Josip Novosel je čovjek tisuću poslova: putopisac, fotograf, marketinški znalac, promotor vina, gastro snob i osnivač International Business Meetup Cluba. Upoznali smo ga kroz njegovu urnebesnu kolumnu o putovanju u Los Angeles, a kako nam je odmah sjeo kao burger u Smashburgeru – odlučili smo ga ugostiti u našoj rubrici i otputovati nakratko s njim preko oceana. Spremite se za nešto neobičniju Travel priču punu hrane, smijeha, sarkazma i američkog sna – na hrvatski način.
Pozdrav i dobro nam došao, za početak – predstavi nam se!
Bok. Zovem se Josip Novosel aka Dragi Vođa tj. Dear Leader Joe na društvenim mrežama. Neki me još znaju i kao Vin Diesela za siromašne. Vlasnik sam Flash.hr portala, profesionalni sam Canon fotograf i putopisac, promotor vinarije Kutjevo, business developer, marketinški stručnjak, copywriter, osnivač IBMC-a: International Business Meetup Club – No1 internacionalna business networking zajednica u Hrvatskoj, prijatelj imućnih, prije svega čovjek, a tek onda tajkun i Gastro Snob. Skromnost mi zabranjuje da pišem dalje 🙂
Kad smo te upoznali, pređimo na stvar 😊 Pročitali smo tvoju kolumnu o putovanju u L.A. , osim što nas je nasmijala, upalio nam se kliker pa smo te odlučili ugostiti u našoj rubrici. Kako to da si odlučio tamo otputovati, koliko dugo si bio, je li bilo dovoljno?
Baš mi je drago da vam se svidjela kolumna. Imam korejskog prijatelja Johna koji živi u LA-u, točnije Burbanku. Zovem ga rižojed, a on mene Ćevapožder. Upoznali smo se za vrijeme korone kad je posjetio Zagreb. Navukao se na Hrvatsku k’o seljak na poticaje i svako ljeto dolazi na Hvar i u našu metropolu. Rekao sam mu da imam sestrične u Burbanku koje nisam dugo vidio pa mi je predložio da ga posjetim, a usput odmah vidim i njih. Ispalo je da mi sestrična živi 15 minuta od njega, a druga sestrična i ujna 5 minuta od njega.
Dolazak mi je započeo gubitkom prtljage koja je ostala u Amsterdamu i sudarom na autocesti. Neki Meksikanac se zabio u naš auto. Prvo sam mislio da je napad kartela na mene, ali ispostavilo se samo da je bila Božja kazna jer smo se vozili u električnom autu. Naime John je po mene došao u Tesli. Tamo su svi ludi za Teslom, al ne Nikolom. Ostao sam 11 dana i to nije ni približno dovoljno da se vidi sve što LA i okolica pruža. Ovo je više bila izvidnica za sljedeće putovanje 🙂
Pročitala sam u kolumni da voliš na putovanjima ići na mjesta kao i lokalci. Kada si to počeo primjenjivati na putovanjima? I kako je to izgledalo u L.A.-u?
Kako sam osnivač IBMC-a: International Business Meetup Club, organiziram business networking partije za poslovne ljude iz cijelog svijeta, tako da imam prijatelje i poslovne partnere posvuda. Svaki put kad putujem, javim se nekom od njih i onda me oni upoznaju s lokalnom ekipom i vode na mjesta na koja oni izlaze ili na neke privatne kućne partije. Isto radim i ja za njih u Hrvatskoj. U LA-u smo izlazili po lokalnim barovima, nekim njihovim omiljenim restoranima, otišli na Top Golf itd.
Trebali smo otići i na utakmicu La Lakersa, ali naša veza nam nije uspjela srediti Vip karte, a nismo htjeli sjediti kao Lidlići u zadnjem redu dvorane za 250 dolara po sjedalu. Volim upoznavati zemlju kroz ljude, hranu i piće. Svako moje putovanje je gastro ekspedicija. Moja sestrična je znala da volim jazz pa smo svi zajedno otišli u Vibrato grill and jazz bar. Svaku večer sviraju tri benda, a upad je 25 dolara po osobi za svaki set svirke plus još troškovi hrane i pića. Zaobilazim crkve i muzeje iako sam se na kraju puta fotkao ispred hrvatske crkve u China townu. Probudio se domoljub u meni 🙂
Što si sve (skoro kao lokalac) posjetio na putovanju?
Danska prijestolnica Amerika aka Solvang me oduševila. Cijeli grad izgleda kao da ste u Danskoj, a u blizini smo posjetili i Roblar vinariju s odličnim vinima. Najviše sam se zabavljao s ekipom na Top Golfu. Nešto kao kuglanje, ali se osjećate eksluzivnije, a ne kao da živite u prikolici 🙂
Vidim da se fino jelo i pilo. Što si sve jeo? Kakve su cijene? Kakva je usluga?
