Poznata ljubiteljica putovanja i gastronomije Ivana Sabolić ovoga nas puta vodi na nezaboravno istraživanje sunčane i mirisne Provanse, otkrivajući njezine skrivene dragulje, savršene okuse i čarobne krajolike.
Draga Ivana, evo vas opet u Travel priči. Za one koji nisu pročitali posljednju, predstavite nam se.
Ciao ljudi, ja sam Ivana Sabolić (38), rodom iz Koprivnice, a posljednjih pet godina živim i radim u Rijeci. Velika sam zaljubljenica u putovanja i gastronomiju pa sam zadnjih nekoliko mjeseci počela kreirati digitalni sadržaj na svom Instagram profilu, IvanaS I Putovanja Hrana & vino, što mi je postalo i lijep kreativni izlaz uz posao. Kada god uspijem uhvatiti godišnji odmor, koristim ga za putovanja, a planiranje najčešće ostavljam za zadnji trenutak. Bez puno organizacije, ali s puno entuzijazma.

Danas pričamo o vašem putovanju u Provansu. Kako je pala odluka?
Prije nekoliko godina posjetila sam Azurnu obalu i tada mi se rodila želja otkriti što se krije odmah iza tih prekrasnih mediteranskih gradića i obale koja ostavlja bez daha. Privlačila me upravo ta drugačija strana juga Francuske. Mirnija, autentičnija i okružena prirodom.
Provansa me privlačila spojem odlične hrane, vrhunskih vina, šarmantnih gradića i spektakularnih krajolika. Posebno sam je željela doživjeti u vrijeme cvatnje lavande kada ljubičasta polja krajoliku daju posebnu atmosferu.
Činilo mi se da će spoj prirode, gastronomije, vina i francuskog načina života tada najbolje doći do izražaja. I upravo sam takvo iskustvo željela ponijeti sa sobom iz Provanse.

Kako ste putovali, s kim, koliko dugo ste bili na putovanju? Je li bilo dovoljno za istražiti Provansu?
Provansu sam posjetila kao solo putnica, u organizaciji putničke agencije Idea putovanja, i provela nezaboravnih šest dana.
Provansa nudi toliko toga, od šarmantnih kamenih sela i povijesnih gradova, do vinograda, maslinika i nepreglednih polja lavande. Ipak, zahvaljujući dobro osmišljenom itineraru, uspjela sam vidjeti zaista mnogo.
Svaki dan donosio je novo mjesto, novi krajolik i neku drugu priču.
Naravno, za ovu regiju uvijek će ostati još nešto za istražiti, barem još jedno malo selo, još jedan vidikovac, još jedna tržnica ili vinarija koju nismo stigli posjetiti.
Tempo putovanja bio je srednje zahtjevan, a najveći izazov je ipak bila temperatura. Putovala sam u pravom ljetnom valu i temperature su se penjale i do nevjerojatnih 40 °C. Zbog toga je „real feel“ putovanja bio osjetno zahtjevniji.

E sad nas zanima što ste sve posjetili.
Provansu smo istraživali polako, onako kako je i najbolje doživjeti taj dio Francuske. Svako mjesto imalo je svoj karakter, a put nas je vodio od srednjovjekovnih gradića na brežuljcima, preko vinograda i polja lavande, pa sve do šarmantnih kamenih sela koja kao da su ispala iz razglednice.
Prva postaja koja me osvojila bio je Les Baux-de-Provence, gradić koji me pomalo podsjetio na naš Motovun. Kamene uličice, pogled koji seže kilometrima u daljinu i osjećaj da si zakoračio nekoliko stoljeća unatrag.

Nastavili smo prema Arlesu, gradu koji ima onu posebnu južnjačku atmosferu, pomalo umjetničku, pomalo lijenu i savršenu za usporavanje ritma. Dan je prolazio između kave, šetnje i kroasana, a posebno me oduševila živahna lokalna tržnica na kojoj sam pojela i možda najbolji ručak cijelog putovanja. Upravo su takvi jednostavni trenuci često najbolji način da upoznaš neku destinaciju.
U povijesnom Avignonu prošetali smo slavnim mostom Pont d’Avignon i obišli impozantnu Papinsku palaču gdje smo na trenutak mogli zamisliti kako je izgledao život u nekadašnjem papinskom središtu Europe. Nakon tog kratkog putovanja kroz povijest, sasvim prirodno vratili smo se omiljenoj provansalskoj aktivnosti, sjedenju na terasi uz čašu vina. Merlota, naravno .
Sličan osjećaj bezvremenske elegancije pružio nam je i Aix-en-Provence. Grad fontana, tržnica, terasa i sporog ritma života vrlo brzo te natjera da zaboraviš kamo si krenuo. Samo nastaviš šetati, zastaneš na kavi, pojedeš nešto fino i promatraš svakodnevni život koji se odvija oko tebe.
Kad si već u Provansi, degustacija vina u Châteauneuf-du-Pape gotovo je obavezna. Poseban je užitak bio pobjeći od ljetne vrućine u hlad kamenih podruma, kušati vina i nakratko zaboraviti na sunce koje nas je čekalo vani. Naravno, kući se nije otišlo praznih ruku.

