Romina Alkier Tomić profesorica je na Katedri za turizam u Opatiji i žena čiji je profesionalni i osobni život prožet strašću prema obrazovanju, održivom razvoju i povezivanju ljudi. U ovom inspirativnom razgovoru otkriva što je motivira, kako gleda na budućnost turizma te zašto vjeruje da turizam počinje i završava – s ljudima.
Dobro nam došla draga Romina. Predstavite nam se!
Hvala vam na pozivu i prilici da podijelim svoju priču. Ja sam Romina Alkier Tomić – majka, supruga, profesorica i velika zaljubljenica u život. Redovita sam profesorica na Katedri za turizam Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji, gdje već 28 godina radim s mladim ljudima, nastojeći ih inspirirati da istražuju i oblikuju svijet turizma – djelatnosti koja se neprestano razvija, prilagođava i povezuje ljude širom svijeta.
Ipak, moja uloga u životu ne staje pred vratima fakulteta. Ponosna sam majka dviju iznimnih djevojaka – Lane, studentice politologije, i Tare, učenice srednje Medicinske škole – koje su moj svakodnevni izvor snage, ponosa i radosti. Obiteljski trenuci, razgovori, smijeh i zajednička otkrića nešto su što njegujem s posebnom pažnjom. Sa suprugom Ervinom, stomatologom i suvlasnikom dentalne poliklnike Rivera Dent, dijelim strast prema aktivnom životu – od skijanja do plovidbi morem – kao i uzajamnu podršku u profesionalnim izazovima.
Osim što me znanost i rad sa studentima ispunjavaju, slobodno vrijeme rado provodim u prirodi, na putovanjima ili sa svojim vjernim četveronožnim ljubimcima – Timmyjem i Baltom.
Veliki sam ljubitelj mode koja mi je, pak, način izražavanja osobnosti i stvaranja malih trenutaka inspiracije u svakodnevnici.
Vjerujem da je ravnoteža između osobnog i profesionalnog ključ zadovoljstva i autentičnosti, a tu ravnotežu nalazim upravo kroz ljubav prema onome što radim – i ljudima s kojima to dijelim.
Vaša akademska karijera traje više od dva desetljeća. Što Vas je najviše motiviralo da ostanete predani znanosti i obrazovanju u području turizma sve ove godine?
Moja najveća motivacija uvijek su bili ljudi – prije svega studenti, ali i kolege s kojima dijelim viziju razvoja turizma temeljenog na znanju, inovacijama i održivosti. Turizam je izuzetno dinamična djelatnost koja neprestano evoluira, a obrazovanje pruža priliku da oblikujemo njezinu budućnost kroz stvaranje stručnih, odgovornih i empatičnih profesionalaca. Svaka nova generacija studenata podsjeti me zašto volim ovaj posao – jer svaki njihov uspjeh, bilo osobni ili profesionalni, doživljavam i kao zajednički uspjeh.
Danas ste redovita profesorica. Kako vidite ulogu obrazovanja u transformaciji hrvatskog turizma?
Obrazovanje ima ključnu ulogu u oblikovanju budućnosti hrvatskog turizma, posebice u kontekstu njegove transformacije iz masovnog u održiv, kvalitetan i konkurentan turizam. Hrvatska ima nevjerojatne prirodne ljepote i bogatu kulturnu baštinu, ali dugoročna održivost turizma ovisi o znanju, inovacijama i stručnosti ljudi koji ga vode i razvijaju.
Upravo zato smatram da visoko obrazovanje mora biti most između teorije i prakse – mjesto gdje studenti ne uče samo što je turizam, nego i kako ga odgovorno razvijati u skladu s globalnim trendovima, potrebama tržišta i lokalnih zajednica. Učionice bi trebale biti prostor za razmjenu ideja, kritičko promišljanje, multidisciplinarni pristup i poticanje kreativnosti.
Danas obrazujemo generacije koje neće samo upravljati destinacijama, već i stvarati nove modele razvoja. Njihova sposobnost razumijevanja održivosti, digitalne transformacije i društvene odgovornosti bit će presudna za daljnji iskorak hrvatskog turizma – od sezonalnosti prema cjelogodišnjem, od kvantitete prema kvaliteti.
