Prošloga tjedna pokrenuli smo jedan mini serijal o mladim poduzetnicama. Treba hrabrosti, i ludosti, za upustiti se u poduzetničku avanturu pa je super promatrati kako to one rade. Agilne, zanimljive, iskrene. Ovoga puta inspiracija dolazi od Tanje Luketić koja je pokrenula brend Hawe. Pitate se I kako joj to ide? S obzirom da je otvorila dvije zagrebačke adrese, stalno uvodi inovacije, a u procesu uživa, rekli bi: sjajno!
Mlada si krenula u svoju poduzetničku priču, što se u tebi prelomilo da si se usudila?
Oduvijek sam bila poduzetna i znala da neću živjeti život u nekoj zoni komfora. Kad je došla ideja o trakama za grudi, bila je to neka životna prekretnica – osjećaj da završava jedno poglavlje i da mora početi novo. Ključni trenutak bio je kad sam, uz ideju, dobila snažnu potporu – prvenstveno od muža, a onda i od okoline. I ta potpora mi je značila sve.
Koje osobine smatraš da su ti pomogle na tvom putu uspjeha?
Kao da je cijeli moj život vodio prema ovoj točki. Sve što sam radila, sve vještine koje sam usput stekla, danas mi pomažu u poslu koji vodim. A kad govorimo o osobinama – vjerujem da svatko od nas ima neki urođeni talent. Neko pjeva, neko crta, neko organizira. Moj talent je poduzetništvo. To je ono u čemu sam najviše svoja. Volim dinamiku, ne podnosim monotoniju – volim kad se stalno nešto događa, kad ideje dolaze i realiziraju se. To nije nešto što sam naučila, to je jednostavno dio mene. I vjerujem da kad čovjek prepozna neki svoj talent – treba ga njegovati.
Poduzetništvo je jedan put uspona i padova. Kako se resetiraš i kako puniš baterije?
Otvoreno govorim o tome – moja snaga dolazi iz vjere. Vjera je moj temelj, moje punjenje. Ima dana kad ne želim izaći iz crkve – to je moj prostor tišine, mira i unutarnje snage, tu kompletno napunim baterije. Tu je moj izvor snage i da budem dobra žena, majka, poduzetnica, šefica, kćer, sestra i sve uloge koje imamo u životu kao žene. Kažu, stavi Boga na prvo mjesto i sve ostalo će se posložiti i ja svjedočim da je to tako.
Koja je neka misao koja te svakodnevno tjera naprijed?
“Ne boj se.”
To mi je rečenica koju nosim sa sobom svakodnevno. Ima divna Gibonnijeva pjesma “Hodaj”. Bilo je u mom životu trenutaka kad sam mogla tisuću puta odustati – ali nisam. Samo se osvjestim i hrabro su kažem: hodaj, samo idi. Kažu: Sreća prati hrabre. Tako da samo hrabro i samo hodaj!
Itekako razumijem ovu rečenicu, a ova pjesma ima dublje značenje za mene i moju obitelj… Život nije ravna crta, ali kad znaš cilj, kad imaš pratnju na putu, lakše je uspeti se na uzbrdice i zanimljivije spuštati po nizbrdici. Hvala Tanja!
Fotografije ustupila sugovornica, pripremila: Marija Mažar
