U novoj Travel priči ponovno nam se vraća Ivana Sabolić, 37-godišnja Riječanka porijeklom iz Koprivnice, magistra kemijskog inženjerstva koja jednako strastveno pristupa laboratoriju, kuhinji i putovanjima. O poznatoj ljubiteljici spontanih godišnjih odmora već smo pisali, a ovog puta vodi nas na sunčani Lanzarote — destinaciju kojom je pobjegla od tmurnog studenog i otkrila vulkanske krajolike, spektakularne vidikovce i iznenađujuće bogatu gastronomiju Kanarskih otoka.
Draga Ivana, evo vas opet u Travel priči. Za one koji nisu pročitali posljednju, predstavite nam se.
Ciao, ljudi, ja sam Ivana Sabolić (37), rodom iz Koprivnice, a posljednje četiri godine živim u Rijeci. Po struci sam magistra inženjerka kemijskog inženjerstva i radim u farmaceutskoj industriji. Ljubav prema kemiji nije se manifestirala samo kroz struku, već i u izradi prirodne kozmetike te u mojoj kuhinji, gdje odmalena otkrivam čari pripreme hrane. Danas uživam u eksperimentiranju sa začinima i prilagodbi tradicionalnih jela modernijem, zdravijem stilu. Kada god uspijem uhvatiti godišnji odmor, provedem ga na nekom putovanju, a sve planiram nekako u zadnji čas. Dakle, bez puno priprema.
Danas pričamo o vašem putovanju na Lanzarote. Kako je pala odluka?
Ne volim studeni. Prekratki dani, siva jutra, kiša koja ne prestaje… Sve to jednostavno prebrzo izvuče energiju iz mene. Zato smo dečko i ja odlučili „pobjeći“ negdje gdje jesen još uvijek miriše na ljeto. Uvjet je bio jednostavan: ostati u Europi, ali pronaći mjesto na kojem nam neće trebati zimske jakne. I tako su se Kanarski otoci nametnuli kao savršeni izbor — destinacija gdje se i u studenom temperature kreću od ugodnih 20 do čak 25 °C, dovoljno da zaboravimo na tmurnu svakodnevicu i vratimo se doma spremni za adventsku čaroliju.
Kako ste putovali, s kim, koliko dugo ste bili na putovanju? Je li bilo dovoljno za istražiti Lanzarote?
Putovali smo u vlastitom aranžmanu, niskobudžetnom aviokompanijom Ryanair, koja izravno povezuje Zagreb s Lanzaroteom, najsjevernijim kanarskim otokom. Sedam dana na otoku pokazalo se idealnim za obići sve što nas je zanimalo, a posljednji smo dan ostavili samo za uživanje na suncu, uz odličnu hranu i pogled na ocean. Smjestili smo se u Puerto del Carmenu, automobil iznajmili preko Autoreisena i sve je prošlo potpuno korektno.
E sad nas zanima što ste sve posjetili.
Los Hervidores su dramatični klifovi oblikovani stoljećima hlađenjem lave u dodiru s oceanom. Valovi se ovdje s nevjerojatnom snagom sudaraju o stijene, stvarajući dojam da more „ključa“, što je i inspiriralo naziv ove atrakcije. Mjesto je posebno impresivno za posjet kad je more nemirno jer prizor postaje još spektakularniji.
Nacionalni park Timanfaya je gotovo nadrealan vulkanski krajolik, nastao tijekom velikih erupcija u 18. stoljeću. Prostrana polja lave, krateri i crvene planine daju osjećaj kao da si na drugom planetu. Obavezno je doživjeti geotermalne demonstracije koje pokazuju koliko je “vatra” i dalje živa ispod površine, a možete i pojesti piletinu pečenu u vulkanskoj peći.
La Geria je najpoznatija vinska regija na Lanzaroteu gdje vinova loza raste u crnom vulkanskom pijesku. Tradicionalne polumjesečaste jame štite trsove od vjetra, a rezultat su aromatična, jedinstvena vina. Posjet bodega ovdje je pravi mali ritual: degustacija vina uz pogled na nevjerojatan krajolik. Preporučujem i platu sireva. Mi smo posjetili Bodega la Geria.
Las Grietas je uska, visoka vulkanska pukotina koja izgleda poput prirodnog kanjona u mini verziji. Šetnja unutra pruža impresivnu igru svjetla i sjene te savršen kut za fotografije. Jednostavno je dostupna pa je odlična kratka, a vizualno upečatljiva stanica na putovanju.
