Kritika patrijarhalnog sustava kroz svijet magičnog realizma
Opera “Istarska svadba” (“Nozze istriane”) Antonija Smareglije bit će u subotu 11. svibnja 2024., nakon pulskog INK-a, premijerno izvedena i u riječkom HNK Ivana pl. Zajca. Predstava je ostvarena u koprodukciji riječkog i pulskog kazališta povodom 170. godišnjice rođenja i 95. godišnjica smrti ovog pulskog, istarskog i europskog skladatelja.
„Istarska svadba“ jedno je od najpoznatijih, a po mnogima i najbolje djelo nepravedno zapostavljenog autora, čija je radnja smještena u istarskom Vodnjanu a prati ljubavnu i obiteljsku dramu u vrijeme skladanja opere, oko 1890. godine. Međutim, uprizorenje u dramaturgiji i režiji Marina Blaževića na pozornicu ne donosi verističku etno-operu već je pomaknuta prema metaforičkom stilu i svijetu magičnog realizma.
„ U romantično-nostalgičnoj scenografiji Alana Vukelića likovi ove operne drame postaju veći i od kuća, dok začudni kostimi Sandre Dekanić ironično raskrinkavaju habitus i korpus onoga što i onih koje nazivamo i smatramo – muškim/a. U magično-realističko tkivo predstave utkali smo odlučnu kritiku patrijarhalnog sustava vrijednosti koji ženu, napose mladu, svodi na objekt svadbene transakcije“, ističe Marin Blažević.
Premijernom će izvedbom ravnati maestro Simon Krečič koji o skladatelju Smaregliji kaže: „Što više proučavam njegovu glazbu, sve me više čudi što se njegova djela tako malo izvode. Bio je skladatelj iznimnog talenta, koji je uspio spretno uhvatiti duh svoga vremena, i to u svakom smislu: političkom, nacionalnom, umjetničkom i glazbenom. Uz sebe je imao najbolje suradnike tog vremena, poput libretista „Istarske svadbe“ Luigija Illice, kao i najbolje pjevače i menadžere, među kojima su Arturo Toscanini, Antonio Serafin i drugi.“ Uz to meastro Krečič zapaža kako se u glazbi Antonija Smareglije, sina Talijana i Hrvatice, školovanog u Grazu, Beču i Milanu, osjeti utjecaj triju tradicija i kultura, „beskrajne vagnerijanske melodije, lijepe fraze u talijanskom verističkim stilu koje sve zaokružuje slavenski melos i emocija.“
Antonio Smareglia, rođen u Puli za vrijeme Austro-Ugarske, skladatelj je Puccinijeva naraštaja čija su se djela izvodila u Bečkoj operi, milanskoj Scali, u operi La Fenice u Veneciji, newyorškom Metropolitanu, a zapažene uspjehe imao je i u Pragu i Dresdenu. Iako je postigao međunarodni ugled, a cijenili su ga između ostalih Arrigo Boito, Johaness Brahms, Eduard Hanslick i Arturo Toscanini, kasnije je sve više bio prepuštan neopravdanom zaboravu.
Njegov veliki prošlotjedni povratak u Pulu ispraćen je ovacijama. Na riječkoj će, kao i na pulskoj premijeri nastupiti solistice i solisti: Anamarija Knego (u alternaciji je Gabrijela Deglin), Bože Jurić Pešić, Giorgio Surian, Filippo Pollineli, Jure Počkaj (u alternaciji s Robertom Kolarom) i Stefany Findrik, a uz Riječčki simdonijski orkestar i Riječki operni zbor.
Drugom, lipanjskom izvedbom ove opere ravnat će maestro Zoran Juranić, vrsni poznavatelj Smareglije, kao što je to i Sofija Cingula, asistentica dramaturga.
Tekst, fotografije: PR
