Dok mnogi Kinu doživljavaju kao daleku i potpuno drukčiju kulturu, za Gordanu Šimić Drenik ovo je putovanje postalo mnogo više od običnog odmora. U 12 dana obišla je neke od najfascinantnijih kineskih gradova, upoznala spoj tisućljetne tradicije i futurističke tehnologije te doživjela zemlju koja, kako kaže, čovjeku potpuno promijeni perspektivu. U razgovoru nam je otkrila što ju je najviše oduševilo, kako izgleda svakodnevica u Kini i zašto se iz ove zemlje ne vraća isti čovjek.
Dobar dan i dobro nam došli, predstavite nam se
Pozdrav Vama i Vašim čitateljima, ja sam Gordana Šimić Drenik — ponosna majka 22 -godišnjeg Gabriela, strastvena putoholičarka i do pred par mjeseci direktorica lokalne televizijske kuće. Sa suprugom Kristijanom dijelim veliku ljubav prema putovanjima pa svake godine nastojimo ostvariti barem jedno kraće i jedno duže putovanje. Vjerujem da nas putovanja, upoznavanje novih zemalja, ljudi i kultura obogaćuju, proširuju horizonte i ostavljaju uspomene koje nas mijenjaju nabolje. Kroz par crtica pokušati ću Vašim čitateljima prenijeti djelić tih iskustava, emocija te možda inspirirati nekoga za putovanja.
Danas pričamo o vašem putovanju, gdje ste to bili?
Ovoga travnja 12 dana proveli smo na organiziranom putovanju u Kini. To je zemlja koja čovjeku doslovno promijeni perspektivu. Izuje te iz cipela, razbije sva tradicionalna očekivanja i onda te ponovno vrati sebi — samo drukčijeg. U jednom danu možeš biti u 15. stoljeću među hramovima, starim četvrtima i u ženu tradicije, a već nekoliko sati kasnije usred futurističkog grada koji izgleda kao da je stigao iz neke druge galaksije.
To je zemlja kontrasta koji ne djeluju umjetno, nego potpuno prirodno. Kaos i disciplina. Tisućljetna povijest i tehnologija budućnosti. Miris ulične hrane, neon velikih gradova, vlakovi koji lete 500 km/h i sela u kojima vrijeme kao da stoji.
Kina ne ostavlja čovjeka ravnodušnim – ili te osvoji ili te potpuno izbaci iz zone komfora. Ali nakon nje više ne gledaš svijet istim očima.
Kako je pala odluka da posjetite Kinu? Koliko dugo je trajalo putovanje, koliko dugo ste bili u Kini, je li bilo dovoljno?
Već duže vrijeme planirali smo posjet Kini, no kao i za sve velike događaje u životu, stvari se jednostavno moraju posložiti. Meni se poslovno napokon oslobodilo vrijeme, a privatno mi je trebalo snažno “punjenje baterija”, pa smo prelomili i odabrali potpuno drugu kulturu, drukčiji način života, drugo podneblje – jedan zaista novi, neobičan i, kako se na kraju pokazalo, predivan svijet.
Za ovako kompleksno putovanje nužno je osloniti se na putničku agenciju, jer je teško zamisliti da se u samo 12 dana, bez savršene organizacije, može proći toliko gradova, doživjeti toliko različitih iskustava, realizirati brojne letove i obići najvažnije i najpoznatije atrakcije koje Kina nudi.
Putovanje je trajalo 12 dana, a naša grupa od 26 ljudi disala je kao jedna velika obitelj, pod budnim okom našeg vodiča Aljoše, od kojeg smo svakoga dana doznavali bezbroj zanimljivih i neobičnih informacija te naučili zaista puno toga. I tih 12 dana, unatoč intenzitetu svakog dana, jednostavno nije bilo dovoljno za Kinu.
Taman kada pomisliš da si vidio nešto najljepše što Kina nudi, stigneš na sljedeću lokaciju koja te ponovno ostavi bez daha. I tako doslovno iz sata u sat, iz dana u dan. Svaki novi grad, svaki novi hram, pogled, ulica ili susret nosi neku novu emociju i potpuno drukčiju energiju.
Kina je zemlja koja čovjeku promijeni perspektivu, izbaci ga iz svakodnevice i podsjeti koliko je svijet velik, raznolik i fascinantan.
Što ste sve posjetili?
