Naslovnica Novosti Stranica 22

Svi želimo duge i guste trepavice! Mala od lavande ima prirodni booster.

Svakodnevno nanošenje maskare, trljanje blazinicama i ekstenzije uzimaju svoj danak, trepavice slabe, a obrve gube gustoću. Vrijeme je za prirodni “reset”! Svi volimo lijepe, duge, čvrste i njegovane trepavice, a ukoliko vašima trebaju jedan dobar i prirodan proizvod, nastavite čitati! S dolaskom jeseni, lakše je usvojiti nove navike, a ovaj beauty proizvod može donijeti benefit vašim trepavicama.

Mala od lavande već više od 15 godina stvara prirodnu kozmetiku s puno pažnje, ljubavi i poštovanja prema prirodi. Svaki proizvod osmišljen je i formuliran u vlastitim laboratorijima, u malim serijama koje omogućuju posebnu posvećenost sastojcima, teksturama i potrebama kože.

Iza svake formulacije stoje znanje, iskustvo i želja za stvaranjem kozmetike koja spaja prirodnu inspiraciju, ugodu i kvalitetu.

Ljubav prema prirodi i životinjama dio je filozofije brenda, koji svoje proizvode ne testira na životinjama.

Serum za trepavice i obrve od brenda Mala od lavande spaja samo 4 čista, moćna sastojka u jednoj bočici:

  • Ricinusovo ulje – oblaže dlačicu, daje joj sjaj i glatkoću.
  • Ekstrakt koprive – tradicionalni saveznik za jačanje korijena.
  • Zeleni čaj & Vitamin E – štite od lomljenja i dubinski hranje.

Za koga je stvoren?

  • Za trepavice iscrpljene od šminke i ekstenzija.
  • Za rijetke i neposlušne obrve koje trebate začešljati i nahraniti.
  • Za sve koji traže 100% prirodnu alternativu umjesto kemijskih popisa.

Kako do rezultata?

Sve što trebate je dosljednost! Prije spavanja temeljito očistite lice, pa praktičnim maskara aplikatorom nanesite serum na trepavice i obrve (posebno uz sam korijen). Pustite da priroda odradi svoje dok vi spavate.

Rezultat? Njegovane, punije i uočljivo gušće trepavice i obrve. Volimo hrvatske brendove i čini nam se da pokrivaju cijeli beauty segment.

Cijena proizvoda je 11,95 €

Izvor, fotografije: Mala od lavande

Yalea podržava fondaciju Know Your Lemons.

0

Povodom Mjeseca borbe protiv raka dojke, Yalea u sklopu De Rigo Grupe ponovno potvrđuje svoju predanost zdravlju žena i podizanju svijesti o važnosti prevencije

Povodom Mjeseca borbe protiv raka dojke, Yalea, jedan od brendova u sklopu De Rigo Grupe, ponovno pruža podršku zakladi Know Your Lemons, međunarodnoj organizaciji posvećenoj promicanju brige o zdravlju dojki i poticanju ranog otkrivanja bolesti kroz jasnu, dostupnu i uključivu edukaciju.

Zakladu je 2014. godine osnovala dr. Corrine Ellsworth-Beaumont, nakon osobnog gubitka majke koja je preminula od raka dojke. Njezina je misija pomoći ženama diljem svijeta da bolje upoznaju vlastito zdravlje te da na vrijeme prepoznaju i prijave moguće simptome bolesti. Zaklada pritom koristi kreativan i pristupačan pristup koji informacije čini jednostavnijima za razumijevanje i dijeljenje, nastojeći ukloniti prepreke poput straha, stigme i dezinformacija.

I ove godine Yalea podržava rad Zaklade donacijom namijenjenom njezinim edukativnim projektima i inicijativama za podizanje svijesti o važnosti ranog otkrivanja raka dojke. Inicijativu predstavljaju dva nova modela naočala – sunčane naočale i dioptrijski okvir – koje karakteriziraju sofisticirane nijanse ružičaste.

