Danas se obilježava Svjetski dan turizma. Ne moramo naglašavati koliko je ova gospodarska grana bitna za Lijepu našu, a svakako zaslužna i za razvoj našeg kraja.
Odlučili smo iskoristiti priliku i ženama koje djeluju u turizmu i neumorno donose promjene i inspiraciju, postaviti tri pitanja! Uživajte u odgovorima!
IRENA PERŠIĆ ŽIVADINOV, direktorica TZ Kvarnera:
Žene se u svim djelatnostima oslanjanju na osjećaje i intuiciju. Ima li mjesta emocijama u radu u turističkom sektoru i pomaže li vam intuicija u stvaranju novih sadržaja i donošenju odluka?
Uvijek ima mjesta za osjećaje i intuciju, iako su brojevi jednako bitni jer pokazuju realnu situaciju, dobar su pokazatelj promjena pa i smjer novih ideja.
Turizam se gradi na autentičnim pričama, prekrasnim lokacijama, doživljajima, a u centru svega je emocija.
S druge strane intuicija je jako dobra prijateljica i svakako ju koristim u radu.
Turizam nije posao, to je poziv koji živite svakog dana u godini. Što vas pokreće?
Ljubav prema našem kraju, ljubav prema ovom poslu. Kao direktorica Turističke zajednice Kvarnera, 13 godina zajedno s izvanrednim timom ljudi stvaramo sadržaje, donosimo vrijednosti, osmislili smo brojne projekte koje pozicioniraju Kvarner na domaćem i stranom tržištu i najbolje od svega, uvijek imamo još ideja, još prilika, još želja.
Ljubav i vjera u ovaj naš kraj i naše ljude svakako su najveći i najljepši pokretač.
Na što ste u svom radu najponosniji?
Kvarner je postao prepoznatljiva regija koja sljubljuje sve što je gostima potrebno za kvalitetan odmor. Ponosna sam na čitav niz aktivnosti i projekata koje provodimo na godišnjoj razini: Kvarner Family, Kvarner Gourmet & Kvarner Food, Kvarner Wines, Kvarner Outdoor, Kvarner Health & Wellbeing, Kvarner Culture, Kvarner Maritime Heritage. Iznimno me veseli što smo prepoznati od strane instituta IGCAT te 2026. godine Kvarner postaje Europska prijestolnica gastronomije što je sjajno. I zasluženo!
No, možda sam najponosnija što imam priliku raditi u prekrasnoj regiji, upoznajem motivirane i nevjerojatne ljude u svim segmentima i u tom zajedništvu nastaju velike stvari.
Regija je ovo obdarena ljepotama, ali voljena od strane svojih stanovnika, i čini mi se da to naši gosti itekako osjete.
Na to sam posebno ponosna.
TENA PERIČIĆ, direktorica TZ grada Novi Vinodolski:
Žene se u svim djelatnostima oslanjanju na osjećaje i intuiciju. Ima li mjesta emocijama u radu u turističkom sektoru i pomaže li vam intuicija u stvaranju novih sadržaja i donošenju odluka?
Mislim da je upravo to jedna od naših prednosti, koja nam nekada malo zna i otežati, ali uglavnom smatram da pomogne. Emocije i intuicija imaju veoma bitnu ulogu u turizmu, naročito danas kada je intencija ponuditi posjetitelju doživljaj, novo iskustvo, jer turizam je upravo to, interakcija s ljudima kroz koju možemo vidjeti koje su njihove želje i potrebe kako bismo ih razumjeli i mogli prilagoditi uslugu upravo tim potrebama. Kada govorimo o donošenju odluka, uvijek se nastojim konzultirati oko većih stvari i odluka i razmišljati racionalno, ali naravno kod nekih kompleksnijih stvari i intuicija igra veliku ulogu. Pozitivna emocija je ono nešto što nas pokreće i često vraća nekoj destinaciji pa mislim da je ključ svega upravo to razumjeti i na taj način se približiti posjetitelju. Mogu zaključiti da osjećaj i intuicija dovode i do autentičnosti i da nekada i olakšavaju donošenje nekih težih odluka pa smo zato blagoslovljene tim darom koje smo kao žene, dobile.
Turizam nije posao, to je poziv koji živite svakog dana u godini. Što vas pokreće?