Posjetili smo ukupno pet gradova – Peking, Xi’an, Hangzhou, Lili i Šangaj, a kako je Kina ogromna zemlja, putovali smo dijelom autobusima, dijelom vlakom, a dijelom avionom.
PEKING
Naš prvi susret s Kinom bio je Peking, glavni grad Narodne Republike Kine i njezin drugi po veličini grad. S oko 17,4 milijuna stanovnika i površinom od impresivnih 16.411 km², Peking je grad nevjerojatnih proporcija.
Pekinšku avanturu započeli smo posjetom Grobnicama dinastije Ming, monumentalnom kompleksu carskih mauzoleja. Šetali smo duž sedam kilometara dugog Svetog puta, okruženi s 36 divovskih kamenih kipova životinja (lavova, slonova, deva) i carskih dužnosnika koji stoljećima vjerno čuvaju mir nekadašnjih vladara. Iako ovaj veličanstveni kompleks skriva počivališta čak 13 od 16 careva dinastije Ming, uz brojne članove carskih obitelji i konkubine (ukupno više od 30 grobnica), za javnost su otvorene tek četiri. Svaka od njih nudi jedinstvenu atmosferu i uvid u arhitektonsku ljepotu tog razdoblja.
Poseban doživljaj bio je posjet Velikom kineskom zidu, jednoj od najfascinantnijih svjetskih atrakcija. Iako je prohodni dio dug 8.852 kilometra, visine do 16 i širine oko 8 metara, tek kad stanete na tu najveću obrambenu građevinu u povijesti, shvatite njezinu pravu veličinu. Jedna od najzanimljivijih povijesnih činjenica je da su radnici tijekom dinastije Ming kao žbuku koristili smjesu ljepljive riže i gašenog vapna. Ta je kombinacija toliko čvrsta da na mnogim mjestima između cigli ni danas ne niče korov, a zid je zahvaljujući njoj preživio i snažne potrese.
Iako smo zid zamišljali kao neprekidnu ravnu liniju, on je zapravo složena mreža zidova, utvrda i prirodnih barijera poput planina i rijeka. Zbog strmog terena, većina puta sastoji se od beskonačnih stepenica. Ako se zbroje svi prohodni i prirodni dijelovi, ukupna dužina iznosi nevjerojatnih 21.196 kilometara. Također, moram razbiti jedan od najdugovječnijih mitova: zid nije vidljiv iz svemira golim okom jer je preuzak i bojom se potpuno stapa s okolišem.
Nakon zida, posjetili smo Hram neba iz 1420. godine. Sa svojim prepoznatljivim trokatnim krovom od plavih pločica, on je postao pravi simbol grada. Ipak, potpuno nas je bez teksta ostavio Zabranjeni grad — najveća carska palača na svijetu. Prostire se na više od 720.000 četvornih metara u samom srcu Pekinga i broji 890 zgrada s 9.999 prostorija. Naime, vjerovalo se da samo bogovi na nebu smiju imati 10.000 soba, pa su se carevi mudro zaustavili na jednoj manje kako ih ne bi uvrijedili. Zanimljivo je da je upravo ovdje sniman film “Posljednji kineski car” Bernarda Bertoluccija, prvi zapadni film kojem je dopušteno snimanje na autentičnim lokacijama unutar palače.
Dašak tradicije osjetili smo u Hutongu, starom dijelu grada. Te uske, zavojite uličice s jednokatnicama nekada su bile središte svakodnevnog života, a danas kriju šarmantne trgovine i restorane. Iako modernizacija polako uzima danak, preostale četvrti hutonga i dalje su najautentičniji dio Pekinga.
Nijedan posjet ne bi bio potpun bez šetnje Trgom nebeskog mira (Tiananmen). S površinom od 440.500 m², dugo je bio najveći gradski trg na svijetu. Mjesto je to velike povijesne težine – ovdje je Mao Ce-tung 1949. proglasio Narodnu Republiku Kinu, ali trg je u svijetu najpoznatiji po tragičnim prosvjedima iz 1989. godine. Danas su mjere sigurnosti iznimno stroge; prošli smo kroz rendgenske provjere i skeniranje lica pod budnim okom stotina nadzornih kamera visoke rezolucije.
