U razgovoru s Josipom Cvitešićem, videografom, otkrivamo kako mu je bilo na poslovnom putovanju u Dominikanskoj Republici – te zašto mu se toliko svidjela, donosi nam preporuke, ali i razloge zašto bi se volio vratiti!
Za početak, ukratko nam se predstavite – tko je Josip Cvitešić i čime se baviš?
Moje ime je Josip Cvitešić, dolazim iz Karlovca, ali već dugi niz godina živim u Rijeci, kamo sam se doselio zbog studija. Završio sam stručni studij strojarstva na Sveučilištu u Rijeci, a more, koje mi je nedostajalo u Karlovcu, bio je dodatni motiv da ovdje i ostanem.
Još tijekom srednje škole bio sam uključen u svijet evenata – moj otac se bavi LED ekranima, pa sam često bio na terenu. Iako tada nisam bio izravno uključen u snimanja, cijeli taj svijet mi je bio jako blizak. Ljubav prema videografiji rodila se nakon jedne sezone, kad sam kupio svoj prvi dron. Počeo sam snimati i montirati vlastite video uratke, što me ubrzo potpuno osvojilo. Završetkom fakulteta odlučio sam svu svoju energiju usmjeriti upravo u taj hobi, koji je ubrzo prerastao u moj životni poziv i posao.
Putovao si u Dominikansku Republiku – kako je došlo do tog putovanja? Što te odvelo tamo?
Već godinama surađujem s glazbenikom Manuelom Lupenom, za kojeg redovito radim video sadržaj i content za društvene mreže. Tijekom jedne suradnje došli smo na ideju da bismo mogli snimiti spot u Dominikanskoj Republici, gdje on često boravi van sezone. U razgovoru smo zaključili da bi Las Terrenas mogla biti idealna lokacija – i već sljedeći dan sam kupio avionsku kartu. Ostalo je bilo samo odbrojavanje do polaska.
Dakle, putovanje je bilo spoj posla i uživanja! Reci nam nešto više o spotu ali i kako je to izgledalo na egzotičnoj lokaciji?
Spot smo snimali za Manuelovu novu pjesmu „Touch me (if you feel the fire)”, čiji spot izlazi 15. srpnja. Snimali smo tri dana na lokacijama u Las Terrenasu – predivnom mjestu koje odiše autentičnom karipskom vibrom. Snimanje na takvoj lokaciji bilo je sve samo ne uobičajeno – od šarenih ulica i uličnih prodavača, do toplih i nasmijanih lokalnih ljudi koji su rado sudjelovali ili nas bodrili.
Spot je sniman isključivo u stvarnim uvjetima, ništa nije bilo umjetno postavljeno – željeli smo prikazati pravu sliku mjesta. Plesačica u spotu bila je lokalna djevojka, koja je kroz pokrete dočarala energiju i emociju pjesme. Sve skupa bilo je jako dinamično, intenzivno, ali i nevjerojatno ispunjavajuće.
Koliko ste dana proveli tamo i kako ste organizirali vrijeme između rada i opuštanja?
Ukupno sam tamo proveo oko deset dana. Prva tri dana bila su rezervirana isključivo za snimanje – bili smo maksimalno fokusirani, od jutra do večeri. Nakon toga, tempo se usporio i bilo je vremena za istraživanje, kupanje, isprobavanje lokalne hrane i jednostavno upijanje atmosfere.
Za kakav ste se tip putovanja odlučili? Je li bilo zahtjevno stići do Dominikanske Republike iz Hrvatske?
Put je bio dosta dug – krenuo sam iz Venecije, s presjedanjima u Beču i Montrealu, do Punta Cane. Zanimljivo je što sam netom po ulasku u smještaj u Veneciji dobio obavijest da mi je let otkazan. No, imao sam sreće – ponuđena mi je bolja opcija, direktni let iz Frankfurta za Punta Canu. Tako sam na kraju čak i ranije stigao na odredište nego što sam planirao.
Što ste sve imali prilike posjetiti i vidjeti? Ima li neka atrakcija ili lokacija koja vas je posebno oduševila, i zašto?
Tijekom putovanja imao sam priliku posjetiti Punta Canu, Santo Domingo te Las Terrenas – koji me najviše oduševio i ostavio najdublji dojam. Dok Punta Cana nudi onaj klasični karipski „resort“ ugođaj, a Santo Domingo očarava svojom bogatom poviješću i kolonijalnom arhitekturom, Las Terrenas me osvojio svojom autentičnošću, jednostavnošću i toplinom lokalnog života.
To je mjesto gdje život teče opušteno i u ritmu glazbe – ulice su prepune boja, mirisa i ljudi. Lokalci kuhaju na cesti, prodaju voće s malih drvenih štandova, voze se u troje ili četvero na skuterima, svatko pozdravlja svakoga, a osmijeh je nezaobilazan.
Plaže u Las Terrenasu su nešto posebno – netaknute, dugačke i s finim, sitnim bijelim pijeskom. Kokosi su posvuda, a more je tirkizno čisto i toplo. Ta kombinacija rajske prirode i lokalne živosti daje Las Terrenasu poseban šarm.
Posebno me oduševila i lokalna hrana – sve je svježe, puno okusa i pripremljeno s dušom. Okusi voća kao što su mango, ananas, papaja i marakuja su toliko intenzivni i sočni da su mi postavili nove standarde – neusporedivo su bolji nego kod nas. Ulična hrana, kao i jednostavna jela s lokalnim sastojcima, nude nevjerojatnu eksploziju okusa. Pržene banane, tzv. „tostones“, su neizostavni dio svakog obroka.