Što smatrate ključnim kompetencijama koje bi današnji studenti turizma trebali razvijati kako bi sutra bili uspješni lideri u industriji?
Današnji turizam traži profesionalce koji ne poznaju samo teoriju, već posjeduju i razvijene praktične, digitalne, emocionalne i komunikacijske vještine. Stoga smatram da studenti turizma moraju raditi na svom interdisciplinarnom znanju, ali i na mekim vještinama – poput timskog rada, empatije, kulturne osjetljivosti, prilagodljivosti i sposobnosti donošenja odluka u dinamičnom okruženju.
Jednako važno je razvijati kritičko razmišljanje, razumijevanje koncepta održivosti i društvene odgovornosti te otvorenost prema inovacijama i tehnologiji, posebno jer digitalna transformacija sve više mijenja način na koji gosti doživljavaju i konzumiraju turističke proizvode.
Lideri u turizmu budućnosti neće biti oni koji samo upravljaju – već oni koji inspiriraju, povezuju i stvaraju vrijednosti za goste, zajednice i okoliš. Vjerujem da je na obrazovnim institucijama da prepoznaju i njeguju te potencijale, kako bi studenti izašli iz sustava obrazovanja ne samo spremni za tržište rada, nego i motivirani da ga unaprijede.
Kao žena u znanosti i visokom obrazovanju, s brojnim funkcijama i odgovornostima, jeste li se susretali s izazovima vezanim uz rodnu ravnopravnost u poslovnom svijetu?
Osobno se, kroz svoju akademsku karijeru, nisam susretala s neugodnostima ili konkretnim oblicima rodne neravnopravnosti, na čemu sam zahvalna. Radim u okruženju koje njeguje profesionalnost, uvažavanje i međusobnu podršku, što je za mene bilo izuzetno važno u svakom koraku mog razvoja.
Ipak, potpuno sam svjesna da rodna neravnopravnost u znanosti i dalje postoji, ponekad i u vrlo suptilnim oblicima – kroz nejednak pristup prilikama, nevidljivost doprinosa žena ili ograničavanje njihova profesionalnog rasta. Upravo zato aktivno doprinosim promjenama kao članica Vijeća za rodnu ravnopravnost Sveučilišta u Rijeci, gdje zastupam naš Fakultet.
Vjerujem da je odgovornost svih nas, a posebno žena koje su dosegle određenu razinu profesionalne vidljivosti, da budu dio sustava podrške i promjena. Ključ je u obrazovanju, otvorenoj komunikaciji i stvaranju prostora gdje se svi, bez obzira na spol, mogu razvijati i biti prepoznati prema svojim znanjima, vrijednostima i doprinosima.
Kako uspijevate balansirati između akademske karijere, obiteljskog života i osobnih interesa? Postoji li neka strategija ili rutina koja Vam u tome pomaže?
Balans između profesionalnih obaveza i privatnog života nije statično stanje, već stalni proces – nešto što svakodnevno iznova tražim i učim. Kod mene gotovo nikad nema potpunog mirovanja – uvijek postoji neki novi izazov, ideja ili projekt koji me pokreće.
Kroz godine sam naučila postaviti prioritete i slušati vlastiti ritam. Obitelj mi je oduvijek bila najveći oslonac – uz supruga koji mi je ravnopravan partner i podrška u svemu, dvije kćeri, Lana i Tara, koje su me naučile kako istinski živjeti trenutke, te Ervinova sada već odrasla djeca, Paula, Antonio i Emma, s kojima imam izvrstan odnos. Uza sve profesionalne obaveze, trudim se svjesno stvarati vrijeme za njih, ali i za sebe.
I dalje imam snove koje tek ostvarujem – jedan od njih je upravo u tijeku: zajedno sa suprugom i partnerima radimo na otvaranju estetsko-medicinskog centra na riječkom području. To će biti prostor u kojem će žene i muškarci moći, na jednom mjestu, pronaći sve ono što im je potrebno da bi se osjećali zdravo, lijepo i opušteno. Taj projekt me dodatno ispunjava jer povezuje brigu o tijelu, duhu i samopouzdanju – vrijednosti koje smatram važnima za suvremeni život.
Vjerujem da ravnoteža ne znači savršenu podjelu vremena, već osjećaj ispunjenosti u onome što radimo – i na poslu, i kod kuće.