Avanturu smo završili na najljepši mogući način – u Ljetnoj palači (Yihe Yuan ili “Vrtovi njegovanog sklada”). Ovim remek-djelom kineske vrtne arhitekture dominira Brdo dugovječnosti i umjetno jezero Kunming. Posebno nas se dojmio Dugi hodnik, koji je s 728 metara i 14.000 unikatnih slika ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao najduži oslikani hodnik na svijetu. Pogled na Mramorni brod na obali jezera, koji je carica Cixi dala izgraditi novcem namijenjenim mornarici, bio je savršen završni detalj naše pekinške priče.
XI’AN
Xi’an je svjetsku slavu stekao 1974. godine nakon spektakularnog otkrića Ratnika od terakote, koji su dio golemog mauzoleja prvog kineskog cara, Qin Shi Huangdija. Na ovom nevjerojatnom lokalitetu pronađeno je oko 8.000 ratnika u borbenom poretku, 130 bojnih kola s 520 zaprežnih konja te 150 konja za jahanje – svi izrađeni u prirodnoj veličini kako bi simbolično čuvali vječni mir svog cara.
Fascinantna je preciznost izrade: svaki ratnik ima jedinstvene crte lica, frizuru i izraz, što sugerira da su modelirani prema stvarnim ljudima. Njihove uniforme i naoružanje precizno označavaju vojni čin, a zanimljivo je da su visoki između 175 i 200 cm, što ih čini iznimno impozantnima. Vojska je raspoređena u četiri velike podzemne jame, no cijeli kompleks je zapravo “podzemni grad” koji obuhvaća palače, štale i administrativne zgrade na nevjerojatnih 98 četvornih kilometara.
Nalazište su sasvim slučajno otkrili lokalni seljaci dok su kopali bunar. Unatoč globalnom značaju, do danas je istraženo i iskopano tek oko 1 % grobnice. Glavni razlog tome je strah od oštećenja dragocjenih artefakata, ali i drevna legenda koja se pokazala istinitom. Naime, zapisi govore o “rijekama žive” koje teku kroz grobnicu simulirajući kineske rijeke i oceane. Suvremena ispitivanja tla potvrdila su iznimno visoke koncentracije žive, što ovaj lokalitet čini jednako opasnim koliko je i veličanstven.
HANGZHOU
O iznimnoj ljepoti ovog područja još je u 13. stoljeću pisao Marco Polo, opisavši Hangzhou kao jedno od najljepših mjesta na svijetu. Njegova obala bogata hramovima i paviljonima, bujna vegetacija te blaga klima i danas ostavljaju isti dojam. Naš posjet uključivao je vožnju čamcem po legendarnom Zapadnom jezeru, koje s pravom slovi za jedno od najljepših u Kini, te obilazak plantaže jednog od najcjenjenijih zelenih čajeva na svijetu.
Hangzhou je, naime, dom Longjing čaja (Dragon Well ili “Zmajev bunar”). O njegovom ugledu svjedoče i brojne diplomatske priče. Prilikom povijesnog posjeta Richarda Nixona Kini 1972. godine, njegova supruga Pat Nixon posjetila je selo Meijiawu, srce proizvodnje ovog čaja. Prva dama se i sama okušala u branju nježnih listića, a oduševljenje mirisom i okusom rezultiralo je darom vrhunske selekcije čaja kao simbola novog prijateljstva dviju velesila. Slična gesta ponovljena je i 2016. godine, kada su predsjednici Barack Obama i Xi Jinping uz Zapadno jezero, u neformalnoj šetnji uz čaj, pokušali diplomatski približiti svoje zemlje nakon službenog summita G20.
U Hangzhouu se nalazi i hram Lingyin, čije ime u prijevodu znači “Hram utočišta duše”. Prije samog ulaza u ovaj važni budistički samostan, prošli smo pored vapnenačkog brda s više od 340 budističkih statua uklesanih izravno u stijene. Unutar samog hrama dominira Dvorana velikog heroja s impresivnim kipom Buddhe Šakjamunija. Visok gotovo 25 metara, izrađen je od drveta kamfora i prekriven zlatom.
Ipak, najfascinantnija je Dvorana pet stotina Arhata. U njoj se nalazi 500 brončanih kipova budističkih svetaca, a nevjerojatno je da baš svaki kip ima potpuno drugačiji izraz lica, pozu i karakter – nema dva ista. Posebno nas je dojmio prizor vjernika koji pale mirisne štapiće i klanjaju se u četiri smjera svijeta. Taj miris sandalovine i tišina prostora ostaju u sjećanju jače od bilo koje fotografije.
