Nedavno smo bili na predstavljanju knjige Kristine Stanić i Borisa Blažinića ‘Samo je mama koja je dobro dobra mama’ u Dječjoj kući. Borisov pristup i objašnjenje i tumačenje su nas jako zaintrigirali, pa smo ga morali uloviti za jedan intervju.
Boris Blažinić je je profesor psihologije. Radi kao predavač, konzultant, trener i međunarodni je stručnjak za razvoj osobnosti, međuljudskih odnosa i maksimalizaciju osobnih potencijala. Posjeduje međunarodno iskustvo te je proveo više od 1.400 treninga u koje je bilo uključeno više od 14.000 polaznika.
Osoba je prepuna znanja i vještina, a više o njemu pročitajte na linku.
Ukoliko ste kliknuli link i vidjeli sve moguće certifikate i ustanove gdje se Boris Blažinić educirao, usavršavao, radio, proučavao… Sigurno će vam pasti na pamet da ovaj intervju – nećete razumijeti. Ali ne, to je ono što me i ‘kupilo’ prilikom slušanja predavanja – s jednostavnim, ugodnim, ljudskim pristupom pomaže ljudima, laički objašnjava, i punim srcem radi svoj posao.
A takvim ljudima je mjesto na ovom portalu.
O kakvoj je knjizi riječ?
Knjiga u kojoj sam ja koautor zajedno s gospođom Kristinom Stanić, koja je bila moja klijentica, govori o jednoj životnoj avanturi. Ona počinje kao drama, ali završi kao prekrasna životna avantura u kojoj glavna protagonistica Kristina zapravo prepričava svoju životnu priču koja je isprepletena s mojim smjernicama i savjetima, u kojoj govori koliko je zapravo ona spoznala, obuzdala i oplemenila sebe da prevlada sve izazove i probleme i sve boli. Da osvijesti rane i prestane krvariti po drugima, a naročito po kćerci. Knjiga govori o ogromnoj hrabrosti i njene kćerke i svih ostalih članova obitelji. Ključna je stvar koliko zajedništvo i vjera u ljubav i vjera da možemo živjeti bolji i kvalitetniji život zaista postoji. Premalo smo svjesni i premalo znamo što znači raditi na sebi. Moja uloga u knjizi je da poput arhitekta pomognem da napravimo crtež ili arhitektonski nacrt onoga što bi oni mogli biti. Da napravim njihov profil i provedem ih kroz avanturu u obuzdavanju i oplemenjivanju sebe. Tu su trebali pronaći hrabrost i snagu ali i mudrost da prođu kroz te izazove i da taj crtež bude podloga za gradnju samog sebe. Svi smo mi sebi klesari života i na kraju složimo interijer i damo ljepotu našoj osobnosti kako bi bili najbolje izdanje i za sebe i za svoju obitelj.
Kome je knjiga namijenjena?
Knjiga je svojevrsni udžbenik, svojevrsna kuharica, jedno djelo koje svakome može biti korisno da preispita sebe. Ne samo kao majka, već kao žena. Mada ne bi bilo ništa neobično i da muškarac pročita! Na žalost živimo u društvu, da žena ako je majka, ne smije imati vremena za sebe. Ne smije si biti važna jer to je sebično. Šalje se totalno kriva poruka, jer djeca nas zrcale. Mi smo im primjer i model. Jer majka koja je sretna činit će svoje dijete sretnim. To ne znači uvjetovana sreća izvana da mora imati novaca, nego da bude sretna iznutra s onim tko ona zapravo i je. Tajna je u autentičnosti i iskrenosti, prema sebi i drugima. Samo takva majka si može dozvoliti biti i tužna i ljuta, ali autentično , svoja i iskrena. Ne mora biti žrtva situacije i okoline i društva koje nameće neka očekivanja kakva ona mora biti. Svatko ima pravo biti svoj. Kroz istinu o sebi i vidjeti svoje dijete i usvojiti njihove različitosti i poštivati ih, i shvatiti da svatko od nas drugačije doživljava sebe i svijet oko sebe. Svatko ima drugačije potrebe, interese i drugačije primamo i obrađujemo informacije, drugačije vrijednosti imamo. Knjiga govori koliko često smo u zabludi da mislimo isto što i drugi misle, da ono što je nama važno i vrijedno mora biti drugima važno i vrijedno, jer to je ‘normalno’.
Onda ja kažem – Nije li normalno da je dobro za pauka, a loše za muhu? Cilj knjige je potaknuti ljude da vide ljepotu te različitosti i da volimo jedni druge ne jer smo slični, nego jer smo različiti. Dok god ljudi ispravljaju i programiraju jedni druge, jer mi smo savršeni iznutra kad smo rođeni, dok nas život ne uzme i preprogramira. Nesvjesni smo svojih sjena, potrebno je pogledati u ogledalo života i skupiti hrabrosti i vidjeti sebe u sjeni, osvijestiti to i preuzeti svoju sudbinu. Samo svjesna bića su sretna bića. Mi smo programirani često od roditelja, od društva i onda živimo lažne živote i onda smo roboti i bivamo jedni od drugih sve više otuđeni od samog sebe. Da poentiram, kako je Shakespeare rekao ‘Život je teatar’ – mi smo samo glumci u tom teatru, a ja volim reći ‘roditeljskom teatru’. Moja poruka je: ”Budite scenaristi, redatelji, i producenti svog života da bi na kraju svog života snimili žanr koji će vas nadahnuti da budete i publika i glavni glumci i sve ostalo i da sami sebi date Oscara za životno djelo.
Kakva vam je publika u Rijeci? Kako se osjećate kada dođete u naš grad?
Uvijek mi je užitak doći u grad Rijeku, u Fiume. Grad u kojem sam često dolazio kao mlad, dok je vladao rock! Sviđa mi se mentalitet, ta kultura vaša, to se najbolje vidjelo na publici koja me dočekala na promociji knjige. Način i razgovor je nešto što mi se jako sviđa kod vas. Dolazak u Rijeku je uvijek kao povratak sebi.
Čula sam da jako dobro čitate ljude, pa evo, znamo se nekih pola sata, recite mi kako ste me ‘pročitali’?
Isabella, znamo se kratko, kada bih sažeo tvoju osobnost u kratkim crtama, rekao bih ovo: izuzetno senzibilna i prekrasna osoba, međutim ne želiš to drugima pokazati. Imaš strah od srama, bojiš se da ljudi neće razumjeti tvoje misli i osjećaje. Tvoja duboka potreba je biti emocionalno povezana sa samom sobom i drugima. Treba ti sloboda da izraziš samu sebe. Znaš biti i melankolična s osjećajem da ti nešto nedostaje. Moja poruka je – savršena si, samo trebaš maknuti višak i isklesati sebe iz tok kamena.
Tu sam zastala, progutala knedlu u grlu, i zahvalila se Borisu Blaževiću, prvo na divnoj promociji knjige, drugo na ugodnom i poslovnom i neposlovnom razgovoru, i divnom društvu!
Fotografije: Boris Blažinić, Stilueta
