Nikola Grbin, poznat po svojoj dugogodišnjoj karijeri u medijima, ali i po ljubavi prema putovanjima, nedavno je ponovno posjetio Pariz. Nikola je glavni urednik magazina HELLO! koji je dio svjetski poznate licence i jedan od najjačih svjetskih medijskih brendova. Grad svjetla, umjetnosti i mode nije mu nepoznanica – broji već stotine posjeta.
Iako je obišao najpoznatije pariške znamenitosti više puta, Nikola priznaje da ga ovaj grad uvijek iznova oduševljava i inspirira.
Upravo zato smo ga ugostili u rubrici Travel preporuke, da otkrije što ga stalno privlači Parizu, da podijeli svoja omiljena mjesta i rituale te kako doživljava promjene kroz godine.
Pariz je grad koji ste posjetili mnogo puta. Što vas uvijek i iznova privlači tom svjetskom središtu?
Iskreno, teško mi je naći pravi odgovor na ovo pitanje.
Već nekoliko dana razmišljam o tome što i kako reći, ali jednostavno nisam siguran. Pariz je grad koji toliko volim da me, moram priznati, ponekad obuzme čak i ljubomora kada vidim nekoga tko tamo ide prvi put, dok sam ja bio već više stotina puta. Zamislite to! (smijeh).
Pariz je za mene prava oaza mira, utočište za dušu, mjesto gdje se osjećam potpuno ispunjen.
Međutim, iako sam toliko puta posjećivao grad i privatno i poslovno, priznajem da se moja iskustva često vrte oko istih ulica, istih mjesta. Ipak, svaki put kad se vratim, osvijestim koliko još toga ima za otkriti. Čak i nakon svih tih posjeta, Pariz ostaje tajanstven, prepun skrivenih kutaka i novih doživljaja koje tek trebam istražiti. Uvijek me iznova privlači, izaziva i budi u meni želju za daljnjim otkrivanjem.
Kada zakoračite na pariške ulice, koje su emocije koje vas preplavljuju?
Najiskrenije rečeno, osjećaj je nevjerojatan kad pomislim na sve delicije koje ću kušati. Iako se na kraju uvijek vraćam istim par jelima, uzbuđenje je u onom uzviku: “Jao, kad odem tamo, pa onda tamo, pa kupim ovo i ono!”
Nije rijetkost da u Pariz krenem s malim koferom, a vratim se s još dva dodatna, kupljena usput jer, naravno, nabavim sve što mi treba – i ono što mi nipošto nije trebalo. Logično, zar ne? To su tajni snovi svakog pravog šopingholičara. Pariz je kao zlatna riznica u kojoj je teško odoljeti svakom blještavilu, svakoj sitnici koja vas mami s izloga. Bez obzira na sve, uvijek se iznova uvjerim da je svaka kupljena stvar na neki način bila “neophodna” – barem do sljedećeg putovanja.
Pariz ima toliko znamenitosti, no koji je kutak grada koji vam osobno ima posebno značenje?
Osobno, veliki sam obožavatelj kafića La Coupe d’Or, šarmantne kavane smještene na slavnoj adresi 330 Rue Saint-Honoré. Srećom, domaći influenceri još uvijek nisu otkrili ovo skrovito mjesto, ali zato Kate Moss ondje redovito ispija svoju kavu.
Prvi put sam za ovu kavanu saznao prije više od deset godina, zahvaljujući kolegi iz Hrvatske, koji je danas jedan od najpoznatijih svjetskih modnih urednika, i od tada je to moj stalni kutak. Iako se nalazi u samom srcu Pariza, u njegovoj pulsirajućoj žili kucavici, turisti i „utjecajnici“ nekim čudom prolaze pokraj nje, ne zaustavljajući se, što ovo mjesto čini savršenim za promatranje pravih Parižana. Okruženi najskupljim buticima, ispijanje kave ili uživanje u doručku na ovoj lokaciji za mene je prava “tiha patnja.” Osim što pruža trenutke mira u užurbanom gradu, mjesto odiše autentičnošću, što je prava rijetkost u takvom okruženju. Zanimljivo, La Coupe d’Or se nalazi neposredno preko puta nekad slavnog, a sada zatvorenog concept storea Colette, koji je svojevremeno bio nezaobilazna destinacija za ljubitelje mode i umjetnosti.