LILI
Dok je cijela pokrajina Suzhou nadaleko poznata kao “Venecija istoka”, pravi dragulj pokrajine krije se u šarmu malenog gradića Lili. Smješten na isprepletenoj mreži kanala, ovaj gradić sa svojim jedinstvenim starim mostovima i rječicama koje vrludaju između tradicionalnih kineskih kuća, izgleda kao da je pobjegao s drevne slike naslikane tušem.
Lili je nastao prije nevjerojatnih 1.700 godina, a ono što ga čini posebnim jest činjenica da je uspio zadržati svoj izvorni, tradicionalni način života, daleko od užurbanosti modernih metropola. Ovdje vrijeme teče sporije, a svaki detalj – od kamenih stuba koje se spuštaju do vode do oronulih fasada s drvenim rezbarijama – priča priču o dugoj povijesti.
Vrhunac našeg posjeta bila je vožnja starim drvenim brodovima kojima ručno i s nevjerojatnom lakoćom upravljaju vješti “kineski gondolijeri”. Dok čamac polako klizi kroz samo srce gradića, okružuje vas gotovo nestvarna tišina koju prekida samo tiho pljuskanje vesla o površinu kanala. U tih pola sata plovidbe pod niskim kamenim mostovima, imate osjećaj da ste se doslovno vratili stoljećima unatrag. To je iskustvo koje se ne može opisati drugačije nego kao potpuni i apsolutni zen – trenutak u kojem svijet oko vas nestaje, a ostaje samo mir koji nudi ova autentična “Kineska Venecija”.
ŠANGAJ
Šangaj nije samo grad; to je portal u budućnost u kojem povijest udara u sutrašnjicu nevjerojatnom brzinom. Ako je Peking dostojanstveno srce Kine, Šangaj je njezino blještavo, neonsko oko koje nikada ne spava. To je mjesto gdje se miris tradicionalnih okruglica miješa s mirisom ozona iznad visokotehnoloških tračnica, a mi smo tu energiju osjetili u svakom koraku.
Naše istraživanje započelo je u Yuyuan Old Streetu, labirintu koji savršeno dočarava duh starog Šangaja. Ova ulica je fascinantna kombinacija tradicionalne kineske arhitekture s prepoznatljivim zakrivljenim krovovima, živopisnog buvljaka i autentičnih restorana iz kojih se širi miris svježe pripremljene ulične hrane. Šetnja kroz taj prostor otkriva Kinu u njezinoj najvitalnijoj formi – to je eksplozija boja, zvukova i tekstura koja vas u trenutku preseli iz 21. stoljeća.
Samo nekoliko ulica dalje, dočekao nas je Bund Boulevard, fascinantna šetnica duga četiri kilometra koja se proteže uz rijeku Huangpu. Bund je živi muzej arhitekture pod vedrim nebom; na njemu se nižu 52 povijesne zgrade koje podsjećaju na kolonijalnu prošlost grada. Stilovi se smjenjuju od stroge gotike, preko raskošne renesanse i baroka, pa sve do modernističkih linija, čineći najljepšu kulisu za promatranje suprotne obale.
Da bismo doista razumjeli razmjere ovog megalopolisa, ukrcali smo se na brod i krenuli u jednosatnu vožnju rijekom Huangpu. S vode se najbolje vidi taj dramatični kontrast: s lijeve strane povijesni Bund, a s desne futuristički Pudong. Pudong, financijsko i gospodarsko srce Kine, izgleda kao prizor iz znanstveno-fantastičnog filma. Dominira mu znameniti Oriental Pearl Tower sa svojim prepoznatljivim sferama, dok stotine drugih nebodera noću blješte poput digitalnog New Yorka na obali rijeke.
Unutar te betonske džungle, potražili smo trenutak duhovnosti u Hramu Bude od Žada. Ovaj tihi dragulj starog Šangaja čuva kip Bude u ležećem položaju, težak jednu tonu i visok gotovo dva metra, u potpunosti isklesan od blistavog bijelog žada. Miris tamjana i tiha molitva bili su savršen kontrast onome što je uslijedilo – uspon u oblake.