Turizam je definitivno poziv, poziv koji zahtjeva posvećenost, strast, ljubav prema radu s ljudima i prema izazovima. Rijetko kada se potpuno isključim, jer i kada odem na neko putovanje uvijek gledam što kako funkcionira, što bih mogla primijeniti kod sebe, što je dobro, kakvi su ljudi, kultura.. pa mogu reći da me pokreće upravo želja za stvaranjem doživljaja i tog pozitivnog osjećaja i iskustva kod posjetitelja, koji i sama volim doživjeti kada sam negdje. Kada vidim da su ljudi zadovoljni i da smo postigli da se osjećaju lijepo i ugodno, kada imam priliku promovirat svoj grad i svoju državu i sve njene ljepote, spojiti različite ljude i kulture, ali i kada dobijem neku konstruktivnu kritiku – sve je to jedna velika pokretačka energija, jer znam da je ljudima stalo, da se uključuju i da ono što radim ima smisla. Ovo je posao koji definitivno proširuje vidike, kroz susret s različitim ljudima, kulturama, doživljajima i ono najljepše, kroz ovaj posao rastem kao osoba.
Na što ste u svom radu najponosniji?
Samokritična sam osoba, nekada i previše, ali moram priznati da sam, kada pogledam iza sebe, na ove dvije i pol godine u turizmu, jako zadovoljna. Ponosna sam na to što sam svojim radom pridonijela jačanju pozitivnog imidža destinacije, uvela neke nove sadržaje i pobudila pozitivne osjećaje u ljudima, a samim time doprinijela i razvoju lokalne zajednice, što je meni kao velikom lokal patriotu jako važno. No, ono na što sam najponosnija je odnos sa i prema ljudima te povezivanje sa ljudima iz različitih kultura i zemalja, s kojima sam se susrela, upoznala, a s mnogima ostala u kontaktu i danas.
Uvijek sam na strani čovjeka i tvrdim da su ljudi najbitniji pa ću neki puta žrtvovati i rezultat, na korist čovjeka i toga da se netko ne osjeća loše.
Je li mi to uvijek pametno, vjerojatno i nije, ali čovjek teško može protiv sebe i u ovom slučaju mi je drago da je tako. Ljudi su ključ svega tako da nekada treba i odvagnuti što dobivamo, a što gubimo nekim potezom i tu su mi posebno drage te naše emocije i intuicija.
ASTRID GLAVIČIĆ, direktorica TZ grada Labina:
Žene se u svim djelatnostima oslanjanju na osjećaje i intuiciju. Ima li mjesta emocijama u radu u turističkom sektoru i pomaže li vam intuicija u stvaranju novih sadržaja i donošenju odluka?
Emocije i intuicija igraju važnu ulogu u svim djelatnostima, a u turizmu, koji je izrazito orijentiran na ljude i iskustva, njihova je uloga posebno značajna. U turističkom sektoru, emocije pomažu razumjeti potrebe i želje gostiju, stvarajući personalizirana i nezaboravna iskustva. Naša sposobnost da se povežemo s gostima na emocionalnoj razini često vodi do lojalnosti, preporuka i povratka.
Intuicija u donošenju odluka također može biti ključan alat, osobito kad je riječ o stvaranju novih sadržaja i proizvoda. Turizam je dinamična industrija, gdje promjene u trendovima i očekivanjima gostiju mogu biti brze, pa je važno znati prepoznati i predvidjeti potrebe prije nego što one postanu očite. Intuitivno donošenje odluka, potpomognuto iskustvom, često omogućava bržu prilagodbu i inovaciju.
Stoga, emocije i intuicija ne samo da imaju mjesto u radu u turizmu, već su i ključni faktori uspjeha u stvaranju autentičnih, privlačnih i inovativnih turističkih sadržaja.
Turizam nije posao, to je poziv koji živite svakog dana u godini. Što vas pokreće?
Turizam zaista nije samo posao – to je način života, poziv koji se živi svakog dana.
Ja osobno živim turizam od najmanjih nogu, doslovno sam živjela sa turistima u našem stanu, i vjerujem da me upravo to izgradilo I potaklo da je moj posao turizam. Ono što me pokreće jest strast prema stvaranju iskustava koja ostaju u sjećanju, povezujući ljude s mjestima, kulturom i zajednicama. Svaki gost nosi sa sobom priču, a u turizmu imamo priliku biti dio tih priča, pružiti im nešto posebno i autentično.
Najveća motivacija dolazi iz zadovoljstva i osmijeha gostiju, iz onih trenutaka kad znate da ste stvorili nešto što će oni pamtiti cijeli život.
Također, stalna dinamika, prilika za kreativnost i inovaciju te mogućnost da kroz svoj rad doprinosite razvoju lokalne zajednice dodatno me pokreću. Turizam je neprestano putovanje, prilika za učenje i rast, a upravo to čini ovaj poziv posebnim i iznimno ispunjavajućim.
