Nismo sigurni ima li ga smisla predstavljati, ali moramo… Ako ste posljednih mjeseci upalili bilo koju društvenu mrežu, bilo koji medij, onda vam ime Jakov Jozinović zvuči itekako poznato. Jakov je 20-godišnji student novinarstva, a oduševio je regiju svojim glasom, svojom jednostavnošću, toplinom, izborom kvalitetnih starih hitova u kojima uživaju sve generacije.
Imali smo priliku u čuti u Azuri u Rijeci, a danas vam donosimo intervju s ovim divnim mladićem.
Dragi Jakove, dobro nam došao na Stiluetu… predstavi nam se.
Hvala vam puno na pozivu, stvarno mi je drago biti ovdje. Ja sam Jakov, imam dvadeset godina, dolazim iz Vinkovaca. Glazba je od malena moj put i moj način izražavanja, i evo taj put je zadnjih mjeseci dobio potpuno novu dimenziju.
Postao si vrlo brzo popularan… kako ti se život promijenio? Stižeš li sve to procesuirati?
Promjene su velike i tempo je intenzivan, ali trudim se sve procesuirati korak po korak. Najviše mi pomaže disciplina i fokus, ali i ljudi oko mene.
Važno mi je ostati svoj i brinuti da sve ovo što gradimo ima smisla i kvalitetu.
Još uvijek učim nositi se sa svime što popularnost donosi, ali osjećam da rastem iz dana u dan.
Definitivno ti odlično ide. S obzirom da svaki koncert rasprodaš, kako stižeš sve uskladiti sa studijem?
Ha, ponekad ni sam ne znam. Studij mi je važan, ali glazba je ono što me vodi. Imam i divne profesore koji razumiju da živim nešto posebno.
Sve si češće gost velikim zvijezdama… kakav je osjećaj kad dobiješ pohvalu od njih? Koje savjete ti daju?
To su trenuci koji me iskreno najviše vesele. Kad ti netko tko je prošao cijelu karijeru kaže lijepu riječ, to je potvrda da ideš dobrim putem. Najviše mi govore da ostanem svoj, da ne žurim i da sve radim srcem. I to su savjeti koje stvarno držim blizu.
Među mlađu publiku si vratio stare hitove… koga najviše pjevaš na koncertima?
Najviše pjevam stare hitove koje i sam slušam. A ono što me najviše dirne je što te pjesme kroz moje koncerte otkriju i mlađi, koji ih možda nikad nisu čuli u originalu. To je jedna od najljepših stvari koju glazba može napraviti.
Kakav je osjećaj kad dobiješ pohvalu pjevača/pjevačice čiji si hit obradio?
To je jedan od najposebnijih osjećaja. Uvijek im pristupam s ogromnim poštovanjem i strahopoštovanjem. Njihove pjesme nosim nježno, kao nešto što moraš čuvati. Kad oni to prepoznaju, to je trenutak koji ne zaboraviš.
Je li ista trema i emocija u velikim dvoranama i malim klubovima?
Emocija je uvijek ista. Trema isto, ali nekako drugačija. U velikim dvoranama osjetiš veličinu trenutka, ali u malim klubovima vidiš ljude doslovno pred sobom, kako dišu s tobom. Mislim da svako mjesto nosi svoju čar i da u svakom želim dati sve od sebe.
Dragi Jakove, hvala ti na vremenu, jedva te čekamo ponovno poslušati u Rijeci. Sretno!
Foto: Bojan Zibar, Bille Art