Superbrzim liftom, koji je sam po sebi tehnološko čudo, popeli smo se na vrh Shanghai Towera, treće najviše zgrade na svijetu. S visine od 632 metra i 128 katova, svijet ispod nas postao je sitna mreža svjetala. Čak su i gorostasi poput Jin Mao Towera i Shanghai World Financial Centera (poznatog kao “otvarač za pivo” zbog svog specifičnog oblika) odavde izgledali kao makete.
Za kraj naše kineske avanture, odabrali smo najbrži mogući odlazak – Maglev vlak. Koristeći revolucionarnu elektromagnetsku tehnologiju, ovaj vlak doslovno lebdi iznad tračnica, eliminirajući trenje. Iako je projektiran za brzine do 500 km/h, mi smo “jurili” tek s 350 km/h, što je bilo dovoljno da udaljenost od 30 kilometara do zračne luke prijeđemo za nevjerojatnih osam minuta. Bio je to simboličan kraj putovanja: dok smo lebdjeli prema aerodromu, shvatili smo da u Kini budućnost nije sutra – ona je već tu.
Što vas je najviše oduševilo?
Kina me potpuno oduševila svojim jedinstvenim spojem tisućljetne tradicije i tehnološkog razvoja koji se doima poput scenarija iz SF filmova. Fascinantno je promatrati tu razinu organiziranosti, osjećaj sigurnosti i toplu gostoljubivost naroda koji u svakom izazovu vidi priliku. Možda najsnažniji dojam ostavlja njihov nevjerojatan pragmatizam – za njih ne postoji nerješiv problem. Najbolji primjer je njihova borba s nedostatkom resursa: kada im nedostaje plodnog tla, oni doslovno poravnavaju planinske lance, dopremaju zemlju i pretvaraju krš u zelene nasade. Taj trijumf ljudske volje nad prirodom, gdje se moderna tehnika stavlja u službu opstanka i napretka, stvara atmosferu u kojoj budućnost nije samo ideja, već opipljiva stvarnost. U Kini se sve čini mogućim.
Kakva im je hrana? Što ste jeli?
Kineska gastronomija za mene je bila pravo otkriće – svijet nevjerojatne raznolikosti i neočekivane lakoće. Daleko od teških šećera na koje smo navikli u Europi, ovdje deserti i ulične poslastice igraju na kartu prirodnih okusa i fascinantnih tekstura.
Pravi puls Kine najbolje se osjeti na noćnim tržnicama. Moja omiljena kombinacija bio je rižin kolač, dok je suprug uživao u pečenim kineskim crvenim kobasicama, čiji je blago slatkasti okus bio prožet kuminom i čilijem. Poseban doživljaj su i lignje na štapiću; pečene na vrelim metalnim pločama i pritisnute utezima dok ne postanu hrskave, uz prepoznatljivi, peckavi dodir sečuanskog papra.
Iznenađuje i njihov pristup slatkom. U Kini deserti nisu teški, već lagani i diskretni. Tanghulu – voće na štapiću preliveno tankim slojem staklastog karamela – ili deserti od ljepljive riže, pružaju tek nježnu slatkoću. Čak i legendarna Pekinška patka nosi tu suptilnu notu kroz svoj slatkasti umak koji se savršeno ljubi s hrskavom kožicom i tankim palačinkama.
Hrana je u Kini čin zajedništva. Okrugli stolovi s rotirajućim središtem pretvaraju večeru u dinamično druženje gdje je svako jelo svima nadohvat ruke. Bilo da je riječ o dumplingsima u Pekingu ili bogatim ribljim jelima Šangaja, svaki obrok prati svježina kratko wokiranog zelenog povrća s češnjakom.
Naposljetku, hrana se ovdje ne kuša samo nepcem; za Kineze je vizualni dojam jednako presudan. Sve pršti u šarenim bojama – od intenzivno žutih rižinih kolača, kandiranog voća jarkih nijansi pa sdo sladoleda koji su precizno oblikovani poput igračaka.
Jeste li imali neke predrasude/očekivanja prije puta?
Nisam imala predrasude, ali iskreno nisam ni očekivala toliku eksploziju doživljaja i emocija. Kina me potpuno iznenadila na način koji se teško može opisati dok ga ne doživiš.
Sve je bilo intenzivnije nego što sam zamišljala, od mjesta koja smo posjećivali, preko ljudi i kulture, do hrane i svakodnevnih prizora. Kao da si stalno na nekoj granici između “ovo je nevjerojatno” i “ovo ne mogu ni procesuirati u ovom trenutku”.