Ubijali smo se u hrani. Ljudi imaju predrasude da Amerikanci samo jedu GMO smeće i da im je hrana loša, ali oni stvarno imaju sve, od najgoreg do najboljeg. Dobio sam 5 kila u 11 dana. Umjesto six packa, imao sam Six Špek )Kad smo kod špeka, datulje umotane u špek u Santa Barbari su bile top 🙂 Jeli smo burgere (Moj favorit smashburger For the Win),
Kabosu Sushi (Najbolji sushi u Hrvatskoj nije niti približno dobar kao njihov sushi. Tu smo potrošili oko 240 dolara za dvije osobe.
Mislim da je najskuplji zalogaj bio 20 dolara), korejski BBQ, bili smo na steakovima u restoranu Markus na Rodeo Driveu.
Večera za nas troje s vinom je bila 410 dolara. Super je što ne toče dec vina kao kod nas nego 2 dcl u čašu. Inače su kokteli oko 16 dolara, piva oko 9-10 dolara, doručak između 15 i 20 dolara (Moj favorit: Havajske palačinke).
Degustacija vina u vinariji (5 čaša) 30 dolara. Zapravo sam se iznenadio da su im cijene skoro iste kao kod nas. Ispadne na kraju negdje malo skuplje jer očekuju napojnicu od 20 posto. Možete dati i manje, ali vas onda gledaju kao da ste Bračanin ili po njihovom Židov 🙂 Toliko se trude oko vas i toliko su ljubazni da osjećate grižnju savjest ako im ne ostavite 20 posto napojnice. Gost je tamo kralj. Oni su u ugostiteljstvu i turizmu, sto svjetlosnih godina ispred nas. Ako bih izdvojio najdraže jelo, onda je to definitivno butter cake. Perverzija od kolača.
Probao sam i njihov Cheesecake u Cheesecake factoryu. Jedna kriška ima od 1000 do 1500 kalorija. Porcije su im ogromne. Tamo se ne štedi. Nakon svakog zalogaja mi se u glavi vrtjela pjesma Sandija Cenova: Kad srce kaže da.
Inače, Amerikanci su bili oduševljeni s vinima De Gotho vinarije Kutjevo koje sam ponio u LA na degustaciju, a bili su naravno oduševljeni s Lino Ladom koju uvijek nosim sa sobom. To im je otkriće. Nadam se da su sad shvatili da se u palačinke stavlja Lino Lada, a ne javorov sirup 🙂
Po čemu se najviše razlikujemo od Amerikanaca?
Neke stvari su bolje kod nas, neke kod njih, ali pošto sam ja iz svijeta businessa, ovo bih izdvojio: Hrvati imaju tu bolesnu percepciju PODUZETNIK = KRIMINALAC. Amerikanci imaju kulturu poduzetništva i dive se ljudima koji riskiraju sve što imaju da bi stvorili nešto iz ničeg. Osjeća se ta neka pozitivna energija. Jasno im je nakon prvih par minuta poslovnog razgovora jel znaš nešto raditi ili ne. Ne gube vrijeme na besmislene kave i ručkove koji ne vode nikuda, nego odmah prelaze na stvar: Nađemo se tu i tu, tad i tad, radimo to i to, tvoj dio, moj dio… Svi razgovori koje sam vodio s ljudima su se svodili na: Što ćemo pit, što ćemo jest, gdje ćemo putovat i kakav ćemo biznis radit. Nikakva politika, nikakva religija. Čisti hedonizam. Možda sam imao sreće jer sam bio okružen sa uspješnim, obrazovanim ljudima, ali mislim da je to stvar i njihovog mindseta, američko stanje uma. Hrvatski mentalitet je zavist i uvijek je netko drugi kriv za sve moje probleme. Ako susjedu crkne krava, neka crkne i meni da mi ne dođe posuđivat mlijeko. Mislim da je u našim glavama: Bolje da drugi nema, nego da ja imam. Zato i jesmo tu gdje jesmo. Volio bih da Hrvati razmišljaju na način kad vide nekog uspješnijeg: Što ja moram napraviti da budem kao on? Možda mogu naučiti nešto od njega ili kako da dođem na radar te osobe pa da radimo nešto zajedno. Netko će dobiti batine ako se u Zagrebu prošeće u dresu Hajduka ili ako se u Splitu prošeće u dresu Dinama i sl. To je bolesno. U Los Angelesu nisam vidio da netko napada nekog jer nosi majicu iz Miamija ili kapu iz New Yorka… Hrvati misle da su Amerikanci glupi i neobrazovani, ali ne znam baš koliko koristi netko ima od spoznaje koliko je litara krvi Petar Svačić izgubio na Petrovoj gori ili koliko je duga rijeka Sava? Bilo bi bolje da djeca u školi umjesto vjeronauka imaju predmet financije. Srbi i Hrvati se svađaju čiji je Tesla, a činjenica je da Tesla nikad ne bi bio tako uspješan da je ostao na našim prostorima. Ovdje bi bio samo jedan od lokalnih redikula. Imamo zemlju koja je imala naftna polja u Rusiji, Siriji, Plivu, Hrvatski telekom… Sve smo to poklonili strancima. Imamo Slavoniju koja može hraniti ne samo Hrvatsku nego i pola Europe… Predivno Jadransko more… I umjesto da svi živimo kao kraljevi, ljudi se i dalje svađaju oko Ustaša i Partizana i jel zdravije pušiti desna ili lijeva obećanja. Toliko smo pametni da uvozimo i morsku sol. Mislim da Hrvati imaju problem s folklornim patriotizmom. Najveći neprijatelji i mrzitelji Hrvatske su sami Hrvati. Amerikanci svoje dižu u nebo, a Hrvati svoje zakopavaju, tj. uzdižu ih samo ako ih je netko izvana prepoznao pa se onda mi ponosno javljamo: On ili ona je iz Hrvatske. Ja volim Hrvatsku i zato živim ovdje, ali kad putujem i vidim kako drugi ljudi žive i razmišljaju, osjećam kao da sam se vratio u 1945.-tu kad dođem u Hrvatsku. Imamo sve, a nemamo ništa. Narod bi rekao: Um caruje, snaga klade valja.