Kako se vaš pogled na Pariz promijenio nakon svakog novog posjeta? Ima li nešto što vam sada drugačije izgleda?
Nedavno, dok sam pregledavao fotografije iz Pariza snimljene prije više od desetak godina, obuzeo me dvostruki osjećaj – s jedne strane, shvatio sam koliko sam se promijenio, kolike su godine prošle, a s druge strane, shvatio sam koliko se i Pariz promijenio. Tada, kada sam prvi put počeo posjećivati grad, činilo se da je Pariz bio siguran, gotovo „nevin“ u usporedbi s današnjim vremenima. Gledajući fotografije s raznih lokacija poput Eiffelovog tornja, prisjećam se kako je tada bilo lako doći do njega, šetati ispod njegove grandiozne konstrukcije, bez potrebe za dodatnim sigurnosnim provjerama ili ograničenjima.
Danas, zbog strogih sigurnosnih mjera, toranj je toliko ograđen i zaštićen da više nije moguće tako opušteno prići mu kao nekada. Nevjerojatno je kako je Pariz, ali i mnoge druge metropole diljem svijeta, postao mjesto gdje oprez dominira, gdje se nekadašnja sloboda kretanja i istraživanja izgubila u sjeni prijetnji.
Taj osjećaj gubitka nevinosti i sigurnosti možda najbolje oslikava koliko se svijet u kojem živimo promijenio, ostavljajući za sobom nostalgiju za vremenima kada su stvari bile jednostavnije i bezbrižnije.
Koji su vaši rituali kad ste u Parizu – postoji li kafić, muzej ili šetnica koju uvijek posjetite?
Budući da gotovo uvijek boravim u neposrednoj blizini Palais Garnier, točnije u jednom od mojih omiljenih hotela, Hotelu Saint-Petersbourg Opera & SPA, smješten sam u samom središtu Pariza, gdje mi je doslovno sve na dohvat ruke, udaljeno svega desetak minuta hoda.
Uz kavanu La Coupe d’Or, čest izbor mi je i kavica ili ručak u restoranu Paris Auber. Važno je naglasiti da mjesta koja spominjem nisu ona tipična turistička okupljališta ili odredišta za „utjecajnike“ koji se često zateknu na mjestima poput L’Avenue Restaurant Paris, ali ne bi mogli platiti ni vlastitu kavu.
Takve lokacije, gdje je teško naći mir od svih njih, nastojim izbjegavati u širokom luku.
Iako rado prolazim turističkim ulicama, uvijek me privuče otkrivanje nečeg novog, jer Pariz neprestano mijenja svoje lice. Svakim posjetom iznova me iznenadi neki novo otvoreni restoran ili kafić, a nevjerojatno je kojom brzinom neki od tih mjesta zatvore svoja vrata. Ta dinamika otvaranja i zatvaranja ugostiteljskih objekata u Parizu zaista je nevjerojatna, pravi vrtlog u kojem je nemoguće pratiti sve promjene.
Ipak, ono što me posebno ispunjava i uvijek vraća Parizu, je krstarenje Seinom. Uzimam bocu šampanjca, sjednem i provedem sat vremena ploveći ispod pariških mostova, gledajući grad u svoj njegovoj veličanstvenosti.
To je za mene prava meditacija – trenutak apsolutnog mira i potpune povezanosti s duhom Pariza. Taj osjećaj slobode i opuštenosti dok gledam grad kako prolazi kraj mene nešto je što uvijek nosim sa sobom, nešto što svaki put iznova obnavlja moju ljubav prema ovom gradu.
Kako biste opisali parišku atmosferu u jesen u odnosu na proljeće? Je li neka sezona posebno čarobna za vas?
Iskreno, teško je reći kada mi je Pariz najljepši. Meni, osobno, svako godišnje doba donosi nešto posebno, gotovo magično, pa je doista teško odabrati. Pariz zrači ljepotom u svakom trenutku, od proljeća do zime. Proljeće me oduševljava svježinom i bojama, idealno je za ležanje na travi uz šalicu kave u legendarnim Jardin du Luxembourg, dok sunce nježno obasjava grad.