I upravo ta stalna izmjena osjećaja, od divljenja, iznenađenja do potpune fascinacije čini da putovanje ostane duboko urezano. Kina nije samo destinacija, nego iskustvo koje te promijeni, iako to u početku možda i ne primijetiš odmah.
Planirate li neko novo putovanje?
Mi dosta putujemo, kako na daleke tako i na bliže europske destinacije, i uvijek nas negdje nešto osvoji i razoruža. Svako putovanje donese neku novu priču, iskustvo ili uspomenu koju nosimo sa sobom.
Već planiramo neko novo putovanje, tražimo novu destinaciju, novu energiju i drugačiji pogled na svijet. No Kina nas je toliko oduševila da ćemo sada zaista morati dobro promisliti u kojem smjeru dalje krenuti kako bismo ponovno doživjeli toliku količinu emocija, iznenađenja i fascinacije u samo jednom putovanju.
Zanimljiva je i činjenica da je naša velika “kineska obitelj” od 26 članova funkcionirala kao pravi mali tim. Toliko smo se dobro povezali tijekom putovanja da se i danas povremeno zafrkavamo u našoj kineskoj WhatsApp grupi kako bismo svi zajedno ponovno trebali otputovati negdje.
Možda je upravo to još jedna posebnost ovakvih putovanja — osim uspomena, mjesta i doživljaja, kući doneseš i nova poznanstva, zajedničke šale i ljude s kojima si u samo nekoliko dana prošao iskustvo koje se pamti cijeli život.
10 ZANIMLJIVIH INFORMACIJA ZA PUTNIKE U KINU
1. Nadzor i sigurnosne provjere su normalna stvar
Kamere su praktički na svakom uglu, u skoro sve turističke atrakcije, metroe i zgrade ulazi se uz skeniranje putovnice, QR koda ili lica. U velikim gradovima sigurnosne kontrole (skener torbi, detektori metala) su dio svakodnevice.
2. Mobitel je novčanik, osobna i karta za sve
Bez aplikacija poput WeChat i Alipay gotovo si “odsječen”. Plaćanje, taxi, metro, narudžbe i računi idu preko QR koda, dok je gotovina sve rjeđa u gradovima.
3. Promet izgleda kaotično – skuteri su svuda
Električni skuteri dominiraju ulicama i kreću se po cestama, biciklističkim stazama, pa ponekad i pločnicima. Pješaci često dijele prostor s vozilima više nego što je uobičajeno u Europi.
4. Upaljači su često strogo zabranjeni
Na mnogim aerodromima i sigurnosnim kontrolama upaljači se oduzimaju, čak i na domaćim letovima. Isto pravilo ponekad vrijedi i na ulazima u brojne atrakcije ili objekte.
5. Topla voda je standard
U restoranima i hotelima često se automatski nudi topla voda ili čaj uz obrok. Vjerovanje da je topla voda zdravija od hladne vrlo je rašireno.
6. Javni toaleti nisu uvijek “zapadni standard”
Skoro u svim javnim toaletima, čak I u modernim centrima još uvijek se koriste tzv. “čučavci”, što zna iznenaditi putnike koji očekuju isključivo zapadni tip WC-a.
7. Parkovi navečer postaju društvene zone
U večernjim satima parkovi i trgovi puni su grupa najviše starijih ljudi koje plešu, vježbaju tai chi ili rade grupni fitness uz glazbu s prijenosnih zvučnika.
8. Popodnevni odmor je normalan dio dana
U školama, uredima i državnim institucijama popodnevni odmor je iznimno raširen. Nije neobično vidjeti ljude kako spavaju na stolu, ležaljci ili klupi nakon ručka.
9. Metro je potpuno tih (bez razgovora) i “digitalan”
Metro je pun ljudi koji uglavnom šute i gledaju u mobitele, često koristeći WeChat. Sustav je brz, organiziran i vrlo prometan.
10. Društvo funkcionira vrlo kolektivno
Naglasak je više na sustavu i kolektivu nego na individualizmu, ljudi se često prilagođavaju ritmu grupe, bilo u prometu, poslu ili javnim prostorima.
Draga Gordana, hvala na odličnim preporukama!
Fotografije ustupila sugovornica.
