kontekstu razvija i trend neogurmanizma, koji klasičnu ideju slatkih parfema interpretira na razigraniji i suvremeniji način. Sve veću pozornost privlači i layering, odnosno slojevito nanošenje mirisa, kojim se različite kompozicije mogu kombinirati i prilagoditi vlastitom ukusu.
Upravo se na spoju gurmanskih nota i kreativnog poigravanja mirisima temelji nova kolekcija Mugler STARLICIOUS.
Tri mirisne vodice inspirirane su bezalkoholnim koktelima, a donose različite interpretacije voćnih, kremastih i slatkih akorda.
STARLICIOUS Pineapple Musk spaja živahni ananas i kremasti kokos, uz svjetlucave čestice koje koži daju sjaj.
STARLICIOUS Pistachio Praline donosi gurmanski spoj pistacije i kremaste karamele, uz nježan dodir pačulija.
STARLICIOUS Berry Licorice povezuje jagodu i malinu s neočekivanim akordom sladića, stvarajući voćnu kompoziciju s drukčijim karakterom.
Mirisni ritual bez strogih pravila
Mugler uz novu kolekciju potiče i kreativniji pristup nanošenju parfema. Mirisi se mogu nositi zasebno ili slojevito kombinirati, stvarajući osobne kombinacije koje se mijenjaju ovisno o raspoloženju i prigodi.
Kolekcija STARLICIOUS dostupna je u bočicama od 75 ml.
Za sve koji vole gurmanske note, ali i eksperimentiranje s mirisima, nova kolekcija donosi tri različita načina interpretacije slatkog, voćnog i kremastog svijeta parfumerije.
Parfem nije samo odraz trendova već i naše osobnosti, nova Mugler kolekcija ima jednostavan pristup: pronađite favorit, pronađite sebe!
O poduzetništvu, strahu od neuspjeha, velikim idejama, samopouzdanju i svim onim malim strahovima zbog kojih ponekad ne napravimo prvi korak.
Imam sreću što radim s različitim karakterima. I ženama i muškarcima. Sreću, jer mi različitost daje priliku da učim, razvijam se, upijam iskustva i mijenjam se. Radim i s onima koji su dugo u poslovnim vodama i s onima koji su tek nedavno zaplovili.
Ne postoji univerzalni recept koji osigurava sigurnu i ugodnu plovidbu prema uspjehu. Uostalom, i sam pojam uspjeha vrlo je individualan.
U poduzetništvo sam krenula jer sam se nadala da mogu sebi i svojoj obitelji stvoriti život po vlastitoj mjeri. Htjela sam pokušati. Htjela sam osjetiti odgovornost jer, kada krenete tim putem, mnogo toga ovisi upravo o vama.
Odgovornost od koje nema bijega
Kad je dobro, dobro je jer ste se vi pobrinuli da tako bude. Ali, da se ne zavaravamo, i kad je dobro, kreću misli: Što je sljedeće? Što ću napraviti? Što smisliti? Što još moram naučiti ili promijeniti? Tu je i druga strana priče: davanja državi, odgovornost prema svima ostalima u lancu, potreba za stalnim učenjem i proaktivnošću. Jer vrlo je vjerojatno da ćete, ako prestanete učiti i razvijati se, s vremenom početi zaostajati.
Ponekad mi je ta neprestana dinamika bila zastrašujuća. Danas sam se vjerojatno naviknula i zavoljela je. Ne uvijek, ali većinom.
Kad je loše, odgovornost je opet na vama. Sagledati vlastite postupke i odluke, ali i šira kretanja koja utječu na posao, nije uvijek lako. Bila sam i dio većih kolektiva i oni katkad imaju svoje prednosti. Možete se malo pritajiti i kolektivno nositi sa svime što se događa. Niste uvijek sami u svakoj odluci i svakom problemu.
Usamljenost je nešto što definitivno više osjećam u poduzetničkim cipelama.