Ljeto je prepuno života, kad se čini da svaki kutak Pariza diše punim plućima, a grad je preplavljen živahnošću i radošću. Ipak, možda je jesen moj najdraži trenutak u Parizu, kad grad dobije onu posebnu zlatnu nijansu, a lagani povjetarac donosi miris pečenih kestena. Ne mogu se zasititi sjedenja na prepoznatljivim zelenim stolicama u Tuileries Garden, omotan toplim kaputom, dok promatram lišće kako lagano pada, kao da Pariz šapuće svoju tišinu i mir.
Zima u Parizu, s druge strane, donosi poseban šarm, grad je osvijetljen tisućama svjetala, a šetnja uz Seinu pod pahuljama snijega stvara gotovo bajkovitu atmosferu. Sve može, svaka sezona nosi svoju čaroliju, svoju priču.
Pariz, bez obzira na vrijeme ili doba godine, uvijek nudi nezaboravan doživljaj, onaj koji vam se urezuje u srce i kojem se uvijek rado vraćate.
Je li Pariz za vas više grad kulture i umjetnosti ili mjesto gdje dolazite pronaći mir i inspiraciju?
Najiskrenije, ja vam u Pariz idem kupovati. Neću se pretvarati niti ispričavati, nema potrebe glumiti mudrost kad je istina jednostavna – Pariz za mene predstavlja pravi raj za shopping i uživanje. Ne pokušavam biti pretenciozan niti se praviti važan zbog nečega što nije u skladu s onim što doista volim. Kada kažem da idem u Pariz, mislim to doslovno – idem uživati u kupovini i atmosferi koju grad pruža. Popusti i sniženja kakva možete pronaći u Parizu zaista su nezamislivi za nas ovdje. Ti su popusti u pravom smislu riječi „shopping meka“ gdje možete pronaći vrhunsku modu po cijenama o kojima kod kuće možemo samo sanjati.
Taj osjećaj kada hodam ulicama ispunjenim prestižnim trgovinama, miris modnih kuća u zraku, energija luksuza i rafiniranosti – to je ono što me vraća iznova i iznova. Pariz nudi ne samo kvalitetu, već i iskustvo kupovine koje ne možete doživjeti nigdje drugdje. Tko je jednom osjetio tu kombinaciju elegancije i ekskluzivnosti, zna o čemu govorim.
S obzirom na to da ste više puta bili u Parizu, je li vaš doživljaj grada više turistički ili se osjećate kao ‘lokalac’?
Doslovno se osjećam kao lokalac, iako priznajem da još uvijek učim i otkrivam skrivene kutke ovog čarobnog grada. Prošao sam sva ta mondena, gotovo pretenciozna mjesta na kojima domaći influenceri prave spektakl od običnog obroka ili kave. Ponekad mi dođe da ih pitam zašto hvale nešto što zbilja ne vrijedi – jer nije sve zlato što sija, unatoč njihovim šarenim objavama na društvenim mrežama (smijeh).
Jedno od tih mjesta je i čuveni Gigi Paris restoran, gdje su naše „utjecajnice“ oduševljene, a ja mogu reći da gore u životu nisam jeo. Isprobao sam i poznati Kong: Bar-Restaurant, koji je postao svjetski hit zahvaljujući seriji „Seks i grad“. Mjesto koje je na Instagramu gotovo nemoguće izbjeći, no doista, riječ je o preuveličanoj atrakciji – ništa impresivno ni po pitanju hrane ni po pitanju atmosfere. Ja to volim nazvati „porezom na budale“. A što reći o Cedric Grolet Bakery Paris – jedna od najpopularnijih slastičarnica na društvenim mrežama, ali vjerujte mi, Francuza ondje nećete vidjeti. Ta mjesta postaju turističke zamke, mjesto hodočašća za one željne popularnosti, a kvaliteta ostaje po strani.
Unatoč svemu, jedno od mojih velikih zadovoljstava bit će odvesti sestru i šogora u Pariz i pokazati im grad onako kako ga ja doživljavam.