Model sunčanih naočala donosi nježnu i skladnu siluetu, obogaćenu elegantnom laminacijom u puderastoružičastoj nijansi na Havana acetatu, trodimenzionalnim Yalea monogramom i smeđim gradijentnim staklima. Dioptrijski okvir ističe se geometrijskim oblikom, dodatno naglašenim transparentnim efektima u puderastoružičastim i smeđim tonovima. Oba modela na krilcima nose Pink Ribbon, simbol podizanja svijesti o raku dojke i važnosti prevencije.

Suradnja sa zakladom Know Your Lemons dio je dugogodišnje predanosti brenda Yalea osnaživanju žena. Brend također podržava organizaciju Liječnici bez granica (Médecins Sans Frontières – MSF) kroz projekt „Mothers Beyond Borders“, posvećen bolnici za zdravlje majki i djece u Khostu u Afganistanu. Bolnica pruža zdravstvenu skrb ženama tijekom cijele trudnoće te svake godine pomaže pri porodu više od 25.000 beba.

Ovom inicijativom Yalea još jednom pokazuje da želi gledati ispod površine, potičući osviještenost, brigu o vlastitom zdravlju i važnost pravodobne prevencije.

Tekst, fotografije: PR

Predstavljanje knjige i panel-rasprava: „Žene koje pokreću” stiže u Crikvenicu

0

Što je potrebno da bismo nešto pokrenuli? Odakle dolazi hrabrost za vlastiti put? I što nas motivira da svojim radom stvaramo vrijednost ne samo za sebe, nego i za zajednicu u kojoj živimo?

U četvrtak, 15. listopada 2026. u 18 sati, u Gradskoj knjižnici Crikvenica družimo se na predstavljanju knjige „Žene koje pokreću” autorice Jovane Čutul i razgovoru sa ženama koje svojim radom, idejama i djelovanjem ostavljaju trag u Crikvenici.

U prvom dijelu večeri predstavit ćemo knjigu „Žene koje pokreću”, nastalu iz želje da se zabilježe i podijele priče žena koje nisu čekale da se stvari promijene, nego su odlučile same nešto pokrenuti.

No knjiga će nam biti tek polazište za ono najvažnije – razgovor o ženama, njihovim životnim i poslovnim putevima te zajednici koju svojim djelovanjem oblikuju.

Na panelu će se pridružiti tri Crikveničanke:

  • prim. Vlasta Brozičević – liječnica i poduzetnica
  • Ruby Montanari-Knez – poduzetnica i nekadašnja pjevačica
  • Irena Krmpotić – ravnateljica Gradske knjižnice Crikvenica

Razgovarat ćemo o njihovim počecima, odlukama, izazovima i vrijednostima koje su ih vodile. O uspjesima, ali i svemu onome što se iza njih ne vidi. O tome kako su gradile svoje profesionalne puteve, što su putem naučile i što danas smatraju doista važnim.

Posebno nas zanima što bi iz vlastitog iskustva poručile onima koji tek traže hrabrost za prvi korak, razvijaju svoju ideju ili žele nešto promijeniti u svojoj sredini.

Jer vjerujemo da male zajednice ne pokreću samo velike odluke i projekti. Pokreću ih ljudi koji imaju ideju, znanje, upornost i volju da nešto naprave.

A kada njihove priče podijelimo, možda nekome postanu upravo onaj poticaj koji mu je nedostajao.

Pozivamo vas da nam se pridružite na večeri inspirativnih priča, iskrenih razgovora i susreta koji nas podsjećaju koliko toga možemo pokrenuti upravo ondje gdje živimo.

  • Gradska knjižnica Crikvenica
  • Četvrtak, 15. listopada 2026.
  • 18:00 sati

Vidimo se u Crikvenici!