Jedno od najvećih iznenađenja putovanja bio je Roussillon i staza Le Sentier des Ocres. Nisam očekivala da ću usred Provanse naići na gotovo nestvaran krajolik crvenkastih stijena i kuća obojenih toplim nijansama crvene, narančaste i oker boje. Sve djeluje nevjerojatno fotogenično i ostavlja dojam kao da si nakratko završio na nekom drugom kontinentu.

Nedaleko odatle nalazi se i L’Isle-sur-la-Sorgue, grad koji s razlogom nazivaju malom Venecijom. Kanali prolaze između kuća, voda je posvuda, a kotači starih vodenica podsjećaju na neka sporija vremena. To je mjesto stvoreno za laganu šetnju bez plana, zavirivanje u male trgovine i, naravno, još jednu pauzu uz nešto dobro na tanjuru.
Vožnje između gradova bile su jednako lijepe kao i same destinacije. Putem smo prolazili pokraj prekrasnih polja lavande, a posebno nam je ostao u sjećanju posjet Muzeju lavande u Luberonu. Tamo smo saznali koliko je lavanda važna za povijest i svakodnevni život ovog kraja te kako se nekada uzgajala i prerađivala. Nakon svega, dan smo zaokružili sladoledom od lavande jer neke lokalne specijalitete jednostavno moraš probati.

Lavanda je bila neizostavan pratitelj i tijekom posjeta opatiji Abbaye de Sénanque. Kamena opatija okružena ljubičastim poljima djeluje gotovo nestvarno mirno. Obišli smo samostan, poslušali priče o životu redovnika i, naravno, završili u suvenirnici.
Još jedan od bisera Provanse je Gordes, grad sagrađen na stijeni, čije se kamene kuće spuštaju niz padinu poput kulisa. Pogled s vrha dovoljno govori o tome zašto ga mnogi smatraju jednim od najljepših mjesta u regiji. Istina, obilazak zna biti zahtjevan jer nakon spuštanja uskim kamenim ulicama treba pronaći snage i za povratak uzbrdo.
A onda je za kraj došao Saint-Paul-de-Vence, pravi šećer na kraju putovanja. Podsjetio me na Grožnjan, ali u nešto elegantnijem, francuskom izdanju. Sve je ovdje malo više chic, malo dotjeranije i pomalo otmjeno, no i dalje zadržava onu posebnu čar malog kamenog mjesta. Upravo je zato najljepše jednostavno izgubiti se u njegovim uličicama, zastati na terasi uz espresso ili quiche pa se prepustiti onom neobjašnjivom osjećaju zbog kojeg se u Provansu tako lako zaljubiš.

Koji vam je highlight putovanja?
Najteže pitanje uvijek je izdvojiti jedan vrhunac putovanja. Svako mjesto ostavi nešto svoje, ali ako baš moram odabrati, onda je to bio Saint-Paul-de-Vence. Ima onu posebnu francusku otmjenost koja se osjeti na svakom koraku, od pažljivo uređenih izloga i trgovina do malih galerija skrivenih iza kamenih pročelja. Najviše mi je ostalo u sjećanju bezbrižno muvanje po mirisnim uličicama, zastajkivanje tamo gdje nešto privuče pogled i uživanje u jednostavnim trenucima uz quiche i espresso.
Što se jelo i pilo? Imaju li neku specifičnu gastro ponudu i tradicionalna jela?
Provansalska kuhinja osvojila nas je svojom jednostavnošću. Neizostavne su plate suhomesnatih proizvoda i raznih sireva, a uz njih gotovo obavezno ide i čaša merlota. Zbog snažnog talijanskog utjecaja tjestenina je prisutna na gotovo svakom koraku dok su za laganije obroke s nogu nezaobilazni kroasani i quiche. Naravno, blizina Mediterana osjeti se i kroz bogatu ponudu morskih plodova.

Ipak, ono što mi je ostalo u najljepšem sjećanju nije bio obrok u restoranu, već jednostavan ručak na tržnici u Arlesu. Salata od matovilca, jaja, humusa i tartufate.

Planirate li neko novo putovanje?
Naravno, čim se vratim s jednog putovanja, već razmišljam o sljedećih 100. Trenutno planiram istražiti Apuliju i Basilicatu, regije juga Italije koje su već dugo na mojoj listi želja. Nakon toga slijedi odlazak na Tenerife, a godinu planiram zaključiti adventskim vikendom na Malti.
Draga Ivana, hvala puno na divnim preporukama! Baš smo se lijepo ugrijali i uživali uz ove prekrasne fotografije.
Fotografije ustupila sugovornica.


