Nastavljamo s dragom nam rubrikom – Dogloveri. Ovog tjedna smo ugostili Janu Arčanin-Bubnič, čiji ste ugodan glas zasigurno čuli na Radio Korzu.Ali, ovog puta je u centru pozornosti njezina – Coco.
Draga Jana, dobro nam došla na Stiluetu! Predstavi nam se!
Lijep pozdrav, hvala što ste me pozvali u svoju rubriku.
Ja sam Jana Bubnič Arčanin, mama jednog prekrasnog psa – Coco. Ne želim biti nepravedna, jer Coco je pas moje najstarije cure Tjaše koja je pred 10 godina inzistirala da udomimo psa.
Kada nje nema, svi uskačemo oko brige za Coco. To je naša curica. Iako mi se nekako čini da najviše ja, barem što se šetnji tiče.
Trebam naglasiti da se i ostali članovi familije, suprug Zoran, sin Alec i kćer Neli, kao i nona i nono Arčanin brinu, i uživaju u tome, oko Coco.
Ona je naš centar Svemira.
S obzirom na poslovne obaveze, glavna sam urednica Radio Korza, nemam puno slobodnog vremena, ali ono koje imam iskoristim za šetnju s Coco po viškovskoj šumi.
Sad kad smo tebe upoznali, koga si to dovela sa sobom?
Coco ima 10 godina, ona je mješanka, ni sami ne znamo čega točno i prije 10 godina udomili smo ju iz Azila za pse s Viškova. Moja Tjaša je tada inzistirala da ne kupujemo, već udomimo psa i usrećimo i pomognemo nekome – tada nas je put odveo do viškovskog azila.
Tjaša je birala koga želi i iz legla je izabrala najpovučeniju, onu koja je bila najviše prestrašena i nekako najnesretniju kujicu.
Divno! Kakva je Coco karakterno?
S obzirom na svojevremene traume, ona je i dalje plaha i plašljiva, ali vjerujem da je sretna s nama.
Katkad mi se čini da je razmažena s obzirom da liježe gdje god to može pa čak i na najnoviji kauč, krevete i tepihe.
Mi joj to dozvoljavamo jer je izrazito umiljata i osebujna s obzirom da se nevjerojatno, ali istinito – rijetko voli maziti.
Mi tek tada uživamo gnjaveći je i tražeći od nje tu dozu maženja. Bez obzira na njeno negodovanje, mi uspijemo odraditi dnevne doze grljenja i ljubljena. Svi sretni i zadovoljni.
Koja je njezina smiješna osobina?
Skoro pa priča s nama kada želi jesti. A to je uvijek! Tijekom dana često priča, grebe, poskakuje i dosađuje…dok ne dobije što želi.
Kada dođe nono Valter, znajući da će dobiti poslastice, njezinom oduševljenju nema kraja. Tada nastupa cika i vika i lajanje i bacanje na pod i skakanje u nebesa. Veselje epskih razmjera.
Kako je pala odluka na Coco. Zanima nas priča!
Tjaša, doista velika zaljubljenica u pse, kao 13-godišnjakinja počinje volontirati u Azilu za pse. I tu se rađa ideja kako bi mi mogli pomoći nekome od tih jadnih i napuštenih psića. I…ostalo je povijest. Tjaša je, kada su dozvoljavale obveze, uglavnom tijekom vikenda, brinula o azilskim psima. Hranila, čistila boxove i pse, šetala ih. Jedno lijepo razdoblje u kojem se formira teen osobnost, na najbolji mogući način, a rezultat – empatija i pomaganje potrebitima.
Bravo za Tjašu! Kako je Coco promijenila tvoj, odnosno, život cijele obitelji? Kako je utjecala na svih vas?
Oplemenila nas je svih. Obogatila, pogotovo mene u jednog fazi života gdje je bolest dominirala. Puno vremena smo provodile zajedno šećući se, čak i više puta dnevno.
Ona je moja prijateljica i ogromna vrsta utjehe.
Gdje provodite najviše vremena?
U našem dvorištu, jer imamo veliko dvorište u sklopu kuće, a kako je ona punopravni član obitelji, puno je i u kući. I u viškovskoj šumi.
Kakvi su vam rituali?
Svatko od nas, čim se probudi, ide tražiti Coco, koja je uglavnom na kauču.
Dogodi se da prije nego što izgovorimo dobro jutro, prvo podragamo i poljubimo Coco. Čak i suprugu njurgam da mu je Coco važnija od mene. Ali to radim i ja njemu.
To nam je jasno i poznato! Koja je omiljena hrana i poslastica?
Oni štapići od govedine. I jako voli paštetice.
Draga Jana i Coco, hvala vam! Uživajte u proljetnim šetnjama!
Prethodni tekst – Dogloveri: Mirna Matković i Bobi