Tekst: PR

Stilueta x ZTC Rijeka: Jesen u prirodi 2/4

Kako ste proveli vikend? Negdje između sunčanih zraka i oblaka, jesen pokazuje svoje pravo lice. Ali ista ta jesen na stol donosi nešto vrlo jasno, ako smo spremni vidjeti i osjetiti. Priliku da se resetiramo. Priliku da ne žurimo. Da vidimo i da doživimo svijet oko sebe, ali onako potpuno i duboko. Uvijek nas tople suradnje i lijepe fotografije dodatno nadahnjuju i u riječima koje ispisujemo, a dodatna inspiracija ne čudi jer za potrebe ZTC kampanje rado i spremno potegli do Gorskog kotara.

Pola sata od Rijeke, ljepota koja ispunjava, zrak koji smiruje i prizori koji umiruju.

Jakna, naušnice, majica – New Yorker,

suknja – H&M,

cipele, torba- Deichmann

Nakon prošlotjedne modne priče Jesen u pokretu, donosimo jednostavan i najljepši osjećaj jeseni u prirodi. E sad nismo sigurni je li ovo stilska ili životna inspiracija, možda oboje, ali znate već da mi na Stilueti to tako volimo. Usporite ponekad.

Uživajte u jesenskim danima i ZTC kolekcijama, a centar je otvoren i u nedjelju, 18. 10 . 2026.

Fotografije: Ivor Mažar, model: Anamarija Jusup

Petra Visitz otkriva čari i izazove života na otoku Vele Srakane.

U našoj travel rubrici, zajedno s vama, putovali smo posvuda. A čini nam se da se najbolje priča nalaze baš tu, negdje blizu, oko nas. Petra Visitz je s nama, a dakle i s vama podijelila dojmove o otoku Vele Srakane, ako prvi put čujete za ovaj otok, evo malo zanimljivih informacija:

Vele Srakane otok je u cresko-lošinjskom otočju, smješten u Unijskom kanalu, zapadno od Lošinja te između Unija i Malih Srakana. Administrativno pripada Gradu Malom Lošinju, a istoimeno selo jedino je naselje na otoku.

Smještene između Unija i Malih Srakana, Vele Srakane kriju zanimljivu povijest i poseban otočni način života. Na brdu Vela Straža nalazila se prapovijesna gradina, a tragovi prošlosti vidljivi su i u ostacima starog kaštela te rimskom nadgrobnom spomeniku ugrađenom u kući Skrivanić. Na otoku se nalazi crkvica sv. Ane, ali ne i groblje, za to se koristi ono na susjednom Susku. Iako imaju električnu energiju, Vele Srakane nemaju tekuću vodu ni trgovinu, zbog čega se svakodnevni život oslanja na dopremu osnovnih potrepština s drugih otoka ili kopna.

Petra je obiteljski vezana uz ovaj poseban otok i ne čudi da nam pri svakom susretu priča o miru, ljepoti prirode u svako doba godine. Posebno uživaju i kćeri koje obožavaju životinje, a kad pitamo Bude li im preko ljeto dosadno? Odgovor je uvijek: Nikako!

Vele Srakane, obitelji drugi dom

Kad me netko pita koju bih destinaciju preporučila za ljetovanje, moj odgovor uvijek je isti – otok Vele Srakane. Za mene to nije samo još jedan hrvatski otok, već mjesto na kojem provodim ljeta još od svoje četvrnaeste godine, mjesto koje je postalo moj drugi dom.

No, priča o tome kako smo ga pronašli jednako je posebna kao i sam otok.

Otkako znam za sebe, svako sam ljeto s roditeljima provodila mjesec dana ploveći Jadranom. Jedrilicom smo obilazili naše prekrasne otoke, uvale i mjesta duž cijele hrvatske obale. Jednog dana na red su došle i Vele Srakane. Pristali smo na južnu rivu, ponajviše zato što smo ostali bez pitke vode, a kako nikada prije nismo istražili otok, odlučili smo prošetati.

Već pri prvim koracima dočekali su nas miris mora pomiješan s mirisom ovaca, neprekidna pjesma cvrčaka i potpuna tišina. Bila je to ona rijetka tišina koju danas gotovo više ne možemo pronaći. Iskreno, ne znam postoji li mjesto na kojem sam ikada osjetila takav mir i opuštenost kao na Velim Srakanama. Kao da se tijelo i um u jednom trenutku potpuno oslobode svega.

