U Biznis Talku s odvjetnicom Borjanom Jovanović Bengin otkrivamo kako izgleda put do vlastitog ureda u Rijeci, zašto su povjerenje, empatija i ljudski pristup ključ uspjeha u pravnom poslu, ali i kako balansira između profesionalne odgovornosti i osobnog mira. Upoznajte Borjanu Jovanović Bengin.
Draga Borjana, dobro nam došla – predstavite nam se!
Hvala vam na pozivu, veselim se ovom razgovoru!
Ja sam Borjana Jovanović Bengin, odvjetnica, rođena i odrasla na otoku Krku, gdje sam od malih nogu razvijala snažnu povezanost s lokalnom zajednicom. Danas vodim odvjetnički ured sa sjedištem u Rijeci, a pisarnicom na Krku – što mi omogućuje da profesionalno djelujem u obje sredine koje smatram svojim domom.
Pored odvjetničkog posla, važno mi je biti aktivna članica zajednice, pa s ponosom ističem svoje članstvo u udruzi Žene za otok, koja okuplja snažne, vrijedne i angažirane žene s mog otoka. Vjerujem da svatko od nas treba pronaći način da zajednici vrati nešto vrijedno – bilo kroz znanje, vrijeme ili podršku – a upravo kroz ovu udrugu imam priliku sudjelovati u pozitivnim promjenama, povezivanju i osnaživanju žena, ali i zajednice općenito.
Kako je izgledao Vaš profesionalni put od diplome do otvaranja vlastitog ureda?
Moj profesionalni put započeo je vrlo klasično – nakon diplome sam krenula raditi u manjim odvjetničkim uredima na Krku i u Rijeci, gdje sam imala priliku učiti kroz konkretan rad i steći temeljno razumijevanje svakodnevnih potreba klijenata. To su bili dani intenzivnog učenja, puno entuzijazma i još više želje da u svakom slučaju pronađem ono najbolje rješenje.
Nakon toga uslijedio je rad u jednom velikom, renomiranom zagrebačkom odvjetničkom društvu. Tamo sam stekla iskustvo u radu s velikim poduzetnicima i internacionalnim klijentima te dodatno razvila osjećaj za organizaciju, poslovnu logiku i visok stupanj profesionalne odgovornosti. Upravo to iskustvo me naučilo koliko je važna jasna i učinkovita komunikacija s klijentima, ali i duboko razumijevanje njihove šire poslovne slike.
S vremenom je u meni rasla ideja o uredu koji bi spojio to iskustvo s osobnijim, toplijim pristupom – odvjetništvu koje klijentima nudi stručnost, ali i bliskost, razumijevanje i povjerenje. Tako sam 2019. godine odlučila otvoriti vlastiti ured i od tada radim ono što me ispunjava – odgovorno, posvećeno i po mjeri svakog klijenta.
Što Vas je motiviralo da se nakon rada u velikim uredima upustite u poduzetničke vode i otvorite svoj?
Iskustvo koje sam stekla radeći u velikim uredima bilo je izuzetno vrijedno – omogućilo mi je profesionalni rast, upoznavanje s kompleksnim predmetima i suradnju s raznim profilima klijenata. Upravo me to iskustvo potaknulo da počnem razmišljati o tome kako bih voljela raditi i kakvu uslugu želim pružati. Osjetila sam potrebu da stvorim nešto svoje, što će odražavati moju viziju odvjetništva – profesionalno, dostupno, i prije svega usmjereno na stvarne potrebe klijenta.
Dosta sam razmišljala o tome zašto se klijenti iz poslovnog svijeta često okreću zagrebačkim uredima, pod uvjerenjem da jedino oni mogu pružiti visoko specijalizirane usluge. Došla sam do zaključka da to nije pitanje znanja ili sposobnosti, nego načina na koji se usluga pruža – komunikacije, pristupačnosti, povjerenja i razumijevanja poslovne logike klijenta. Upravo tu sam vidjela prostor za nešto drugačije, i odlučila krenuti svojim putem.
Koji su bili najveći izazovi pri pokretanju vlastite odvjetničke prakse?