Turizam je industrija emocije, doživljaja i povezanosti. Kako to prenosite studentima?
Uistinu vjerujem da turizam nije samo gospodarska djelatnost – on je doživljaj, susret, emocija koju gost nosi sa sobom i prenosi dalje. To je djelatnost u kojoj su ljudi u središtu, a autentičnost i osjećaj pripadnosti ono što ostavlja najdublji trag. Upravo tu poruku nastojim prenijeti svojim studentima – da se turizam ne uči samo iz knjiga, već i kroz ljude, priče, vrijednosti i iskustva.
Na predavanjima i u radu sa studentima uvijek naglašavam važnost empatije, komunikacije i razumijevanja različitosti. Učim ih da svaka destinacija ima dušu, i da će upravo oni kao budući profesionalci oblikovati način na koji će se ta duša doživjeti. Potičem ih da gledaju šire, razmišljaju kreativno i stvaraju iskustva koja spajaju kulturu, okoliš, emocije i kvalitetu usluge.
Najemotivniji trenutci u mojoj karijeri najčešće dolaze upravo iz odnosa sa studentima. Jedan od njih mi je posebno ostao urezan u sjećanje – nakon obrane diplomskog rada, studentica mi je prišla i rekla: „Vi ste jedina osoba koja je vjerovala u mene kad ja nisam.“ Te riječi su me duboko dirnule jer su pokazale da obrazovanje nije samo prijenos znanja, nego i podrška, inspiracija i povjerenje. U tom trenutku sam znala da ono što prenosim ima vrijednost – ne samo profesionalnu, nego i ljudsku.
Turizam je povezanost – i ta povezanost mora započeti već u predavaoni.
Koje projekte, istraživanja ili inicijative biste istaknuli kao one na koje ste posebno ponosni?
Tijekom svoje znanstvene karijere imala sam priliku sudjelovati u brojnim projektima, no posebno sam ponosna na one koji su istraživali kompleksne procese u turizmu s ciljem boljeg razumijevanja destinacijskog razvoja, sigurnosti i održivosti.
Istaknula bih projekt „Turizam hrvatskih gradova“, koji je temeljito analizirao ulogu gradova kao turističkih središta i izazove koje donosi urbanizacija turizma. Nadalje, projekt „Turistička regionalizacija u globalnim procesima“ bavio se redefiniranjem turističkih regija u kontekstu suvremenih globalnih trendova, što je od iznimne važnosti za strateško planiranje na nacionalnoj razini.
Ponosna sam i na suradnju u projektu čiji sam bila voditelj „Nova sigurnosna paradigma i valorizacija turističkih destinacija“, koji je otvorio izuzetno aktualnu temu sigurnosti kao ključnog čimbenika u percepciji turističke ponude.
Osim toga, projekt „Percepcija Kvarnera kao destinacije zdravlja i ljepote“ približio je važnost razvoja održivog zdravstvenog i wellness turizma, u čijem sam razvoju aktivno angažirana i kroz vlastite poduzetničke inicijative.
Uz znanstveni doprinos, posebno mi je važna i uloga mentorice, te članice Vijeća za rodnu ravnopravnost Sveučilišta u Rijeci, gdje radim na promicanju ravnoteže, jednakih prilika i podrške za sve članove akademske zajednice.
Zajednički nazivnik svih tih projekata je želja da znanje ne ostane samo unutar akademskih zidova, već da ima konkretan, trajan učinak na društvo i turističku praksu.
Kako gledate na budućnost turizma u kontekstu održivosti, digitalizacije i promjene potreba putnika?
Budućnost turizma vidim kao prostor u kojem će održivost, digitalna transformacija i personalizacija doživljaja biti temeljne odrednice. Današnji putnici sve su osvješteniji – ne putuju samo da bi vidjeli, već da bi doživjeli, povezali se, razumjeli i ostavili pozitivan trag. Zato destinacije i pružatelji usluga moraju razmišljati dugoročno, odgovorno i inovativno.
Održivost nije više ideal, već nužnost. To podrazumijeva promišljeno upravljanje resursima, očuvanje lokalne baštine, smanjenje negativnih utjecaja na okoliš i uključivanje lokalne zajednice u turističku priču. Digitalizacija nam u tome može biti snažan alat – ona omogućuje preciznije upravljanje podacima, personalizaciju usluga, optimizaciju poslovanja i bolju interakciju s gostima.