One su katkad pohabane od trčanja, a ponekad, puno rjeđe, blistave i sjajne jer smo stigli do nekog dugo željenog cilja. To je i onaj dio koji se vidi na društvenim mrežama. Slika sretnog trenutka. Pozadinu ne vidite. Neprospavane noći, rad i kad ste bolesni i kad je dijete bolesno, rad i kad se sve ovako srušilo i nemate trunke motivacije, ali nešto neobjašnjivo i tada vas lagano gura dalje…
Krenimo od toga što je nama važno
Nekome je najveća želja financijska sloboda. Nekome ništa nije vrjednije od osjećaja pripadnosti kolektivu. Nekome je važno da u petak u 16 sati završe i radno vrijeme i sve misli o poslu, sve do ponedjeljka u osam. Netko želi raditi za sebe, putovati svijetom i sve poslovne obveze uspješno odrađivati na daljinu.
Različiti smo, a u ovim suludo brzim vremenima čini mi se da svatko može pronaći svoj put i svoje mjesto. Granice svijeta pomaknule su se, ali što je s našim granicama?
Manjak samopouzdanja, višak propitkivanja
U svojih dvadeset godina rada, i u kolektivu i samostalno, primijetila sam da postoje granice koje žene, barem iz moje perspektive, teže prelaze. Bilo da rade unutar sustava ili za sebe.
Neću generalizirati, ali čini mi se da muškarci češće nastupaju s više samopouzdanja. Čak i kada ono nije baš utemeljeno na onome što okolina smatra opravdanim. 🙂 Ali idu, i super je da idu! Meni je to jako inspirativno!
Pomiču granice, padnu, dignu se i ponovno krenu. Dođe ideja i već je sutra na stolu. Nije ih sram ako je ideja malo bedasta i ne prođe dalje. Ako prođe dobro, nema problema s time da je još više razviju i ubrzaju njezinu realizaciju.
Neuspjeh i zaokret često ne doživljavaju tako dramatično. Propalo je? Dobro, propalo je. Idemo dalje. Novi dan, nova ideja, novi pokret.
I to je sjajno.
Mi smo tu ipak često opreznije. Samopouzdanje u tragovima, nesigurnost postojana, a uz projekte se lako vežemo i emocionalno.
Često sam viđala žene koje su neuspjeh nekog projekta doživjele kao osobni neuspjeh, iako to uopće nije realno niti je potrebno tako gledati na stvari. Vidjela sam i žene sa sjajnim idejama i nevjerojatnim potencijalom koje su se bojale pokazati što mogu.
Od ushićenja do preopterećenja
Iz vlastitog iskustva, taj mi je proces već dobro poznat. Stvarno mi je žao kad ljudi ne krenu ostvarivati svoj potencijal. Znate ona jedna žena koja odlično kuha i svi joj govore da bi trebala objavljivati recepte i slike jer bi nadahnula i druge. Onda jedna druga koja ima super ideju za igračke za djecu, ali sram ju je..
Puno je primjera, ali isto tako još sam nešto kroz život naučila – nekad vremenu treba dati vremena.
Dođe tako nekad ideja. Dođe ushit. Dođe ono ludo uzbuđenje jer imate osjećaj da je baš vama pala na pamet i da je morate provesti u stvarnost. To je najdivniji dio procesa.
A onda slijede dva scenarija.
Ako ideju zadržite za sebe, počinju misli: Što ako ne uspijem? Što ako propadne pa se osramotim? Što ako mi je netko ukrade? Što ako, što ako, što ako… U drugom scenariju ideju podijelite s okolinom, a onda kreće: To ti ovdje neće uspjeti. Tko će to kupiti? Za koga je to? Pa to već postoji. Glupo, bezveze. Zašto bi netko baš tebi došao, to od tebe kupio.
I tako ushićenje postaje preopterećenje. Iako baš se u ovoj fazi, ako ideja ne posustaje, vrijedi podsjetiti da je ideja s nekim razlogom došla baš vama i naravno da je okolini neobjašnjiva jer oni ju ni nemaju kapacitet iznijeti na način na koji vi možete.