Moja se mama zaljubila u otok na prvi pogled. Toga dana roditelji su rekli da će jednog dana ovdje imati svoju kuću. Mnogima je to tada zvučalo kao san, ali gotovo 25 godina kasnije taj je san postao stvarnost. Potpuno su napustili Rijeku, preselili se na Vele Srakane i danas su jedini stalni stanovnici otoka tijekom cijele godine. Ondje su izgradili vlastiti OPG i započeli sasvim drugačiji način života.

Zašto je ljeto na Velim Srakanama toliko posebno, teško je opisati riječima. Čim nogom zakoračim na rivu, imam osjećaj da sve brige ostaju na drugoj strani mora. Posao, obaveze, škola, svakodnevni stres, pa čak i brige oko zdravlja, sve nestane. Jedino o čemu razmišljaš jest imaš li dovoljno hrane i što ćeš najbrže skuhati kako bi ostatak dana mogao provesti u moru.

Prije dvadesetak godina dolazak na otok bio je mnogo zahtjevniji nego danas. Brodska linija prometovala je samo određenim danima u tjednu. Danas je situacija znatno bolja zahvaljujući mom ocu, koji je pokrenuo svakodnevnu brodsku liniju. Brod pristaje kada ima putnika, što je otočanima i posjetiteljima uvelike olakšalo život.

Put iz Rijeke do Velih Srakana i danas je svojevrsna mala avantura. Najprije automobilom, kombijem ili motorom dolaziš do trajekta, zatim prelaziš na Cres, nastavljaš prema Malom Lošinju, ondje se ukrcavaš na brod (linija 310) koji prolazi pokraj Suska i Unija, da bi naposljetku stigao na Vele Srakane. Promijeniš čak tri prijevozna sredstva prije nego što zakoračiš na otok.

Na Srakane se ne može otići spontano kad god poželiš. Potrebno je dobro isplanirati putovanje. Prvi i najvažniji faktor uvijek je vrijeme. Hoće li puhati vjetar? Vozi li brod? Može li se prijeći vlastitom barkom? Tek nakon toga slijedi planiranje hrane i pića.

Sretna sam što moji roditelji danas žive na otoku pa je meni taj dio puno jednostavniji. No oni koji dolaze na godišnji odmor moraju unaprijed isplanirati gotovo sve. Na otoku nema trgovine, pošte, restorana ni kafića. Nema ni vodovoda – voda se skuplja u šternama koju dovozi brod vodonosac jednom do dva puta godišnje i zato se s njom postupa pažljivo.

Vele Srakane nisu mjesto luksuza. Ovdje nećete pronaći moderne vile s bazenima, uređene hotele, restorane ni turističke sadržaje kakve danas mnogi očekuju od ljetovanja. Većina kuća stare su kamene starine, od kojih su neke tek djelomično obnovljene, dok su druge ostale gotovo onakve kakve su bile prije nekoliko desetljeća. I upravo u tome leži njihov poseban šarm.

Na otoku ništa ne nastaje lako. Svaka obnova, svaki građevinski zahvat, pa čak i najmanji popravak zahtijevaju višestruko više vremena, organizacije i truda nego na kopnu. Sav građevinski materijal potrebno je dopremiti brodom, ovisno o vremenskim prilikama i mogućnostima prijevoza, zbog čega su radovi znatno skuplji i zahtjevniji. Ono što se u gradu može riješiti u nekoliko dana, na otoku često traje tjednima ili mjesecima. Zato se ovdje još više cijeni svaki kamen, svaka obnovljena kuća i svaki trud uložen u očuvanje života na otoku. Upravo zbog toga Vele Srakane nisu mjesto za svakoga, nego za one koji žele barem nakratko živjeti jednostavnije i sporije.