S druge strane, promjena potreba putnika traži fleksibilnost i empatiju. Sve više ljudi traži mir, autentičnost, održivost, brigu o zdravlju i ravnotežu – što otvara prostor za razvoj selektivnih oblika turizma, poput zdravstvenog, wellness, kulturnog ili eno-gastro turizma, čime se i sama intenzivno bavim, kako kroz znanstveni rad, tako i kroz vlastite poduzetničke inicijative.
Turizam budućnosti bit će onoliko uspješan koliko bude znao slušati – prirodu, zajednice i same putnike. A oni nam već sada poručuju da žele više od putovanja – žele iskustvo koje mijenja i obogaćuje.
Što možete reći o turizmu na Kvarneru?
Kvarner je izuzetno bogata i raznolika turistička regija, čiji identitet leži upravo u spoju mora, otoka, planina i gradova s bogatom poviješću, kulturom i tradicijom gostoprimstva. Rijetko koja regija može na tako malom prostoru ponuditi toliko različitih doživljaja – od aristokratske Opatije, preko autentičnih otoka, do planinskog zaleđa Gorskog kotara.
Turizam na Kvarneru ima duboke korijene – riječ je o jednom od najstarijih turističkih područja u Hrvatskoj, s tradicijom zdravstvenog i elitnog turizma još iz 19. stoljeća. Danas se ta tradicija nadograđuje novim trendovima i potrebama suvremenog gosta, pri čemu regija sve više razvija selektivne oblike turizma: zdravstveni, kulturni, eno-gastro, outdoor i cjelogodišnji wellness turizam.
Istraživanja pokazuju da gosti na Kvarner dolaze zbog prirodne ljepote, kvalitete zraka i mora, sigurnosti, ali i autentičnog lokalnog doživljaja. Upravo iz tih razloga radila sam na projektima koji se bave percepcijom Kvarnera kao destinacije zdravlja i ljepote, jer vjerujem da regija ima potencijal ne samo za rast, već i za strateški razvoj u smjeru održivosti, specijalizacije i visoke kvalitete.
Naravno, kao i svaka regija, i Kvarner ima izazove – od sezonalnosti, preko prometne povezanosti, koja je sve bolja, do potrebe za daljnjim investicijama u kvalitetu i održivost. No s obzirom na resurse, znanje i viziju koju regija razvija, vjerujem da Kvarner ima sve preduvjete da postane model održivog, pametnog i emocionalno snažnog turizma – turizma koji spaja ljepotu prostora s toplinom ljudi.
Za kraj – što biste poručili mladim ženama koje žele graditi karijeru u znanosti, obrazovanju ili turizmu, a možda se još uvijek traže?
Poručila bih im da je sasvim u redu još uvijek se tražiti. Put prema karijeri – posebno u područjima poput znanosti, obrazovanja ili turizma – rijetko je pravocrtan. Često je ispunjen preispitivanjima, nesigurnostima, i trenucima kada se čini da drugi znaju više, brže ili bolje. No ono što nas čini snažnima nije savršen početak, nego ustrajnost, autentičnost i spremnost da učimo i rastemo.
Važno je da ne uspoređuju svoj put s tuđim, da ne čekaju savršen trenutak ili dozvolu izvana, već da počnu – korak po korak – slijedeći ono što ih istinski zanima i pokreće. Znanost, obrazovanje i turizam traže ljude s vizijom, toplinom i otvorenošću – a žene donose upravo te kvalitete, često s nevjerojatnom dubinom i predanošću.
Okruže li se podražavajućim ljudima, pronađu mentore i ne boje se vlastitog glasa – uspjeh neće izostati. A i kad dođu izazovi – jer hoće – važno je znati da se rast često događa upravo u tim trenucima kada je najteže. Vjerujte sebi. I budite blage prema sebi na tom putu – jer niste same.
Hvala dragoj Romini na ovom razgovoru punom uvida, iskustava i inspiracije. Njezina priča potvrđuje da predanost znanju i ljubav prema ljudima čine pravu razliku – i u turizmu, i u životu. Blago vašim studentima!
Fotografije ustupila sugovornica.