Želim da vide i osjete Pariz kroz moje oči, izvan turističkih klišea, da dožive ono autentično i iskreno. Sam sebi sam obećao, a to i govorim svima koji me pitaju, da će to biti moj posljednji turistički posjet Parizu. Kad jednom obavim taj zadatak i pokažem im sve što vrijedi vidjeti, za mene će Pariz zauvijek ostati mjesto gdje dolazim ne više kao turist, već kao osoba koja pripada tom gradu, čak i kad ga samo nakratko posjeti.
Ima li neka pariška četvrt koja vas uvijek posebno iznenadi i gdje otkrivate nove skrivene dragulje?
Dao sam si truda, priznajem, i iako sam svjestan da ću si time pomalo pasti u usta, krenuo sam na krilima popularnosti serije “Emily in Paris” istraživati ta mondena mjesta u Parizu koja su preko noći postala turističke atrakcije. Moram priznati, bio je to svojevrstan test strpljenja.
Ljudi moji, zamislite pljusak, a utjecajnice se tri sata neumorno fotografiraju ispred zgrade koja u seriji glumi ured. Scene koje sam tada promatrao bile su nadrealne, a da vi vidite moje fotografije s tih mjesta, ne biste vjerovali da su stvarne. A onda mjesto gdje je smješten Gabrielov restoran… Sve to izgledalo je kao pravi cirkus, ali što je najvažnije, zahvaljujući tim mjestima, otkrio sam sasvim drugačiji, skriveni dio Pariza.
U toj potrazi, zavukao sam se u razne male uličice koje okružuju ta turistička središta, i moram priznati da me baš tu dočekao pravi duh Pariza.
Otkrio sam nevjerojatno mnogo tipičnih francuskih trgovina koje prodaju lokalne brendove i zanatske proizvode – prava mala čudesa.
Te su male, neotkrivene trgovine pune karaktera, a njihovi vlasnici pravi su majstori svog zanata.
Kod njih sam sakupio prave male dragocjenosti koje ne možete pronaći u velikim trgovačkim lancima.
A tek kafići i restorančići koje sam usput otkrio – to su ona mjesta koja odišu pravim pariškim šarmom, daleko od prenapuhanih turističkih atrakcija. Ta mala skrivena mjesta, gdje lokalni stanovnici uživaju u jutarnjoj kavi ili kasnom ručku, zrače posebnom atmosferom i jednostavnošću koja osvaja na prvu. Upravo su ta mjesta za mene pravo otkriće, to je onaj autentični Pariz koji nije opterećen popularnošću i Instagram filtrima. Tamo, u tim tihim kutcima grada, leži prava pariška duša.
Koliko vam je važna umjetnost Pariza, od muzeja do uličnih umjetnika, u odnosu na širu kulturu grada?
Moram priznati da je moja opsesija Parizom započela još u djetinjstvu, kada sam prvi put gledao danas kultni film Baza Luhrmanna, Moulin Rouge. Taj film, sa svojom romantičnom i dramatičnom vizijom Pariza, usadio je u mene neizmjernu ljubav prema tom gradu. Od tog trenutka, doslovno sam izgubio kompas kada je u pitanju Pariz. Grad me toliko privukao da je to bio početak mog ludila.
Danas, kad me ljudi vide, često me dočekuju s osmijehom i riječima: “Opet u Pariz?”. Ta moja povezanost s Parizom nije samo površna fascinacija – ona je prožeta dugogodišnjim iskustvima, osjećajima i posebnom vezom koja se samo produbljuje svakim novim posjetom.
U Parizu sam imao priliku svjedočiti nekim od najvećih svjetskih izložbi, a također sam prisustvovao i nevjerojatnim modnim trenucima, onima koji su oblikovali suvremeni svijet mode.
Jedan od tih trenutaka bio je kada sam, kao jedan od samo tri osobe iz Hrvatske, imao jedinstvenu priliku posjetiti legendarni apartman Gabrielle Coco Chanel, mjesto gdje je započela jedna od najvažnijih modnih priča svih vremena.
