Jučer sam išla spavati baš tužna. Jedan dio mene bio je sretan i zahvalan što je na nebu zasjala najčišća i najsvjetlija zvijezda zvana Marko, a drugi je bio tužan jer nije pobijedila pjesma. Bilo mi je muka.
Imala sam osjećaj da je Baby Lasagna dva puta doživio nepravdu. Prvi put, kad ga čuveni žiri nije izabrao u prvi postav Dore. Ipak, dogodilo se što se trebalo dogoditi i dobio je priliku. Drugi put jučer.
Mogla bih o žiriju. Mogla bih o pjesmi koja nema vrijednost. Mogla bih o jednoj zemlji koja ne bi trebala biti tamo. Mogla bih, ali neću. Jer jedino tko zaslužuje našu pažnju, vrijeme i emociju je Marko Purišić i njegov tim.
I imajući osjećaj da ga svi poznajemo i da je taj dečko koji nas je svih povezao danas zahvalan i miran jer dao je sve od sebe ostavit ću poruku koja mi je na srcu od jučer.
Marko, hvala ti. Hvala ti što si u javnom prostoru pokazao da je istina svakoga od nas biti svoj.
Hvala ti što si nekim novim klincima pa i mojim klincima pokazao da moraju biti skromni, zahvalni, jednostavni. Kao majka, na ovome sam najviše zahvalna.
Hvala ti što si pokazao da jedna pjesma, jedna umjetnost može napraviti čudo. Može nas povezati, može nas dotaknuti, može nas inspirirati. Može otvoriti neki novi prostor za sve nas, može nas zagrliti, nositi, može nas ponijeti.
U svijetu ponekih nelogičnih brojeva, ponekih nepravdi, ponekih klanova, Marko hvala ti što si nam dao najljepše od svega. Dao si nam sebe.
Vidjeli smo te, osjetili, radovali se s tobom i nosimo dalje osjećaj znajući da je jedino pravilno da smo svoji.
I ne zaboravimo There’s no going back, ovo što si nam tjednima donosio, ostaje nam. U svemu postoje nijanse i dubine, u ovom natjecanju, ona najveća pobjeda je naša. Tvoja i naša.
Marko, hvala ti, nisi nam samo dotaknuo srca, obasjao ih.
I sjat će i dalje tvojim i našim RIM TIM TAGI DIM sjajem.
Pripremila: Marija Mažar
Foto; Baby Lasanga FB page
