Dnevnik ne/skijašice – Na vrhu planine pronašla sam neku novu dimenziju sebe
D

Prije nego vas uvedem u priču, moram otkriti bazu.

Imam 41 godinu, nisam iz obitelji skijaša i na skijama sam bila jednom, prije 4 godine, na dva dana. Imala sam sreću, od prijateljice partner je imao razumijevanja i strpljenja i potrudio se naučiti me osnove. Suprug mi je platio i privatnog učitelja. Usvojila sam osnove osnova, spustila se niz Miaru vrlo polako, sve me bolilo, nisam trunke uživala i nisam shvatila u čemu je buzz

Suprug skija od malena. 

Što me potaklo na promjenu mindseta i odluku da pokušam kako treba?

Prvo – djeca. Drugo – pomicanje osobnih granica.

Nisam htjela da se djeca nađu u situaciji u kojoj sam ja pa da iz neznanja ostanu zakinuti za iskustvo koje im se potencijalno može svidjeti. Odlučila sam da zaslužuju priliku, oni sve brzo i lako usvoje i htjela sam da znaju skijati pa ako kao odrasli budu htjeli – super, bit će spremni. Ako ne budu htjeli – isto super.

A razlog dva, osobne je prirode. Kao poduzetnica jasno je da često moram izlaziti iz zona ugode i to nije loše. Kroz godine sam shvatila da se svaki moj iskorak, prevladavanje nekih privatnih situacija i strahova reflektiralo i na posao kroz dodatni boost ideja, samopouzdanja i dobrog osjećaja vladanja sobom.

Donijela sam odluku i odlučila sam neodustati. Je li bilo izazovnih situacija, bilo je, ali u nijednom trenu nisam pomislila – Gotovo, odustajem, nije to za mene. Dapače, nakon svakog pada dizala sam se ustrajnija da uspijem. Ovo je doista neobično bilo i meni, ali zapela sam. I isplatilo se. Donijela sam odluku nekako prirodno i jednostavno. Tijelo i um su ju pratili.

Konkretno ovaj pad dogodio se jer nisam znala bi li nastavila ravno ili zaokrenula dole. Dok sam ja razmišljala došla sam do kraja i opla. Lekcija naučena, odluke se donose odmah,

PRIJE SKIJANJA

Naše su pripreme počele u Hervisu i Decathlonu gdje smo nabavili većinu stvari jer nismo imali ništa. Suprug je znao da je preduvjet da se nitko ne smrzne jer ako osjetimo hladnoću izgubit će nas za daljnje ski aktivnosti. Velika pohvala ide Ivanu uz Hervisa u riječkom ZTC-u i ne, ovo nije reklama. Ivan nam je jako pomogao oko svega i dao odlične savjete. Zahvalni na vremenu i posvećenosti!

U Hervisu smo iznajmili skije za sina, za djevojčicu više nije bilo pa smo za nju iznajmili na Kronplatzu. Obje varijante su vam super, ako iznajmljujete u Hervisu skije iznajmljujete cijelu sezonu što je jako praktično za entuzijaste i sve one koji zimi planiraju na snijeg u više navrata. Za klince najbolja opcija.

Za mene nije bilo skija za najam pa smo ambiciozno kupili! Zamislite samo, ne

Ona koja ne zna skijati, a na skijanje ide kao vlasnica skija. Život je nekad baš zabavan.

skijam, ne znam kako će sve završiti, ali vraćam se doma sa skijama. Iako, mislim da je ovo zacementiralo moju odluku na nekoj podsvjesnoj bazi. Ali, ludost se nekad isplati i sad mi je jako drago što ih imam jer… ma ne žurimo, o tome ćemo na kraju.

NA SKIJANJU

Ova cijela priča sa skijanjem dogodila se spontano. U pravilu, ja sam u nekom trenu suptilno najavila da bi mogli probati ove godine na zimski odmor. Suprug nikad sretniji. Sreli smo par dana kasnije prijatelje koji su već dogovorili skijanje s društvom i nisam se ni snašla već smo bili u priči. U periodu do skijanja saznala sam da će nam još dragih ljudi biti na planini što mi se baš svidjelo i odjednom je ta priča dobila lijepe obrise.

Što se skijanja tiče, moj je put izgledao ovako. Upisala sam Erik školu skijanja, ne samo ja, djeca isto, i to je bila najbolja odluka. Proskijali smo svi troje na ponos pater familiasa. Djevojčica je totalno usvojila sve što treba i do kraja tjedna prebačena je u naprednu grupu, sin je svladao osnove i na naše čuđenje spuštao se bez problema i plavom, a u jednom trenu i crvenom stazom. Ja sam se zadržala na plavoj. Sasvim dovoljno za prvu godinu.

Svjesna da je sve u glavi prolazila sam sve faze. Od drugog dana kad sam bila top do trećeg kad sam bila flop. Padala, dizala se, smijala se sama sebi, ali potvrdila da smo sami sebi i najveći prijatelji i najveći neprijatelji. Zadnji dan nisam otišla u školu već sam rekla suprugu da mi je želja okusiti onu pravu ljepotu skijanja – spuštanje, druženje i tako nam je bilo. Divno i savršeno. To je bio prvi dan kad sam u potpunosti osjetila što je to skijanje i zašto ga toliko ljudi voli, to je bio i dan kad sam bila sigurna da jedva jednom čekam opet. 

Ima nešto u tim planinama obavijenima u bijelom, tom osjećaju šuškanja snijega pod skijama, tim sunčanim danima kad imate osjećaj da vam svjetlost duboku prodire u dušu. Ima nešto u tom nevjerojatnom osjećaju slobode i mira, radosti, posvećenosti trenutku jer jednostavno trenutak vas drži u trenutku. Nema ometanja, distrakcija. Tamo ste gdje trebate biti s onima s kojima želiti biti.

NAKON SKIJANJA

Vjerujem da već po stilu pisanja osjetite zaključak. Da, skijanje mi se svidjelo. Ne skijam kao pro, niti blizu, ali zadovoljna sam. Osim što mi je dalo priliku da pokažem sebi da mogu, da želim, dalo mi je i nešto više. Dalo mi je jednu novu dimenziju radosti, osjećaja, ispunjenosti. Nisam to očekivala. 

Na vrhu planine, pronašla sam neku novu dimenzije sebe, a ako to nije smisao, da se otkrivamo dok živimo, da se gradimo dok dišemo, da se ostvarujemo dok postojimo, onda ja smisao ne znam.

Ali, spremna sam ga pronaći. Možda na vrhu, možda na dnu. Život nije ravna linija. Iako, nekad malo i je, ravna linija na našim nogama koja nas privezana za pancerice vodi nekim novim lijepim trenucima.

Veselim se novim avanturama.

Toplim, hladnim. Na vrhu, na dnu. Sama, s onima koje volim, blizu, daleko.

Jedan život, bezbroj prilika. Jedan život, bezbroj iskustava. Neka ovo bude godina otkrivanja svih slojeva i dimenzija, dubina i širina, vama, meni, svima. Zaslužili smo.

I još nešto, dok ne probamo nismo ni svjesni što sve možemo.

Pripremila: Marija Mažar

KONCEPT MAŽARspot_img

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime
Captcha verification failed!
Captcha korisnički rezultat nije uspio. molimo kontaktirajte nas!

novosti

povezani članci