Koji ti je highlight putovanja?
Vidio sam svoje sestrične Lori, Tanyu, Katarinu i ujnu Anicu konačno nakon 30 godina. Sjećam se da sam smo jeli ribe u Hrvatskoj 1994. Lori mi je ponudila 20 dolara ako pojedem sve riblje glave s tanjura. Naravno da sam ih pojeo. Rekla je da ne može vjerovati da sam ih pojeo za samo 20 dolara. Rekao sam joj da bi ih pojeo i za deset. Mladost, ludost. Odlično smo se zabavljali.
Tanya živi u Laguna Hillsu koji je 15 minuta udaljen od Laguna Beacha. Mislim da mi je to bio najljepši dio putovanja. Sve izgleda kao u filmovima koje smo gledali na televiziji.
Njezin muž je šef spasilačke službe pa sam imao privatnu turu u njihovom automobilu za spašavanje po plaži, razgledao sam njihove urede, spasilački toranj. Da nisu bili veliki valovi, dobio bih i privatnu lekciju surfanja.
U Laguna Beachu sam i pojeo najbolji kolač u životu aka Butter cake. Skoro sam zaboravio: Sreo sam i poznatu Riječanku Petru Semeš koja živi u LA-u i radi tamo kao model 🙂
Wes Coast Customs u Burbanku bih također istaknuo kao highlight putovanja!
Nedavno je u L.A.-u bio požar koji je zaprepastio cijeli svijet i svi smo pratili putem medija. Jesi li posjetio mjesto požara?
Ljudi su me pitali što ćeš u LA-u, sve je izgorjelo tamo. Čak je i brat u šali nadodao da idem jer je sada sve jeftinije zbog požara. I stvarno, bio sam u Altadeni, dijelu koji je stradao – ali Los Angeles je toliko velik da je zapravo spaljeno možda 1-2%. Da nije bilo na televiziji, vjerojatno ne bih ni znao da je tamo bio požar. Ipak, kad vidiš te prizore, spusti te to na zemlju. Shvatiš koliko je sve krhko – sve što imaš može nestati u sekundi. Ljudi često nisu ni svjesni koliko su zapravo sretni, dok im život ne pokaže koliko se brzo sve može promijeniti.
Imaš li želju opet u L.A. ili Ameriku?
Obavezno se vraćam u Ameriku i to možda već ove godine. Rekao bi Mujo: Jednom je jednom, al dvaput je dvaput 🙂 Volio bih se vratiti u LA, ali ovaj put bih posjetio i Las Vegas, San Diego, New Orleans, Napa Valley…
Kao što sam već ranije rekao, 11 dana nije dovoljno. Ako idem, ići ću na najmanje na 3 tjedna. Problem je jedino u tome što sam tamo nakon 11 dana dobio 5 kila. Nakon 3 tjedna bih mogao izgledati ko Pavarotti 🙂
Koja ti je iduća travel destinacija? Podijeli s napaćenim narodom Hrvatske planove.
Putujem na obiteljski ručak u Čučerje hahaha 😉 Trebao bih krajem svibnja odletjeti u Hurgadu u Egipat u jedan resort s 5 zvjezdica i napraviti promociju za Singularity travel agenciju. Krajem svibnja idem u Sardiniju, a nakon toga na zasluženi odmor na Hvar 🙂 Htio bih se još ove godine vratiti u LA, otići možda u Japan, na Maldive, Južnu Koreju (U Sjevernoj bi vjerojatno zbog imena Dragi Vođa završio u radnom logoru i imao izraz lica kao Kim Yong kad su mu razbili najdražu zdjelicu za rižu.) S obzirom da me plaćaju da putujem po svijetu i pišem o tome, tko zna gdje ću sve završiti. Nadam se da me neće netko nazvati da promoviram Ogulin ili Čazmu. Ljubitelj sam tropskih destinacija 🙂
S obzirom da me plaćaju da putujem po svijetu, promoviram restorane, hotele, vinarije i pišem o tome, tko zna gdje ću sve završiti.
Jedva čekamo nove tvoje pustolovine, a morat ćemo te ponovno ugostiti!