Ipak, lagala bih kada bih rekla da je život na takvom otoku lak. Svakodnevica mojih roditelja daleko je od odmora. Briga o životinjama na OPG-u traje svaki dan u godini. Hranu i vodu potrebno je dovesti na otok, životinje nahraniti i napojiti bez obzira na vremenske uvjete. Posljednjih godina ljeta su sve toplija, suše sve duže, a vegetacije koja pruža hlad gotovo da nema. Osim nekoliko maslinika i nešto trstike, otok je potpuno izložen suncu.

Unatoč tome, naša djeca obožavaju provoditi ljeta upravo ovdje. Odrastaju okružena morem, životinjama i prirodom. Svatko ima svoj zadatak i svoju životinju za koju brine. Poslovi se obavljaju rano ujutro i predvečer, kada sunce popusti, a ostatak dana rezerviran je za kupanje, istraživanje okolnih otoka poput Unija, Suska i Ilovika te zajedničke obiteljske trenutke.

Najljepše su njihove priče. Prepričavaju prijateljima kako su čuvali pačiće, piliće i guščiće, koliko se mladunaca izleglo, kako su ih hranili i pazili. To je djetinjstvo kakvo danas sve rjeđe postoji, bez ekrana, ali prepuno prirode, odgovornosti i slobode.

A ono što je meni osobno najljepše na Srakanama jesu naši mali, tihi rituali. Večernje šetnje sa suprugom i pasićem do rive, kada sunce već zađe, a more se smiri i sve utihne. Tada samo sjednemo i gledamo u more, bez potrebe da išta kažemo.

Posebne su i večeri kada padaju suze sv. Lovre. Tada obavezno uzmemo ležaljke i provedemo noć na južnoj rivi, gledajući u nebo i brojeći zvijezde padalice. U tim trenucima vrijeme kao da potpuno stane.

Imamo i jedan poseban obiteljski ritual koji nam puno znači. Na rođendan naših curica, Karin i Kiare, uvijek odlazimo na rivu. Legnemo, pogledamo prema nebu i točno u 21:32 i 21:35 zapjevamo „Sretan rođendan“ našim djevojčicama. Nakon toga pričamo o svemu na čemu smo zahvalni. Nekome se to možda čini kao sitnica, ali za nas je to najdraži dio ljeta – biti zajedno, u tom trenutku, na tom mjestu.

Naravno, život na otoku ima i svoje nedostatke. Zimi su jaki vjetrovi česta pojava pa moji roditelji znaju biti odsječeni od kopna i po mjesec dana. U hitnim zdravstvenim situacijama svaka minuta znači mnogo, a najbliža bolnica je u Rijeci. Iako postoji bolnica u Malom Lošinju, imali smo nekoliko situacija u kojima smo sa strepnjom čekali prijevoz do Rijeke i samo se nadali da će sve završiti dobro.

Žao mi je i što pojedini vikendaši ne razumiju pravu vrijednost ovog otoka.

Ne cijene njegov mir, prirodu ni ljude koji ovdje žive tijekom cijele godine. Na tako malom otoku očekivala bih više zajedništva, međusobnog poštovanja i pomoći, no stvarnost je ponekad drukčija.

Ipak, unatoč svim izazovima, Vele Srakane ostaju mjesto kojem se uvijek vraćam. Ondje sam naučila koliko malo čovjeku zapravo treba za sreću. More, tišina, nekoliko dragih ljudi i osjećaj da vrijeme teče sporije.

Koliko god se sedam ili četrnaest dana godišnjeg odmora na otoku činilo idiličnim, pravi život na njemu nije nimalo jednostavan. Zato se iskreno divim svojim roditeljima što su imali hrabrosti ostaviti gradski život i započeti novo poglavlje na ovom malom komadiću zemlje usred mora.

A kada ih pitam planiraju li se jednog dana vratiti u grad, njihov odgovor uvijek je isti. Kratko, jasno i bez imalo razmišljanja: „Ne. Ovo je naš dom.“

WOW! Draga Petra, hvala ti na divnom tekstu o ovom otoku, koji se vidi, obožavaš svim srcem. Tamo gdje nestaju buke i šumove, najlakše pronalazimo mir.

Fotografije: Petra Visitz