Taj prostor, obavijen poviješću, stilom i vizijom žene koja je promijenila modnu industriju, za mene je bio simbol par excellence pariškog šarma i elegancije. To iskustvo je ostavilo neizbrisiv trag na mene – ne samo zbog prestiža tog trenutka, već i zbog osjećaja da sam bio dijelom povijesti.
Pariz je za mene mnogo više od grada – on je ideja, simbol svega što je elegantno, profinjeno i nadahnjujuće. Svaki kutak tog grada, svaka uličica nosi u sebi priču koju vrijedi otkriti. Pariz je moje vječno odredište, iako ga nikada neću doživjeti u potpunosti. Zato se iznova i vraćam, svaki put u nadi da ću otkriti nešto novo, da ću se još dublje povezati s gradom koji me oblikovao kao osobu i u kojem sam pronašao svoj vlastiti kompas.
Kako ste doživjeli parišku gastronomiju – imate li omiljeni restoran ili specijalitet koji biste preporučili svakom putniku?
Moram priznati da sam prilično problematičan kada je u pitanju hrana. Nisam od onih koji će hrabro eksperimentirati s raznim kulinarskim delikatesama. Kada dođem u Pariz, svaka odluka o obroku prolazi kroz rigoroznu selekciju. Osobno, uvijek se vraćam talijanskoj kuhinji, čak i kada sam u ovom čarobnom gradu.
Za mene, talijanska kuhinja predstavlja sigurni izbor, nešto što me nikada nije razočaralo. Dok drugi istražuju egzotične okuse i nepoznate specijalitete, ja se radije opuštam uz klasičnu tjesteninu, savršeno pripremljenu pizzu.
U svijetu prepunom kulinarskih čuda, gdje se trendovi mijenjaju brzinom svjetlosti, ja se držim onoga što znam i volim.
Možda to nije avanturistički duh, ali za mene je uživanje u hrani više od pukog zadovoljavanja gladi. To je ritual, iskustvo koje treba cijeniti. Svaki zalogaj talijanske hrane donosi mi osjećaj doma i topline, bez obzira na to gdje se nalazim.
I tako, unatoč svim čarima i specijalitetima Pariza, uvijek ću izabrati talijanske okuse koji su mi srcu najbliži.
Jeste li ikada sudjelovali u nekom kulturnom događaju ili manifestaciji u Parizu koja vam je ostala urezana u sjećanje?
Imam veliku sreću i privilegiju da sam posjetio sve najvažnije modne izložbe koje su se održavale u The Musée des Arts Décoratifs. Svaki od tih trenutaka bio je nezaboravan, ispunjen inspiracijom i kreativnošću koja me dodatno povezuje s modnom industrijom. Ove izložbe nisu samo predstavljale povijest mode, već su i slavile inovacije koje oblikuju naš suvremeni svijet.
Osim izložbi, imao sam priliku prisustvovati raznim revijama i ekskluzivnim događajima koji nisu bili otvoreni za širu javnost. Ti su trenuci bili pravi biseri mog iskustva, omogućivši mi da svjedočim umjetničkim vizijama najboljih dizajnera u intimnijem okruženju. Svaki događaj bio je prilika za istraživanje ne samo mode, već i same kulture koja ju okružuje.
Sretno mogu reći da je sve to zabilježeno na mom Instagram profilu @nick_februar, gdje dijelim svoje dojmove, fotografije i trenutke iz svijeta mode. To je moj način da prenesem strast prema modi i podijelim svoje iskustvo s drugima koji dijele istu ljubav prema ovom fascinantnom svijetu.
Modna industrija, sa svim svojim sjajem i kreativnošću, postala je neizostavni dio mog identiteta i života, a svaki posjet Parizu samo produbljuje tu vezu.
Pariz je često prikazan kao romantični grad. Koliko taj aspekt utječe na vaš doživljaj grada, s obzirom na sve vaše posjete?
Posjetio sam Pariz nekoliko puta, uključujući i neka romantična putovanja, ali posljednji put bio je nešto posebno — nažalost, to je bio trenutak kada smo prekinuli (smijeh). U tom gradu punom ljubavi i magije, doživjeli smo nezaboravne trenutke, no, kao što to često biva, s vremenom su se naši putevi razdvojili.