Moram spomenui da me pokreću i moje kolegice, Silvija koja je neiscrpan izvor ideja i strasti prema ovom poslu, Karmen i Katja koje svojom susretljivošću i ljubaznošću dočekuju goste sa bezbroj informacija o našoj destinaciji, i svi ostali koji nam pomažu prilikom organizacije raznih događaja. Oni zajedno sa mnom pokreću rad naše turističke zajednice i bez njih sigurno ne bi bilo pregršt manifestacija i svega ostalog što našu destinaciju čini prepoznatljivom.
Na što ste u svom radu najponosniji?
U svom radu najponosnija sam na sposobnost stvaranja autentičnih doživljaja koji ostavljaju trajni trag na gostima i zajednici. Svaki put kad vidim kako se posjetitelji s oduševljenjem povezuju s lokalnom kulturom, prirodom i ljudima, znam da je trud uloženi u organizaciju i inovaciju vrijedan.
Također, izuzetno sam ponosna na timski rad i zajedništvo koje je ključ uspjeha u turizmu. Kroz suradnju s lokalnim partnerima, malim proizvođačima i kreativnim talentima, gradimo ne samo turističke ponude, već i zajednicu koja živi od svog rada. Na kraju, najveći ponos dolazi iz osjećaja da doprinosim razvoju destinacije na održiv način, poštujući njezine resurse i ljude, dok istovremeno stvaramo nezaboravne doživljaje za posjetitelje.
MARIJANA BIONDIĆ, direktorica TZ Crikvenica:
Žene se u svim djelatnostima oslanjanju na osjećaje i intuiciju. Ima li mjesta emocijama u radu u turističkom sektoru i pomaže li vam intuicija u stvaranju novih sadržaja i donošenju odluka?
Turizam je emocija… U radu s ljudima, što turizam i jest, sposobnost prepoznavanja i razumijevanja njihovih potreba i želja često dolazi iz emocionalne inteligencije i intuitivnog pristupa. Dosadašnje iskustvo, ali i intuicija mi pomažu u stvaranju novih sadržaja namijenjenih privlačenju gostiju, koji im pružaju nezaboravna iskustva.
Korisnici turističkih proizvoda i usluga dolaze u destinaciju kako bi, većim dijelom, ispunili svoje emotivne potrebe. Iz tog razloga mi koji radimo u turizmu trebamo koristiti emocije i intuiciju u svom radu. Od početka svoga djelovanja vodila sam se intuicijom te povezivanjem onoga što destinacija nudi i ljudi koji to mogu ponuditi s ljudima koji takav doživljaj i uslugu traže.
Kako bismo probudili emocije kod ljudi koji žive u destinaciji, potrebno je u radu koristiti ono s čime su oni emotivno povezani. Odličan primjer za navedeno su projekti kao što je „Moja mala kala“ u Crikvenici, gdje su se ljudi odmah povezali s projektom i imali su želju u njemu sudjelovati. Manifestacija je to u kojoj se emocija lokalnog stanovništva s lakoćom prenosila gostu. Isti slučaj je s „Cestom plave ribe“, „Mjesecom plave ribe“, „Sretnim Selcem“ te Festivalom „Na palade“ – sve su to projekti bitni stanovništvu, a onda ih kao takve doživljava i gost.
Slična situacija je bila i u Senju, s manifestacijom „Uskočki dani“. Ljudi su se s tim projektom povezali iz prve, to je bilo nešto što im je bitno, jer je uskočka povijest Senja jedan od najvažniji dijelova njihove baštine.
Kroz svoj rad često koristim emocije u kreiranju sadržaja i projekata. Odličan primjer za to dolazi također iz Senja, u kojem se pred par desetljeća snimala „Crvenokosa Zora“, serija za njemačko govorno područje. S time su se poistovjećivali Senjani, ali i gosti s njemačkoga govornog područja, gdje se serija prikazivala. Osmislila sam brošuru koja pokriva sve lokacije na kojima se serija snimala, a iz toga je kasnije proizašla i poučna staza istoga naziva – „Crvenokosa Zora“. Zanimljivo je kako i dan-danas gosti s njemačkoga govornog područja traže taj sadržaj i raspituju se za njega jer ga smatraju „svojim“, bliskim.
