Mirna Prpić je samozatajna Senjanka, po struci upravna pravnica, a po pozivu pjesnikinja, već godinama u tišini pretače vlastitu dušu u stihove koji ostaju s čitateljem još dugo nakon čitanja. S dvije objavljene zbirke i trećom na putu, Mirna nam u ovom razgovoru otkriva kako izgleda njezin kreativni proces, što je inspirira ali i gdje se vidi u budućnosti.
Predstavite nam se...
Za početak, možda malo neobično predstavljanje, ali evo, kao što mi samo ime kaže, tako mnogi misle da sam mirna – Mirna. Što i jesam, mirne sam naravi, ali u meni nema čega nema – od emocija, nostalgije, stalnih razmišljanja i vatre emocija.
Živim u Senju, po struci sam upravna pravnica, ali pisanje me zanimalo još od osnovnoškolskih dana.
Radim u jednoj stranoj firmi u uredu, izdala sam dvije zbirke poezije: Vječni sanjar, moj prvijenac, i Boje moga proljeća.
U slobodno vrijeme čitam, šetam, pišem, družim se s obitelji i prijateljima – i sa svojom najdražom mačkom 😊
Obožavam boraviti pored mora i u prirodi.
Što točno pišeš?
Pišem poeziju, bolje rečeno – svu svoju dušu pretvaram u stihove i rečenice koje stavljam na papir.
Vječni sanjar izdana je 2016. godine u samoizdavaštvu, a Boje moga proljeća 2020. godine, u Nakladi Bošković iz Splita.
Prva knjiga predstavljena je u Gradskoj knjižnici Senj, Crikvenici i u Book caffeu Dnevni boravak u Rijeci.
Boje moga proljeća izašla je za vrijeme korone, pa nije bilo puno prilike za promociju, no kasnije je predstavljena u Knjižnici Senj, na Radiju Senj i u Selcu 2024.
Za nju su sada dogovorene i nove promocije ove godine.
Što te najviše inspirira kada pišeš? Imaš li neke posebne rituale ili trenutke kada ti ideje dolaze same od sebe?
Kada pišem, inspirira me sve – prirodne ljepote, more, živa bića, ljudi, događaji, emocije, sjećanja, nostalgija, djetinjstvo… Sve ono što sam prošla ili prolazim, kao i ono što je u meni i jednostavno mora izaći van. Često mi ideje dolaze dok hodam, pa od par riječi nastane pjesma. Mogu gledati u nebo i napisati pjesmu, a mogu i od nečijih par riječi stvoriti nešto novo. Tada sam svoja, slobodna – ne mogu se zamisliti bez pisanja. Pisanje je moje drugo ja. Kad zapišem ideju, sjednem i posvetim se pjesmi dok ju ne završim, iako se kasnije zna dogoditi da bih nešto izmijenila – ali tako je to s poezijom 😊
Pišeš uglavnom poeziju – razmišljaš li o pisanju romana?
Roman – možda jednog dana u bližoj budućnosti.
Trenutno privodim kraju materijal za treću knjigu, gdje će biti mješavina proze i poezije, a također radim i na slikovnici za djecu.
Kako biraš teme za svoje pjesme?
Teme biram prema onome što pjesmi najviše odgovara – ono što je najbliže njezinom sadržaju.
Koliko je izazovno objaviti knjigu u Hrvatskoj?
Vrlo je izazovno. Teško je pronaći nakladnika jer mnogi imaju već isplanirane godine unaprijed ili ne žele nove autore.
Financijski je također zahtjevno – samoizdavaštvo nosi troškove, ali se isplati. Čak i ako naklada preuzme izdavanje, ne znači da će sve ići o njihovom trošku. Nažalost, imam osjećaj da se nekima daje šansa, a drugima ne – što je žalosno jer bismo domaći autori trebali podržavati jedni druge. Za sada sam u kontaktu s nekoliko izdavačkih kuća koje su pokazale interes za rukopis, pa ćemo vidjeti 😊
Poezija često otkriva najdublje emocije. Koliko ti je teško “ogoliti” dušu pred čitateljima?
U početku mi je to bilo jako teško, posebno pred najbližima, jer sam po prirodi introvert. Zato je prva knjiga dugo čekala.
Kad sam osjetila da sam spremna, odlučila sam ju objaviti – i nisam pogriješila. Dan kad sam uzela svoj prvijenac u ruke i dan promocije bili su jedni od najsretnijih dana u životu. Uvijek ćete nekoga dotaknuti nekom svojom riječju, nekim stihom… Duša treba imati svoju intimu, ali na nama je koliko ćemo ju pisanjem pustiti van. Najgori je početak, kasnije sve ide lakše 😊
Spomenula si da radiš na trećoj knjizi. Možeš li otkriti nešto više – hoće li biti slična prethodnima ili donosi nešto novo?
Da, treća knjiga je pri kraju. Još treba sve posložiti, oblikovati, a planiram uključiti i ilustracije, kao i u Bojama moga proljeća. Treba još smisliti i naslov – slatke muke 😊 Bit će slična prethodnima, ali će se razlikovati jer će sadržavati i prozu. Neki dijelovi će biti kraći, neki duži – od nekoliko redaka do stranice i pol.
Gdje se vidiš za pet godina – još uvijek u Senju ili možda negdje drugdje, s još nekoliko knjiga iza sebe?
Ovo pitanje mi je uvijek bilo simpatično. Vidim se sa još nekoliko knjiga iza sebe, sa slikovnicom, možda s nekom radionicom pisanja, napredovanjem, promocijama po raznim gradovima… S novim prijateljstvima i uspomenama koje knjige mogu stvoriti. Možda i dalje u Senju, jer nisam osoba od velikih promjena, ali svakako vidim sebe na putovanjima i u ostvarenju snova.
Draga Mirna, hvala ti na razgovoru! Želimo ti još puno ispisanih stranica tvojim emocijama.
Fotografije ustupila sugovornica.