Casa museo del campesino je muzej i spomenik ruralnom životu koji odaje počast tradiciji i običajima lanzarotskih seljaka. Kompleks je bijeli, čistih linija, tipičan za stil Césara Manriquea, a u unutrašnjosti se mogu vidjeti stari alati i zanati. Mjesto je mirno i idealno za kratak kulturni predah.
Jardín de Cactus je impresivan vrt kaktusa koji je Manrique pretvorio u arhitektonsko-botaničko umjetničko djelo. Na terasama uokvirenima vulkanskim kamenjem raste više od 4.000 kaktusa iz cijelog svijeta. Mirno, fotogenično mjesto koje posebno oduševi ljubitelje neobičnih biljaka.
Cueva de los Verdes dio je golemog podzemnog vulkanskog tunela nastalog erupcijom vulkana La Corona. Šetnja kroz spilju vodi kroz spektakularne dvorane i hodnike osvijetljene toplim svjetlom koje naglašava teksturu stijena. Posebno je zanimljiva “tajna” koju vodiči otkrivaju tek na kraju obilaska.
Jameos del Agua je savršen spoj prirode i umjetnosti, preobražen Manriqueovim vizionarskim dodirom. Unutar vulkanskog tunela smješteni su podzemno jezero, koncertna dvorana i bijeli bazen, okruženi tropskim zelenilom.
Museo Lagomar je impresivan kompleks urezan u vulkanske stijene. Dizajniran djelomično uz utjecaj Césara Manriquea, prostor kombinira bijele površine, prirodne špilje i terase s pogledom na krajolik. Legenda kaže i da je neko vrijeme pripadao glumcu Omaru Sharifu, što mu daje dodatnu dozu mistike.
Mirador del Río jedan je od najimpresivnijih vidikovaca na otoku, smješten visoko na litici Risco de Famara. Manrique ga je oblikovao tako da se gotovo ne vidi izvana, a iznutra pruža nevjerojatan panoramski pogled na otočić La Graciu i tirkiznu pučinu. Na otočić se može na jednodnevni izlet. Birajte sunčani dan da ne upropastite pogled kao mi.
Plaža Papagayo je najpoznatija plaža Lanzarotea, zaštićena uvala sa smaragdnim morem i mekim pijeskom, savršena za kupanje i sunčanje. Odmah pokraj nje nalazi se Playa de la Cera, jednako lijepa, ali nešto mirnija, pa je idealna za one koji žele manje gužve. Obje plaže nude prizore zbog kojih se lako zaboravi da si u studenom još uvijek u Europi. Između tih dviju plaža smjestio se mali kafić na vulkanskom brdu, savršeno mjesto za predah uz piće dok se divite pogledu na zaljev i tirkizno more. I tako smo nakon kupanja svratili na sangriju.
Koji vam je highlight putovanja?
Ako bih morala izdvojiti highlight našeg putovanja, to bi sigurno bili Los Hervidores. Stajati na tim dramatičnim klifovima dok se valovi s nevjerojatnom snagom sudaraju o stijene i pjene se poput ključale vode bilo je jednostavno očaravajuće. Zvuk mora, miris soli i sirova snaga prirode stvaraju osjećaj da stojiš na granici između zemlje i oceana. To mjesto ostavlja bez daha i sigurno je jedno od onih koje pamtite cijeli život.
Što se jelo i pilo? Imaju li neku specifičnu gastro ponudu i tradicionalna jela?
Gastronomska ponuda na Lanzaroteu kombinira svježu ribu i plodove mora, tradicionalna kanarska jela i lokalna vina s vulkanskog tla. Na otoku postoji širok izbor restorana, od tradicionalnih kanarskih “teleclubova”, preko ribljih i tapas barova, do modernijih gurmanskih lokala i internacionalne kuhinje (ima jako puno indijskih, kineskih, japanskih i tajlandskih restorana). Možete pronaći restorane gdje se hrana priprema uz vulkansku toplinu.
Svakako probajte lokalna vina od sorte Malvasia koja savršeno prate obrok. Uglavnom smo uživali u morskim plodovima. Posebno bih izdvojila restoran El Cangrejo Rojo u Puerto del Carmen gdje smo uživali u vrhunskoj morskoj hrani — od savršeno pripremljene hobotnice do sočnih račića. Restoran je smješten na katu zgrade, a terasa kroz palme pruža prekrasan pogled na ocean, stvarajući savršenu kombinaciju okusa i ambijenta.
Draga Ivana, hvala ti puno na super preporukama, veselimo se tvom idućem putovanju!
Fotografije ustupila sugovornica.