Kroz sve te srodne manifestacije rodile su se i nove ideje. Suradnja s lokalnim umjetnikom Marijanom Mavrićem, čiji radovi ponosno stoje u kućanstvima naših sugrađana, ali i brojnih gostiju, dobila je posve novu dimenziju. Naime, njegov prepoznatljiv stil odlično se uklopio u naše zamisli te smo naručili gotovo 100 različitih motiva od kojih smo pokrenuli seriju unikatnih suvenira. Prvotna ideja je izrodila prepoznatljivu šalicu, torbu, krpicu za naočale, kišobran i druge predmete, a brojni novi suveniri su još u izradi. No, intuicija me je dobro usmjerila te sam osjetila da se kroz njegove crteže mogu educirati različite generacije. Tako smo osmislili i memory igru s temom plave ribe, koja je sada već sastavni dio programa u vrtićima i školama, a rado je zaigraju i odrasli. Mavrićevi radovi sigurno su sada u svakom našem kućanstvu, a suvenirski program izuzetno je dobro prihvaćen od gostiju. Uopće ne moramo promovirati proizvode, oni se odlično promoviraju usmenom predajom, preporukom iz koje opet izvire mnoštvo emocija!
U Crikvenici imamo i projekt koji se tiče jedne od bitnijih ljudskih emocija, a zove se „Zaljubite se u Crikvenici(u)”. Obuhvaća sadržaje ljubavne tematike (Ljubavna cestica, labirint ljubavi, lokacije za ljubljenje, srca za fotografiranje, drvoredi ljubavi…).
Još su tu mnogobrojne promotivne aktivnosti koje provodimo i na taj način promoviramo baštinu, destinaciju i, naravno, prenosimo emociju.
Turizam nije posao, to je poziv koji živite svakog dana u godini. Što vas pokreće?
Turizam nije posao, turizam je način života.
Izuzetno sam vezana za svoj zavičaj, za njegovu kulturnu i prirodnu baštinu.
Za mene je turizam upravo način da gostima približimo ono što naš kraj jest sa svim njegovim bogatstvima.
Isto tako, kroz turizam i naše turističko djelovanje, na određeni način educiramo i lokalno stanovništvo. Vrlo se često dogodi da domaći čovjek nauči nešto o svome kraju informacijom koja je plasirana gostu. Nažalost, domaći ljudi nisu uvijek upoznati sa ukupnim bogatsvom koje naš kraj nudi, možda neki misle da je „trava zelenija kod susjeda“, ali vjerujte, nije. Naš kraj prebogat je pričama, legendama, kulturnom i prirodnom baštinom i naš je zadatak prenijeti to gostu.
Ono što me pokreće je svakodnevna prilika za stvaranjem nečega novoga, prilika za dijeljenjem ljepota, kulture i sadržaja koja naše podneblje nudi, zadovoljni stanovnici i gosti te sinergija aktivnih dionika u turizmu.
Na što ste u svom radu najponosniji?
Kao direktorica turističke zajednice najponosnija sam na uspjeh inicijativa i ideja koje su značajno doprinijele promociji i razvoju naše Rivijere. Posebno bih istaknula projekte koji povezuju lokalnu zajednicu i turiste, omogućujući autentična iskustva i stvaranje nezaboravnih uspomena.
U svojoj sam karijeri radila u trima turističkim zajednicama, odnosno u trima destinacijama. Svoje sam radno iskustvo započela u maloj turističkoj zajednici u Vinodolu, gdje sam pokrenula svoje prve projekte, od kojih su neki još uvijek „živi“, aktivni i sve uspješniji. Posebno sam ponosna na „Vinodolske ljetne večeri“, a sudjelovala sam i na osmišljavanju „Ružice Vinodola“. U Senju sam također pokrenula neke uspješne projekte i rekla bih da sam i tamo ostavila svoj trag i „potpis“. Većinu svog radnog staža u sustavu turističkih zajednica provela sam u Crikvenici, gdje sam i danas. Tu nastojim stvarati nove projekte, nove motive za dolazak, a tijekom moga rada na Rivijeri Crikvenica dobivene su i mnogobrojne turističke nagrade. Izdvajam onu dobivenu 2014. godine za najkreativniju destinaciju na svijetu.
Posljednje, ali ne po važnosti, ponosna sam na svoj tim u turističkoj zajednici. Ujedinjeni dionici u turizmu, zadovoljno lokalno stanovništvo, svaki osmijeh, pozitivan komentar i gosti koji se vraćaju – potvrda su da smo na pravom putu i motivacija za daljnje djelovanje i inovacije.