Najveći izazov bio je preuzeti potpunu odgovornost – za svaki korak, svaku odluku, svaku riječ upućenu klijentima. Kada pokrećeš nešto svoje, više nemaš sigurnosnu mrežu tima ili strukture – sve nosi tvoje ime i tvoju energiju. Od organizacije ureda, izgradnje povjerenja s klijentima, do stvaranja prepoznatljivog načina rada – sve je to zahtijevalo veliku posvećenost, rad i hrabrost.
Nije bilo lako ni kao, na početku još mladoj ženi od samo 27 godina, krčiti svoj put u odvjetništvu, a još manje u poduzetništvu koje je i danas, realno, pretežno muški svijet. Osjeti se to u pristupu, očekivanjima, načinu na koji te se u početku percipira. Ali upravo me to dodatno motiviralo da gradim svoj ured na vlastitim vrijednostima – s jasnoćom, stručnošću i ljudskim pristupom koji ne mora dokazivati autoritet glasnoćom, već dosljednošću i rezultatima.
No, unatoč svemu, nikad nisam požalila. Taj početni put bio je pun rada, promišljanja i ulaganja – ali i neopisivog osjećaja slobode, stvaranja nečeg vlastitog i vjerovanja u ono što radim.
Nedavno ste otvorili novi ured u Rijeci. Kako ste pristupili uređenju prostora i što je bilo važno da on komunicira?
Kao što sam spomenula, moj cilj je bio stvoriti uslugu koja klijentu ulijeva povjerenje i jasno pokazuje profesionalnost, ali na način koji nije hladan ni distanciran. Isti pristup sam imala i pri uređenju prostora. Htjela sam da ured komunicira ono što smatram ključnim za odnos odvjetnika i klijenta – profesionalnost, ali i toplinu, sigurnost i osjećaj da ste dobrodošli.
Prostor je zamišljen kao ugodno, intimno okruženje u kojem se klijent osjeća opušteno i u kojem možemo razgovarati otvoreno i s povjerenjem.
Mislim da odvjetnički ured ne mora biti sterilno i formalno mjesto – može biti funkcionalan i ozbiljan, a istovremeno ljudski, smirujući i pristupačan. Upravo to sam željela postići u svakom detalju.
Naravno, u svemu tome nisam bila sama – imala sam i stručnu pomoć koja je moje zamisli vješto pretočila u stvarnost.
Spomenuli ste “ljudski pristup i timsku suradnju” – kako to izgleda u praksi?
Ljudski pristup za mene znači prije svega stvaranje okruženja u kojem se klijenti osjećaju dovoljno sigurno i slobodno da iznesu svoje želje, situacije i probleme – bez zadrške. U našem poslu to “bez zadrške” ima posebnu težinu, jer je važno da budemo u potpunosti upućeni u stvarno stanje stvari – bez uljepšavanja i prešućivanja – kako bismo mogli ispravno procijeniti situaciju i odabrati najučinkovitiji pravni smjer.
Svaki klijent i svaki projekt zahtijevaju individualan pristup. Zato veliku pažnju posvećujemo razumijevanju šire poslovne slike, ali i jasnoj i razumljivoj komunikaciji – kako bi klijent u svakom trenutku znao gdje je, što slijedi i koje su mogućnosti pred njim.
Timska suradnja odnosi se na našu suradnju s vanjskim partnerima – geodetima, arhitektima, poreznim savjetnicima, knjigovođama, javnim bilježnicima – koji su neizostavan dio realizacije mnogih poslovnih projekata koje vodimo. Cilj nam je klijentima pružiti cjelovitu, koordiniranu uslugu i biti stvarna podrška u svakom koraku njihove ideje – od početne zamisli do konkretne realizacije.
Upisani ste u Registar medijatora – što Vas je privuklo tom području i kako vidite njegov potencijal u Hrvatskoj?