Las Terrenas mi je ostao u srcu – zbog ljudi, njihove topline, opuštenosti, ritma života i predivne prirode.
To je mjesto koje vas podsjeti na prave vrijednosti – jednostavnost, veselje i povezanost s prirodom.
Koji vam je trenutak ostao posebno urezan u pamćenje – možda nešto što niste očekivali?
Kad sam napokon sletio u Punta Canu, nakon dugog puta i nekoliko presjedanja, dočekala me klima od +35°C, što je bio pravi šok nakon -5°C u Veneciji. Manuel me pokupio s aerodroma – bio sam iscrpljen od vremenske razlike i cjelonoćnog putovanja, ali atmosfera i energija Dominikanske doslovno su me odmah digle na noge. Nismo išli ni do smještaja, već smo odmah produžili van – u legendarni Coco Bongo, jedno od najpoznatijih mjesta za noćni izlazak u Punta Cani.
Glazba, svjetla, ples – to je bilo prvo „dobro jutro“ Dominikanske i odmah sam znao da će ovo putovanje biti posebno. Zanimljivo mi je bilo i to što im je sasvim normalno piti pivo ili rum usred radnog dana – i to ne samo vikendom. Ponedjeljak im je jedan od najjačih dana za izlazak!
Snimanje na lokacijama poput karipskih plaža zvuči kao san – koje ste plaže posjetili i kakve su dojmove ostavile na vas?
Posjetio sam plaže u Punta Cani, Santo Domingu i Las Terrenasu. Najveći dojam na mene ostavile su plaže u Las Terrenasu – konkretno Playa Bonita i Playa Cosón. Sitan bijeli pijesak, kokosove palme koje se njišu iznad mora, miris oceana i potpuni mir… jednostavno raj na zemlji.
Doslovno raj! Kad ste imali vremena za uživanje, kako ste ga najradije provodili – more, glazba, lokalna kultura…?
Definitivno more, lokalna hrana i spontani razgovori s ljudima. Uživao sam i u njihovoj glazbi – ritmovi bachate i reggaetona doslovno su svuda. Navečer bi sjeli na plažu, uzeli lokalno pivo i samo promatrali kako se život tamo odvija – polako, ali s osmijehom.
Hrana nam je uvijek važan dio putovanja – što ste tamo jeli i pili, i kakva su vaša gastro iskustva iz Dominikanske Republike? Postoji li neki specijalitet koji biste preporučili svakome tko tamo ide?
Gastro doživljaji u Dominikanskoj Republici su za mene bili pravo iznenađenje – sve je puno intenzivnijih okusa, svježine i autentičnosti. Hrana je jednostavna, ali puna karaktera. Jedan od specijaliteta koji sam gotovo svakodnevno jeo su tostones – pržene zelene banane koje se poslužuju kao prilog uz gotovo svako jelo. Izvana hrskave, iznutra mekane, savršeno se slažu s mesom ili ribom.
Od mesa se često jede piletina i svinjetina, najčešće pripremljena na žaru ili u varivima, a prilog su često riža s grahom (arroz con habichuelas), salate i kuhano povrće. Riba i morski plodovi također su svježi i vrlo ukusni – posebno pečena riba uz kokosov umak.
Što se pića tiče – pivo je apsolutno najpopularnije piće, i to pije doslovno svatko i svugdje. Lokalci sjede ispred dućana, piju pivo, pričaju i igraju domine. Ta prizemljena atmosfera i druženje uz pivo su kao dnevni ritual. Osim piva, nezaobilazan je i njihov rum – pitak, jak i prisutan u svakom baru. Često se pije i svježe cijeđeni sok od kokosa ili tropičnog voća.
Definitivno bih svakome preporučio da proba domaće voće – mango, ananas, papaju, marakuju… Sve ima potpuno drugačiji, bogatiji okus nego ono što nalazimo kod nas u trgovinama. U Dominikanskoj Republici hrana nije samo gorivo – ona je dio kulture, način povezivanja i uživanja u životu.
Spomenuo si kako te oduševila atmosfera i ljudi. Je li bilo kulturnih razlika koje su vas iznenadile?
Atmosfera je opuštena, ljudi su srdačni i pristupačni. Jedna zanimljiva stvar – kad se pozdravljaš s nekim, nužno je pitati „Kako si?“. Ako to preskočiš, mogu se i uvrijediti. Kod njih je to znak poštovanja i brige.
Također, dominikanski mentalitet je jako spontan – ne žive po točno određenim pravilima kao mi. Prometni znakovi se rijetko poštuju, ali sve nekako funkcionira.
Planiraš li se vratiti tamo – možda privatno, bez kamere? Ili već planiraš neko novo putovanje?
Definitivno bih se volio vratiti, možda ovaj put bez radnih obaveza. Osjetio sam da ima još mnogo toga za vidjeti i doživjeti, pogotovo izvan turističkih ruta. A naravno, kao kreativac uvijek imam novu ideju u glavi, tako da tko zna – možda se uskoro ponovno vratim, i to s još većom produkcijom.
Za kraj – imate li neki savjet za one koji možda razmišljaju o putovanju u Dominikansku Republiku?
Ne razmišljajte predugo – jednostavno idite. Neće sve biti kao kod kuće, ali upravo u toj različitosti leži čar. Ostavite mjesta za spontanost, pričajte s lokalnim ljudima, probajte njihovu hranu i prepustite se ritmu Kariba. Dominikanska nije samo raj za odmor, već i za dušu.
Preko tvojih odgovora i fotkica, osjetimo da si zaista uživao! Hvala ti ne prenesenim doživljajima, a mi se veselimo i videospotu da vidio što se radilo kad se nije uživalo!
Fotografije: Josip Cvitešić