JELENA ANĐELIĆ, direktorica TZ Kostrena:
Žene se u svim djelatnostima oslanjanju na osjećaje i intuiciju. Ima li mjesta emocijama u radu u turističkom sektoru i pomaže li vam intuicija u stvaranju novih sadržaja i donošenju odluka?
Emocijama ima mjesta svugdje, ali bitno je da te emocije ne vode glavnu riječ, da ne prevladaju zdravi razum. Intuicija postoji i može biti vrlo korisna, ali u stvaranju novih sadržaja u prilog ide poznavanje mjesta u kojem radim, mjesta u kojem sam odrasla. U tom su slučaju ideje i novi sadržaji u destinaciji zajednički proizvod znanja, iskustva i intuicije.
Turizam nije posao, to je poziv koji živite svakog dana u godini. Što vas pokreće?
Kao velika ljubiteljica putovanja i upoznavanja različitih kultura, veseli me što svojim radom u turizmu direktno mogu utjecati na boravak turista u našoj destinaciji i učiniti njihov boravak ugodnijim i sadržajnijim. Strast za putovanjima svakako je pokretač, ali i rad s ljudima koji ponekad nije lak, ali jednako ga volim.
Rad u turizmu često je pun dinamičnih situacija i neprevidivih izazova, no upravo mi je savladavanje tih izazova pomoglo u osobnom i profesionalnom razvoju te me je oblikovalo u osobu koja sam danas.
Na što ste u svom radu najponosniji?
U svom radnom iskustvu koje je gotovo uvijek bilo vezano uz turistički sektor, zaključujem da je najljepši dio vidjeti sretnog i zadovoljnog gosta koji sa sobom nosi jedinstvena iskustva koja će pamtiti cijeli život.
Također, obzirom da je moj rad usko vezan uz promociju i razvoj lokalne zajednice, sretna sam da mogu doprinijeti očuvanju kulturne i povijesne baštine mjesta.
Rad u turističkoj zajednici podrazumijeva organizaciju i provođenje različitih vrsta programa odnosno manifestacija. Svaka dobro prihvaćena manifestacija, ona koju su gosti rado posjetili i kojoj se vraćaju iz godine u godinu, izrazito me veseli te me nadahnjuje u mom daljnjem radu.
SABINA GLIGORA SABALIĆ, direktorica TZ Općine Kolan:
Žene se u svim djelatnostima oslanjanju na osjećaje i intuiciju. Ima li mjesta emocijama u radu u turističkom sektoru i pomaže li vam intuicija u stvaranju novih sadržaja i donošenju odluka?
Svakako smatram kako intuicija igra ključu ulogu u turizmu, posebice u nepredvidim situacijama. Sposobnost snalaženja u situacijama kada je potrebno brzo donositi odluke bez prethodne analize neizostavno uključuje intuiciju i emocije. Na takvim funkcijama, gdje je odgovornost izrazito velika, važno je da osoba može prepoznati smjer koji će određenoj turističkoj destinaciji donijeti benefit. Osobno, uvijek mi je teško emocije izostaviti u bilo kojem poslu iako sam svjesna da analitički pristup treba stajati na prvom mjestu. Stoga, kombinacija analitičkog pristupa i intuicije otvara prostor za najbolje rezultate.
Turizam nije posao, to je poziv koji živite svakog dana u godini. Što vas pokreće?
Pokreću me ljudi, točnije interakcija s ljudima. Čovjek je ključ uspjeha. Zajednica koja je snažna, aktivna, inovativna te koja u fokus stavlja pojedinca može ići samo uzlaznom putanjom. Posjetitelju koji dolazi u neku destinaciju najvažniji je autentični doživljaj iste, jer to je ono što nosi sa sobom i zbog čega se ponovno vraća. Najveću motivaciju predstavlja mi definiranje potreba i želja na temelju kojih se kreiraju atraktivne turističke ponude.
Na što ste u svom radu najponosniji?
Najponosnija sam kada vidim da se napokon pokreće kotačić gdje se lokalno društvo, koje predstavlja kulturu, tradiciju i način života aktivno uključuje u rad zajednice. Moj Kolan mjesto je vrijednih ljudi s istom težnjom a kada u svom krugu imaš takve ljude, ništa nije neostvarivo. Naravno, pozitivan feedback od strane turista kao i mještana ono je što mi daje vjetar u leđa.
Mjesta uvijek ima za napredak, a ta činjenica me samo dodatno motivira i potvrđuje kako se trud i ljubav prema onome što radiš, uvijek isplati.
Hvala na odgovorima, inspiraciji i svakodnevnom radu!
Fotografije ustupile sugovornice.