Od samog početka svoje karijere vjerujem da je ključ uspjeha pokušati postići dogovor i mirno rješenje kad god je to moguće. U velikom broju slučajeva, osobito u poslovnim odnosima, sporovi sa sobom nose ne samo financijski trošak, već i emocionalnu iscrpljenost, ogorčenost i često nepovratno narušavanje odnosa – bez obzira na to tko je pravno “pobijedio”.
Meni je važno pomoći stranama da pokušaju pronaći rješenje u kojem svi mogu otići s osjećajem da su nešto postigli, a ne izgubili. Medijacija je izvrstan alat upravo za to – omogućuje prostor za razgovor, razumijevanje i postizanje rješenja koje sudski postupak često ne može pružiti.
Vjerujem da u Hrvatskoj to područje ima velik, još uvijek nedovoljno iskorišten potencijal, posebno među poslovnim subjektima koji sve više prepoznaju prednosti brzine, fleksibilnosti i očuvanja odnosa koje medijacija nudi.
Koji je vaš savjet mladim pravnicima koji sanjaju o vlastitom uredu?
Prije svega – moraju biti spremni na jako puno truda, odricanja i stalnog ulaganja, kako u posao, tako i u sebe i svoje znanje. Ovo nije posao s fiksnim radnim vremenom, gdje u pet popodne zatvoriš vrata i isključiš se. Ovo je poziv i način života. Ako žele svoj ured, moraju biti svjesni da će klijenti od njih tražiti sigurnost, povjerenje i konkretnu podršku – često u vrlo osjetljivim i važnim životnim ili poslovnim trenucima.
Ljudi nam povjeravaju svoje poslovanje, značajnu imovinu, a ponekad i najosobnije dijelove svog života. Tu odgovornost ne smijemo shvaćati olako. Vlastiti ured donosi slobodu i ispunjenje, ali i veliku odgovornost – i zato je važno da iza svakog koraka stoji znanje, promišljenost i profesionalna etika.
Posao donosi mnogo stresa. Kako se nosite sa stresom u tako odgovornom poslu i što pomaže da ostanete “pri sebi”?
Stres je u ovom poslu gotovo svakodnevica – odgovornost je velika, dinamika stalna i teško je potpuno se isključiti. Zato mi je važno svjesno graditi ravnotežu. Redovito treniram, priuštim si pokoji produženi vikend, a kad god mogu – putujem. Putovanja me obogaćuju, vraćaju perspektivu i podsjećaju koliko je svijet širi od svakodnevnih briga.
Posebno mjesto za mene ima more i otok Krk, gdje sam odrasla – to mi je sigurna luka, mjesto na kojem se najbrže i najdublje regeneriram. A ono što me uvijek drži “pri sebi” su moji ljudi – moji najbliži prijatelji, divni ljudi uz koje uvijek pronađem mir, podršku i dozu zdravog smijeha. Taj krug mi je neprocjenjiv i ključan u svakodnevnoj ravnoteži između odgovornosti i života.
Što Vas danas najviše ispunjava u poslu?
Najviše me ispunjava osjećaj da svojim radom mogu napraviti nešto što donosi stvarnu promjenu – bilo da se radi o rješavanju problema, zaštiti interesa klijenata ili stvaranju temelja za njihov daljnji razvoj. Volim kada suradnja preraste u povjerenje, a povjerenje u dugoročne odnose – to mi je najveće priznanje.
Posebno me veseli rad s poslovnim klijentima na projektima koje zajedno razvijamo – kada pravo ne doživljavamo samo kao zaštitu, već i kao alat za rast i napredak. I dalje se iskreno veselim svakom novom predmetu, svakom rješenju koje uspijemo izgraditi zajedno i svakom trenutku kada osjetim da moj rad ima konkretan, pozitivan učinak.
Ispunjava me i to što učim svakoga dana – kroz rad, kroz ljude koje upoznajem i kroz nova znanja koja stalno usvajam. U tom neprestanom razvoju nalazim smisao i motivaciju.
Draga Borjana hvala vam na razgovoru. Ovo je dokaz da odvjetništvo ne mora biti hladno, zatvoreno i nedostupno, već upravo suprotno – može biti prepuno empatije i razumijevanja.
Fotografije ustupila sugovornica.
