U petak se u Rijeci održala LEAPin konferencija. Nakon što sam prošle godine bila panelist, ove godine dopala me uloga moderatorice, i dobro sam osjetila da je to prilika koju trebam prihvatiti.
Moj sin ima jednu slatku naviku pa voli nabrajati kad nešto ima za reći, preuzet ću njegov stil za potrebe ove kolumne!

Kao prvo, svaka prilika u kojoj učimo od drugih dobra je prilika.
U zadnje vrijeme oprezno baratam svojim vremenom i ponekad mi je teško staviti edukaciju koja je neka vrsta #metime ispred posla i sastanaka, ali doveli su me pred gotov čin pa sam jednostavno vodila, učila, upijala, uživala.
Kao drugo, konferencija je okupila jako cool ekipu govornika.
Stvorila se dobra vibra i komunikacija na relaciji govornici – publika i onda sam i ja opušteno mogla upijati neke nove spoznaje. Robert, Vanja, Roberto, Dean, Anja, hvala vam. Bili ste svoji, pozitivni, životni i inspirativni.

Kao treće, iako imam moderatorskih utakmica u nogama, kad sam par dana ranije dobila program na mail, imala sam jednu stavku koja me adrenalinski brinula.
Naime, jedan na jedan razgovor uključivao je stand up komičara Aleksa Curaća Šarića. E sad i da pojasnim. Nismo svi za sve i svi mi imamo neki svoj stil rada. U ovom dijelu ja sebe doživljam toplom, emotivnom, ali ozbiljnom, nikako ne duhovitom. 🙂 Ispalo je da sam se snašla i ne samo to, baš sam uživala u razgovoru dopuštajući si da izađem iz svoje neke čahure. Da budem neposrednija, opuštenija i nasmijanija. Sigurno je tome pridonio i britak i vrlo komunikativan Aleks. Izazov completed. Sada mi ostaju političari 😉

Pričalo se o znatiželji kao pokretaču, u životu i poslu. Znatiželja nas pokreće.
Pričalo se o autentičnosti, pričalo se o odmoru. Odmor je podcjenjen danas, vratite mu se.
Pričalo se o pažnji, pričalo se o vrijednostima. Vrijednosti koje živimo neka budu vrijednosti koje radimo.
Pričalo se o publicitetu i cancel kulturi. Nije svaki PR dobar PR.
Pričalo se o puno odličnih tema i pričat će se još i više na LEAP summitu koji se u svibnju održava u Zagrebu, više na linku.
Hvala organizatorima još jednom na povjerenju, kad radim, a ne osjećam da radim, onda je to to! I kad se maknem od Stiluete i društvenih mreža gode mi nove spoznaje jer vode novim idejama.

Fotografije: Ivor Mažar (da, i on je radio ;))




