Na Instagramu smo pronašli jedan divan profil – @zola_and_greta a kako svi volim Dogloveri rubriku, odmah smo se javili kako bi upoznali tim koji stoji iza profila, ali i da saznamo nešto o njuškicama koje su zvijezde profila. U nastavku upoznajte Saru, i Zolu i Bunnya.
Dobro nam došli, predstavite nam se!
Pozdrav, ja sam Sara. Imam 33 godine, supruga sam čovjeka koji je pravi komičar u našoj kući i majka sina koji će u studenom napuniti 6 godina – mog malog velikog čovjeka. Po struci sam magistra likovne pedagogije, a radim u vrtiću. Uz to, hobi mi je fotografija.
Sad kad smo upoznali vlasnike, vrijeme je da upoznamo i Zolu i Bunnya! Tko su oni, koliko imaju godina i koje su pasmine?
Zola je križanac labradora i rottweilera i ima 12 godina. Ona je sa mnom od druge godine faksa i za nju kažem da je moja prva beba i moj soul dog. Neki psi postanu dio tvoje duše, psi koji se dogode samo jednom u životu, a Zola je upravo to. Razumijemo se bez riječi, dovoljan je samo pogled. Prije dvije godine je prošla splenektomiju (otklanjanje tumora sa slezene i slezene), tako da je veliki borac.
Kad sam prije 6 godina saznala da sam trudna, Zola je svoju povezanost i privrženost povećala i pokazivala time što je doslovce buljila u mene, bila uvijek jako blizu i naslanjala svoju glavu na moj trbuh. Kad sam rodila Erika, to je sve prenijela na njega.
Njihovu povezanost bih opisala kao jako posebnu. Kao da je nekako i ona dobila svoju prvu ulogu majke.
Bunny je Lagotto Romagnolo, udomljen s ulica Niša. Pronašle su ga i skrbile o njemu divne žene dok nije došao kod nas. Bio je sav zapetljan i s velikim ožiljkom od lanca oko vrata. Stigao je vrlo nesiguran i zatvoren, no danas je to sasvim drugi pas. Pas koji je izašao iz svoje kukuljice i pretvorio se u prekrasnog leptira. Došao nam je kao Barney, ali kako Erik nije mogao izgovoriti slovo “r”, postao je Bunny (od milja Branko). On ima oko 5-6 godina i totalna je suprotnost od Zole. Velika je maza i znate kako se kaže “popeo bi ti se i na vrh glave da može” – e pa Bunny to može. Također, on je uvjeren da nijedan kućanski posao ne može proći bez njegova stručnog nadzora. Koliko je ta pomoć korisna, dalo bi se raspravljati, ali njegova dobra volja nikada nije upitna.
Kako je pala odluka da si život obogatite psom?
Od malena sam u obitelji imala pse i kad nas je napustio naš posljednji obiteljski pas, bilo mi je nezamislivo živjeti bez njega. Ja sam tada studirala i znala sam da će biti teško pronaći stan sa psom, ali od želje za psom nisam odustala. Jedno popodne našla sam oglas da se poklanjaju štenci i već drugo jutro Zola je bila moja.
Kako ste se odlučili baš za te pasmine?
Tada sam htjela imati labradora ili rottweilera, a Zola je bila miks i to je bila totalno logična odluka, ujedno i ljubav na prvi pogled. Iako Zola nije čistokrvna, povukla je sve karakteristike, i izgledom i ponašanjem, na labradora.
A zašto Lagotto Romagnolo? E pa to ne znam ni ja jer nije uopće bilo planski. Kako smo tada bili izgubili Zolinu “sestru” Gretu, slučajno smo naletjeli na sliku Bunnyja. Imao je isti pogled kao Greta i jednostavno smo osjetili da je to to. Poslali smo poruku i nadali se da će se odlučiti baš za nas, i tako je i bilo.
Kakvi su karakterno i kako se njih dvoje slažu?
Njih dvoje su karakterno različiti. Zola je više smiren tip, jako je poslušna, jako voli ljude, djecu i druge životinje. Potrebno joj je da svima pokaže koliko ih voli, a to voli činiti svojim slinavim poljupcima.
Bunny je svojeglav, poslušat će, ali možda ipak napraviti po svome. Ne znam jesam li već rekla da se jako voli maziti, jer se baš jako voli maziti. Ovisan je o čovjeku i njegovom dodiru.
Mi doma znamo reći da je Bunny, kada je stigao kod nas, nekako vratio Zoli dozu mladosti.
Koja hrana im je omiljena i kakvi su gurmani?
Što se tiče hrane, oboje su veliki gurmani. Zna se da su labradori jako proždrljivi kao pasmina, ali i ovaj naš “lagotto s Temua” Zolu u tome vrlo dobro prati. Moram priznati da Zola baš i ne jede kako dolikuje jednoj dami, no Bunny je po tom pitanju vrlo pristojan.
Kako vam izgleda svakodnevna rutina?
Nemamo više baš neku posebnu rutinu. Zola je ipak u godinama i ima problema sa zadnjim nožicama, što uspješno rješavamo s Emmett terapijama, tako da nam šetnje nisu jako duge. Nastojimo to ipak nadoknaditi s Bunnyjem, ali on je skroz prilagodljiv.
Pošto je sada toplo, nekako biramo boravak u dvorištu (a dvorište nam je Rječina) – hlađenje, plivanje, kratke šetnje pa opet plivanje. Da se njih pita, naša, tj. njihova rutina bi izgledala nešto kao švedski stol i to je to.
Koja mjesta i odredišta najviše vole?
Mjesta i odredišta koja najviše volimo i često smo tamo su Platak, Lokvarsko jezero, Fužine (jezero Bajer), Mrzle Vodice… Nekako smo taj tip šume i vode. Ipak su to vodeni psi.
Kako se slažu s drugim životinjama? Ima li još stanara u vašem životinjskom carstvu?
Osim njih dvoje, u našoj maloj obitelji našlo se mjesta i za dvije mace – Ettu i Sivku (pogodite tko je birao ime). Ali to nije sve, tu su i toplovodne ribice te dvorišni ljubimac – kornjača koja je često u bijegu jer voli krasti salatu susjedi.
Zola nikada nije imala štence, ali njezin majčinski instinkt za svaku životinjicu na othrani bio je nevjerojatan. Iako je Bunny imao malih problema s mačkom kad je tek stigao – htio ju je za suprugu i majku svoje djece – vrlo brzo je shvatio suprotno. S obzirom na to da suprug i ja volimo pomoći kojoj god životinjici, bili su primorani prilagoditi se i zbilja se slažu sa svima.
Naše malo životinjsko carstvo zahvaljuje na prilici da se predstavi i pozdravlja vas!
Draga Sara, hvala vam na razgovoru, želimo vam od srca još puno divnih uspomena.
Fotografije ustupila sugovornica.
