“Psi, dečki i sve ostalo zbog čega sam plakala” knjiga je koja se na domaćem tržištu našla pod okriljem izdavačke kuće Novella.
Isabel Klee, zvijezda društvenih mreža, čije su priče o spašavanju i rehabilitaciji napuštenih pasa osvojile srca gotovo milijun pratitelja, ispisala je dirljive retke o prijateljstvima, ljubavima i izazovima života u Velikoj Jabuci – a ponajviše o ljubimcima koji su joj pomogli pronaći sebe. Iako je djetinjstvo provela u New Jerseyju, Isabel je oduvijek sanjala o životu u New Yorku. S dvadeset godina san joj se ostvario: napustila je fakultet i preselila se u grad svojih snova te ubrzo pronašla i posao svojih snova.
Kao velika ljubiteljica pasa, zaposlila se kao asistentica fotografa tih neodoljivih četveronožnih stvorenja i usporedo s time počela volontirati u azilima za napuštene životinje, gdje je ubrzo shvatila kako želi posvetiti život pomaganju psima da pronađu svoje ljude i svoje „zauvijek domove“. Istodobno se našla u vrtlogu prijateljstava, zabava, teških odluka, nestalnih ljubavi i velikih romansi. Sve to pripovijeda iskreno, nježno i ponekad bolno dirljivo, u poglavljima koja govore o potrazi za ljubavlju, bliskošću i mjestom kojemu možemo pripadati.

Recenziju knjige pripremila je naša čitateljica Petra Visitz.
Iskreno, na prvu me ova knjiga osvojila isključivo svojim naslovom. Nisam znala što točno očekivati, ali kako sam čitala stranicu po stranicu, sve više sam se uvlačila u njezinu priču. Nekako mi je postala pravi mali comfort – knjiga kojoj se veseliš nakon napornog dana, uz šalicu kave ili toplog čaja, kada napokon uhvatiš malo vremena samo za sebe.
Knjiga prati život mlade Isabele koja se iz roditeljskog doma u New Jerseyju seli u New York zbog studija. Njezin život obilježavaju različiti studiji, česta preseljenja, promjene cimera i ljubavnih partnera, ali kroz sve te promjene postoji nešto što ostaje konstanta – njezina ljubav prema psima.
Isabela volontira u privremenom udomljavanju pasa, pružajući im dom, sigurnost i ljubav dok ne pronađu svoje zauvijek ljude. I dok joj na ljubavnom planu baš i ne ide onako kako bi željela, čini se da joj psi uvijek iznova pokazuju što znači prava, iskrena i bezuvjetna ljubav.
Knjiga koja evocira uspomene
Ovo je zaista lagano i toplo štivo, idealno za opuštanje nakon naporne smjene. Uživala sam prateći Isabelin život, njezine ljubavne uspone i padove, selidbe, prijateljstva, ali ponajviše njezine pseće ljubimce.
Iako je knjiga na trenutke duhovita i pitka, za mene je imala i jednu sasvim drugu dimenziju. Prva je to knjiga nakon dugo vremena zbog koje su mi krenule suze. Vjerojatno zato što sam i sama veliki ljubitelj životinja i znam koliko jedno malo četveronožno biće može promijeniti naš život. Imam psa koji mi znači neizmjerno puno, a neka pitanja i misli kojima se Isabela bavi i sama sam si toliko puta postavila.
Tri citata posebno su mi se urezala u srce:
„U tom sam trenu nešto shvatila: gubitak Ruby mi je slomio srce, prvi put u životu. Izgubila sam najčišću ljubav koju ću ikada upoznati. Ali sam joj bila zahvalna što mi je, sasvim slučajno, pokazala moć psa.”
Ovaj dio me doslovno slomio. Odmah me vratio mojoj Raa, koja nas je napustila prije nešto više od godinu dana. Ona mi je pružila jednu od najčišćih i najiskrenijih ljubavi koje sam ikada doživjela. Ljubav koja ne traži ništa zauzvrat, koja ne osuđuje i koja je jednostavno tu. Nedostaje mi i danas, ali znam koliko sam bogatija jer sam je imala.
„Kada izgubite psa, ne možete ni zamisliti da ćete ikada više voljeti. Ali jednoga dana upoznate drugog psa koji vas treba i sve u sekundi sjedne na svoje mjesto. S Ruby, Harper i Gustom, moji roditelji odlučili su se na neizbježnu bol koja slijedi kad život psa stigne svom kraju. Ušli su u taj pothvat znajući kakva ih bol čeka jednoga dana, ali zbog te boli nisu odustali…”
Ovaj me citat podsjetio na našu priču. Na odlazak naše Raa i dolazak Nellie u našu obitelj.
Jer koliko god znali da će jednoga dana ponovno doći ona najteža bol, ipak smo odlučili otvoriti svoje srce još jednom.
Znamo da ćemo ponovno prolaziti kroz rastanak, znamo koliko će boljeti, ali ono što često zaboravimo jest sve ono lijepo što dolazi prije toga. Sve te male svakodnevne radosti, pogledi, mahanje repom, dočekivanje na vratima i ljubav koju je teško opisati riječima.
I zato se slažem s ovom mišlju – ne treba odustati od ljubavi samo zato što znamo da će jednoga dana boljeti. Jer sva ta čarolija koju nam psi donose u život vrijedi svake suze koja će možda jednoga dana poteći.
„Već sam pisala njegovo ime na karticama za poklone pod bor. Tako se lako pas uvuče čovjeku u srce – dovoljno je da vam se stvori na pragu. Ostalo je, kako kažu, povijest.”
Ovaj me citat posebno podsjetio na dolazak Nellie u našu obitelj. Nakon odlaska naše Raa, koji nas je jako bolio, nisam se mogla ne zapitati jesmo li možda požurili, je li prerano da ponovno otvorimo srce jednom novom malom biću. Može li se nekoga novog zavoljeti, a da pritom ne osjećamo kao da smo zamijenili onoga koga smo izgubili?
Danas znam da ljubav tako ne funkcionira. Nellie nije došla zauzeti Raa mjesto, niti bi to ikada mogla. Došla je napisati neku svoju, sasvim novu priču s nama. I baš kao što kaže ovaj citat, ponekad je dovoljno da ti se jedno malo biće pojavi na pragu pa da se, gotovo neprimjetno, uvuče ravno u srce.
Možda nije bilo pitanje je li Nellie došla prerano, nego jesmo li joj bili spremni dati priliku. A ljubavi, čini mi se, uvijek treba dati priliku.
Ova knjiga me nasmijala, raznježila i rasplakala, ali me prije svega podsjetila koliko je velika ljubav jednog psa.
Ako ste ljubitelj životinja, posebno pasa, mislim da će vas ova priča dotaknuti na poseban način. A ako ste ikada izgubili svog četveronožnog prijatelja, možda ćete u nekim njezinim stranicama pronaći i dio vlastite priče.

Moja iskrena preporuka!
Više informacija potražite na novella.hr.
Pripremila: Stilueta