Iako je ta posljednja posjeta bila obavijena tugom, teško je ne osjetiti duboku povezanost s Parizom, mjestom koje nudi toliko ljepote i inspiracije. Dok sam šetao njegovim ulicama, prisjećao sam se svih onih divnih trenutaka, ali i svih izazova koji su nas doveli do tog razlaza.
Pariz će zauvijek ostati grad mojih uspomena, a svaki put kad se vratim, osjećam kako me te uspomene prate. Tko zna, možda ću se jednog dana vratiti s novim iskustvima i drugim pogledima na ljubav i život.
U međuvremenu, taj grad ostaje moj vjerni prijatelj, unatoč svojim uspomenama i emotivnim turbulencijama.
Kako Pariz utječe na vaš osobni stil i način na koji doživljavate modu?
Apsolutno nikako. Prošle su me godine kada sam se brinuo o tome što i tko nosi, pa sam odlučio da svoj život prilagodim onome što zaista želim. Neka to rade “grande utjecajnice” koje se na minus pet stupnjeva upuštaju u avanture odijevajući se gotovo gole, s beretkom na glavi, kako bi glumile Emily. To je zaista strašno kad razmišljate o tome na što to zapravo liči.
Danas sam vrlo jednostavan u svom pristupu modi i životu općenito; ne kompliciram. Razumijem da je stil osoban izraz, a ne natjecanje tko će više privući pažnju. Fokusiram se na ono što me čini sretnim i udobnim, umjesto da se prilagođavam nametnutim trendovima.
Na kraju krajeva, najvažnije je da se osjećam dobro u vlastitoj koži, a to često dolazi uz jednostavne i autentične izbore.
U svijetu gdje se često naglašava eksternalizacija i pretjerivanje, pronašao sam svoju snagu u jednostavnosti i iskrenosti.
Može li se Pariz usporediti s nekim drugim svjetskim gradovima koje ste posjetili, i po čemu se izdvaja?
Uvijek sam govorio da mi je Pariz ljubav, a London ljubavnica, iako se to u posljednjih par godina promijenilo pa je sada moj odnos s tim gradovima ravnotežan, 50/50. Oba grada nude jedinstvene čari i iskustva koja me neprestano privlače.
Međutim, u posljednje vrijeme Berlin me zaintrigirao svojom fantastičnom vibracijom, koja poziva na istraživanje. Svaki grad nosi svoje specifičnosti, a Berlin se ističe svojom raznolikošću, kreativnošću i dinamičnom kulturom koja ne prestaje evoluirati. Osjećam kako me ta energija privlači, kako bih otkrio sve što nudi, od umjetničkih scena do kulinarskih delicija.
Naravno, Pariz ostaje poseban na svoj način, s romantičnim ulicama i neodoljivim ambijentom koji nikada ne prestaje očaravati. Svaki put kad se vratim, ponovno se zaljubim u njegovu magiju, dok London pruža onu razigranu, pomalo pomaknutu atmosferu koja me uvijek iznova intrigira. U ovoj fazi svog života, shvaćam da su gradovi poput ljudi — svaki ima svoju priču, svoju dušu i svoje čari, a ja uživam u njihovoj raznolikosti.
Ima li neki specifičan trenutak iz Pariza koji vam je ostao urezan u sjećanje, nešto neočekivano ili dirljivo?
Možda će zvučati iznenađujuće, ali u ovom trenutku ne mogu izdvojiti nijedan posebni trenutak koji bih mogao istaknuti iz svog iskustva s Parizom. Iako obožavam taj grad i njegovu neizmjernu ljepotu, nažalost, moj um je trenutno blokiran, pa se ne mogu prisjetiti nečega što bi me posebno dodirnulo ili ostavilo snažan dojam.
Moguće je da su svi ti trenuci, svaki put kada sam prošetao njegovim ulicama ili uživao u njegovim kafićima, bili toliko isprepleteni da ih ne mogu razdvojiti u posebne uspomene. Možda je upravo ta sama magija Pariza ono što me fascinira — osjećaj da je svaki trenutak poseban, čak i kada ne mogu istaknuti samo jedan.
Pariz je grad koji neprestano otkriva nova lica i priče, a ponekad, iako ne mogu izdvojiti specifične uspomene, taj osjećaj općeg zadovoljstva i užitka u istraživanju je ono što me zapravo najviše privlači.
