Draga Ivana, stigao nam je 9 mjesec, neki ovaj period nazivaju ‘malom Novom Godinom’ i svi se vraćaju u rutine, ali su spremni i na razne promjene. Idealna si gošća koja ima priču, snagu volje, karizmu! Voljeli bi da nam se prvo predstaviš.
Ivana Perić, novinarka Hrvatske radio televizije. Gledateljima, vjerujem, prepoznatljivo reportersko lice emisije „Dobro jutro, Hrvatska”, no ništa manje mojih priloga i javljanja nema i u drugim našim emisijama – poput Dnevnika, emisije More, i još mnogo njih, po čemu je javna televizija i specifična.
Kako si zapravo odlučila da je vrijeme za promjenu i osvještavanje zdravlja i prehrane?
Došao je trenutak kada sam se morala ozbiljno izboriti za vlastito zdravlje. Nalazi su mi bili loši, hormoni divljali, inzulinska rezistencija mi je bila van kontrole, visok šećer, masna jetra – osjećala sam se jako loše, bez snage, bolovi u kukovima, zglobovima, konstantno umorna, troma. Bilo je sad ili nikad!
Je li bio neki trenutak koji je bio “prelomni” i natjerao te da stvarno kreneš u taj proces?
Da, pitala sam samu sebe – koliko ti je godina da se tako osjećaš? U čemu je problem? Lošoj prehrani, lošim navikama? A i obzirom na posao kojim se bavim, televizija je vizualni medij, treba poraditi i na izgledu. Ne kažem da novinar treba biti Miss svemira, no ukoliko možeš izgledati bolje i držati do sebe – Ivana, potrudi se! Bit ćeš prvenstveno zdravija, a time i zadovoljnija kad možeš obući nešto a da to nisu samo široke haljine.
Koliko ti je bilo teško prilagoditi zdravu rutinu uz zahtjevan novinarski način života?
Vjerovali ili ne – nimalo! Moj karakter je takav da kada nešto odlučim prepreka nema! Pripremila bi si obroke navečer, nosila hranu u „padelicama” i uvijek sam nešto imala uz sebe. To mi je bio osigurač da kada osjetim glad ne posegnem za nezdravim obrokom, pekarom, brzom hranom.
Tko ti je bio najveća podrška na tom putu?
Moj suprug Denis, koji me volio u svim mojim izdanjima, no svjestan je bio da je i moje zdravlje u pitanju te kolegica Željka Lopac Purković s kojom dijelim kancelariju i koja mi je u svakom trenutku bila „vjetar u leđa”.
Jesi li imala mentora ili nekoga tko te vodio kroz prehranu i tjelovježbu?
Jesam! Velika potpora mi je bila Martina Linarić, nutricionistica koja mi je prema mojima nalazima i sastavila dnevnik prehrane te na cijelom putu bila veliki motivator i podrška. Kako kod Martine, u „Nutrimarlin centru” postoji potpuna podrška za osobe koje se bore s viškom kilograma (nutricionist, osobni trener i psiholog) kod njih sam i vježbala. I upravo je trenerica Valentina bila ta koja me uvjerila da mogu, samo da se opustim i neće biti toliko teško! Krenula sam lagano u trening i vremenom ga zavoljela.
Pa Marina nam je bila gošća na Stilueti, za one koje zanima – klik na link za cijeli intervju! Koji je bio najljepši trenutak tvoje transformacije?
Trenutak kada sam prvi put obukla hlače, koje nisam godinama nosila!
S druge strane, koji je bio najteži trenutak – kada si možda osjećala da ne ide ili da želiš odustati?
Moram priznati da mi cijeli proces niti u jednom trenutku nije bio težak. Imala sam cilj, vratiti zdravlje, i odustajanje mi nikada nije bilo opcija. Moja Martina je znala reći da sam „vojnik” i da ima u mene potpuno povjerenje. Na kraju se to ispostavilo točnim – rezultat je 43 kilograma manje u godinu dana i „školski” nalazi!
Fine recepte dijeliš i na društvenim mrežama. Odakle ideja za to?
Kao što sam i rekla, Martina mi je na početku mog puta napravila plan prehrane, dobila sam recepte po kojima sam si pripremala obroke. No, ja sam u duši kreativac i ništa me nije strah probati te sam vremenom od Martininih normativa počela sama osmišljavati vlastite recepte. Primjerice u planu mi je ručak bio heljda s povrćem (ne jedem meso). Ja ne bi skuhala heljdu i dinstala povrće – već bi primjerice napravila pizzu od heljdinog brašna s povrćem….i tako je polako krenulo s osmišljavanjem vlastitih jela.
Ova promjena nije samo fizička, koliko te je oblikovala i psihički i emotivno?
Ova „pobjeda” mi je dokaz da mogu probiti vlastite granice i dokazala sam sama sebi da mogu puno toga kada zaista želim!
Koji bi bio tvoj savjet svima koji žele napraviti sličnu promjenu u svom životu?
Vjerujte u sebe, ne odustajte na prvoj prepreci, krenite malim koracima, mršavljenje nije utrka na kratke već na duge staze. Dijete od tjedan dana s kojima se čovjek izgladnjuje nisu održive, brzo se vratimo na staro i „jo-jo” efekt je neizbježan.
Postoji li neka navika ili rutina koju smatraš ključnom za održavanje zdravog načina života?
Da, doručak! Na početku dana nahranimo organizam i spremni smo za dalje. Prije nikad nisam doručkovala, samo kava i dalje. To te kasnije dovede do gladi i prejedanja. Danas, kako bi Đole rekao,” „Prvo fruštuk, a ondak na put!” Važni su i redovni, balansirani obroci – ja ih imam pet – doručak, ručak i večera plus dvije užine. I gladi, vjerujte mi na riječ, nema!
Što ti najviše pomaže da ostaneš motivirana i dosljedna?
Zdravlje! Dobri nalazi! I napokon mogu obući ono što želim! I odraz u ogledalu mi više nije neprijatelj.
Što si naučila o sebi kroz cijeli proces?
Da uvijek mogu bolje i više i da zaista imam čvrst karakter!
Koja je poruka koju želiš prenijeti svima koji prate tvoj rad i žele pozitivne promjene u svom životu?
Vjerujte u sebe! Ako sam mogla ja, možete i vi!
I ne tražite izgovore poput :zdrava je ishrana skupa, nemam vremena, moram kuhati za obitelj, ja to ne mogu…. Sve se može kad se dovoljno jako želi! Izračunajte koliko novca potrošimo na grickalice, slatkiše, sokove, pekare, a kilo prosa stoji manje od tri eura. Normativ je 60 g, uz to malo povrća i mesa…. Kolika je cijena tog ručka? I ja kuham dupli ručak, i ja radim i imam brojne obveze – i sve stignem! Zato dragi svi, ne tražite opravdanja već krenite, ne sutra – danas! Jer to je prvi korak prema zdravlju i zadovoljstvu!
Draga Ivana, hvala na divnom razgovoru i motivaciji, nadamo se da ćeš svojim primjerom nadahnuti i druge da se okrenu zdravijem načinu života!
Fotografije ustupila sugovornica.