Pod teretom strahova i sumnji dogodi se odustajanje. Ili inatljivo ustrajanje.
Tko nas onda zapravo koči?
Odgovor je jednostavan: mi same. Ali isto tako, mi smo te koje se mogu pogurati naprijed.
Neke su ideje doista sulude. I sama se katkad nasmijem vlastitim zamislima i pitam se: Što mi je uopće bilo? Ali neke od njih mogu postati sjajne. Problem je u tome što to nećemo saznati ako im ne damo priliku. Ja sam od nekih projekata i putem odustala. Prije nekoliko godina, to me opterećivalo, ali sada sam OK s time.
Isto tako, nakon što se ideja usadi u to lijepo gnijezdo naših misli i ne da nam mira, moramo se uzdignuti iznad sebe i postaviti pitanje je li racionalna ili neracionalna. I ja bih htjela imati book cafe u centru Rijeke s tematskim događanjima na tjednoj razini, ali… Ali, koliko uz sve drugo što radim, djecu, obaveze to mogu? Odgovor je jednostavan: ne mogu. Ne želim opteretiti sebe i druge, stvarati dodatni pritisak ni ostati bez slobodnog vremena, pogotovo zato što je riječ o nečemu u što se uopće ne razumijem. ne želim poljuljati usput neke svoje dobro posložene koncepte. Ideja je apsolutno divna, ali ne za mene i ne sada. Ako vi otvorite, doći ću vam i još bolje, možemo surađivati po pitanju marketinga i PR-a. 🙂
Moramo se usuditi. Kad je vaga za i protiv na našoj strani.
Usuditi se biti usamljene na početku. Usuditi se slijediti iskru. Pogledati u oči sumnjama i strahovima. Javiti se novim ljudima. Riskirati. Mijenjati se jer promjena nije slabost, nego nužnost. Tražiti savjet i pomoć. Usuditi se informirati, učiti i dobro raspoznati sve rizike koje ideja nosi nama, ali i našoj okolini i načinu života. Truditi se i, u konačnici, prihvatiti odgovornost.
Nije sramota ne pokušati, kao što nije sramota ni odustati. Ponekad je odustajanje sasvim razumna odluka. Nije svaki projekt za nas, nije svaka ideja dobra i ne moramo baš svaku zamisao pretvoriti u stvarnost. Moramo se ponekad usuditi i na vrijeme odustati!
Ali važno je znati razlikovati trenutak u kojem nešto nije za nas od trenutka u kojem smo odustali samo zato što smo se uplašili, a nismo ni pokušali.
Usuditi se.
A sve o čemu pišem nije samo poslovno.
Usuditi se upisati novi hobi i otkriti talent, ili ga ne otkriti. Pa što? Nismo svi Mirna Sišul, ali možemo nepretenciozno uživati i stvarati neke naše divnosti s kistovima u ruci. Usuditi se krenuti na planinarenje, upoznati divne starije sugrađane i vikende provoditi u prirodi. Usuditi se otići na grupni trening unatoč introvertiranosti.
Usuditi se probati nešto novo, bez potrebe da odmah budemo izvrsni u tome.
Ovo je vaš život. I imate samo jedan. Ne znam ohrabrujem li trenutno više vas ili sebe jer jedna ideja mi mira ne da. 😉
A ova je kolumna trebala biti tekst o poslovnom osnaživanju, a završila je kao splet misli urednice Stiluete, medija koji je, zamislite, i sam jednom bio samo jedna ideja. Ideja kojoj sam odlučila dati priliku. S užasno puno straha i Što ako, ali s jednom toplom i iskrenom željom da učinim nešto dobro za sebe i za druge.
I mislim da je – iskreno – iskrenost najveći pokretač svega u životu.
Nevidljiva supstanca koja čini vidljivu razliku. Ponavljam se, ali tako je privatno i poslovno.