Što bi za vas bilo idealno mjesto u Parizu za pisanje, promišljanje ili jednostavno uživanje u tišini?
Trčanje uz rijeku Seinu predstavlja nevjerojatno iskustvo koje ne samo da će pružiti fizičku aktivnost, već će i omogućiti uživanje u jednom od najljepših pejzaža Pariza. Zamislite se kako trčite pored obale, okruženi poviješću i kulturom koja se osjeća u svakom koraku. Dok prolazite pored znamenitosti kao što su Eiffelov toranj, Notre-Dame i Louvre, možete osjetiti energiju grada koja vas ispunjava.
Seina, s njenim zlatnim odsjajem na sunčevoj svjetlosti i šumom vode, nudi savršenu pozadinu za vašu trkačku rutinu. Ovaj trenutak ne samo da će vas fizički osnažiti, već će i vašu dušu napuniti inspiracijom. Osjećat ćete se povezano s gradom, dok prolazite kroz njegove slikovite ulice, mostove i parkove.
Osim toga, trčanje uz Seinu pruža priliku da otkrijete nove kutke Pariza i upijete njegovu jedinstvenu atmosferu, dok se u isto vrijeme brinete o svom tijelu i duhu. Ne sumnjam da će vam ovo iskustvo ostati u sjećanju kao jedno od najljepših.
Koliko vam je važna povijest Pariza pri svakom posjetu? Osjećate li tu povijesnu težinu dok hodate gradom?
Pariz, grad s bogatom poviješću, doista utjelovljuje snagu vremena koje je prošlo. Osjećaj koji vas obuzima dok se krećete njegovim ulicama duboko je povezan s poviješću i događajima koji su oblikovali njegov identitet. Giljotina, simbol revolucije i turbulentnih vremena, korištena je u Francuskoj sve do 1977. godine, a upravo na mjestu gdje se nekada odvijala ta mračna praksa danas se održavaju Olimpijske igre, što zorno prikazuje transformaciju ovog grada kroz vrijeme.
Iako uživate u ljepoti i energiji Pariza, osjećaj koji vas prati nakon posjeta — a to je da niste uspjeli ispuniti sve svoje želje za kupovinom — također je dio vaše priče. To povećanje liste želja samo pojačava vašu strast i stvara nestrpljenje za novim posjetima, koji donose mogućnosti za otkrivanje novih dragulja i modnih ostvarenja.
Vaši „tajni snovi šopingholičara“ reflektiraju vašu ljubav prema gradu i njegovim čarima, kao i vašu sposobnost da prepoznate i cijenite sve ono što on nudi. Svaki put kad se vratite, to je nova prilika da istražite, istražujete i ostvarite ono što ste sanjali. Pariz nikada ne prestaje iznenađivati, a vaša povezanost s njim raste s svakim novim posjetom.
Kada zatvorite oči i pomislite na Pariz, koja vam prva slika dolazi u misli – i zašto baš ta?
Ajme ja vam vidim palačinke i voćnu salatu u La Coupe d’Or kafani.
Hvala na pažnji i posvećenosti u ovom razgovoru. Uveli ste nas u svoju priču, doživljaje i osjećaje i grad koji volimo sada promatramo još dublje. I, jedva mu se čekamo ponovo vratiti. Sada i sa nekim novim lokacijama na #mustvisit listi.
Fotografije: Nikola Grbin/ Instagram
Radnja me brzo „uvukla”; kada sam započela, više nisam mogla prestati čitati. Pratimo Sirino sazrijevanje i usložnjavanje njezinih emocija kada biva suočena s nizom nezavidnih okolnosti u teškim vremenima rata i političkih napetosti, u kojima je čak okružena i intrigantnim povijesnim ličnostima.
Iskrena i snažna vodi vas kroz autorovu osobnu borbu s depresijom i anksioznošću, nudeći nadu, razumijevanje i saznanje da niste sami u tome. Haig piše o tome kako preživjeti najcrnje trenutke, ali i kako pronaći ljepotu u životu koji se na trenutke čini nepodnošljivim. 
