Vjerojatno ste primijetili da su naši razgovori čak i u rubrici Biznis Talk nekako drugačiji. To je zato jer su i naši divni sugovornici drugačiji. Biramo ljude koje žive po ispravnim vrijednostima, koji vjeruju, trude se, rade, na svom putu pridržavaju i druge znajući da gore – na vrhu – na oblacima, ima dovoljno mjesto za svih.
Naša je gošća Ana Radišić. Počela je kao novinarka u Rijeci, a danas je uspješna mlada žena koja je ostala sve ono što je bila i zato je danas sve ono što je. Shvatili ste 🙂 Uživajte.
Ana, od Rijeke kao sigurnog gnijezda do nesigurnog poleta u novi let i na kraju do oblaka. Hrabra si, znaš. Kako bi opisala svoj karijerni put u nekoliko rečenica?
Bio je pun znatiželje, hrabrost je bila moj vjerni suputnik,vodjena srcem koje je odabralo baš taj put. Beskompromisno. Iz ljubavi prema poslu kojeg radim. Ambicioznost i predanost su iznimno pomogli, kao i disciplina koja je bila jedan od najvažnijih alata kako kroz posao, život, tako i let koji je trenutno tek, na pola svog puta…
Krila su mi dali učitelji i lekcije po putu, a vjeru i samopouzdanje rezultati rada..kao i gnijezdo koje je dom.
To su obitelj i oni “moji” najbliži ljudi koji su bili i ostali najveća i najvažnija potpora kad je nebo bilo vedro, ali i kada prognoze nisu bile osunčane. Kada se danas osvrnem, osjećam uistinu ponos, zahvalnost i sreću..što nisam nikada odustala i što sam zaista slijedila srce.
U nekoliko navrata isticala si kako si podcast pokrenula u nesigurnim vremenima covida. Trebalo je hrabrosti, ludosti, sreće, ali prije svega vizije, truda i rada. Ništa ti nije servirano, za sve što je danas na „tvome stolu“ zaslužna si prvo sama, a zatim naravno i tvoj tim. Jesi li zadovoljna pozitivnom lavinom koju si pokrenula?
Od samog starta vjerovala sam. kada smo snimali u malenom iznajmljenom stančiću, sa posudjenom opremom i danas kada brojimo desetke ljudi, veliki tim i evente koji su zaista na zavidnoj razini kao i medijska popraćenost istih. Jednako sam vjerovala tada i sada. Mislim da me ta iskra i dovela tu gdje jesam, ona je bila popraćena velikom odgovornošću prema toj istoj vjeri i ideji. Na taj način prelazila sam svakim danom novu stepenicu.
Strpljivo, predano i strateški naprijed.
Tko je Ana kad su kamere i svjetla reflektora ugašena?
Teško mi je na prvu odgovoriti, no zastanem li i promislim.. rekla bih da sam jednaka onoj Ani koja je oduvijek znala odakle je ,kuda ide i kojim vrijednostima hoda ovim životom.
Ostala sam vjerna toj istoj znatiželjnoj sebi, okružena ljudima koji dijele slične ili iste svjetonazore. Beskompromisno sam se davala tamo gdje sam osjetila da mi je mjesto, kao i odlazila od ljudi, prilika, odnosa i mjesta gdje mi zaista nije mjesto.
Ana kad se ugase kamere jednaka je svakom živom biću koje živi bez kamera. One su moj posao, moja ljubav, poziv..no nisu i moja slika te percepcija kroz koju gledam i hodam životom.
Život i njegove škole koje svi prolazimo moja su svakodnevica kao i svakog drugog čovjeka.
Kakvim ljudima voliš biti okružena?
Ljudima koji vole ljude, koji žive svoje snove,koji se daju i bacaju naglavačke za srcem i onim što to isto srce kuca. Okružena sam onima s kojima se razumijem bez puno ili imalo priče, a sa istima mogu satima i danima provoditi vrijeme. Ljudi koji osjećaju i ne boje se živjeti život u svoj svojoj punini te biti rame, oslonac i jedro,ali istovremeno i sorrow na svakoj plovidbi morem života.
Znam da ti je bitan mir, to je tvoja baza i sigurnost. Razumijem te jer smo iste, prije nastupa volim biti usidrena, u životu volim biti u svome miru. Kako se resetiraš i vraćaš sebi kad su vremena uzburkana?
Volim svoje tišine.
Često sam u njima. Moj posao zahtjeva iznimno puno “davanja” i eksponiranost upravo zato balans mi daje sve suprotono. Volim se vratiti korijenima. Primjerice upravo ljeto provodim u malom rodnom mjestu svoga djeda gdje sam daleko od buke, šminke ,kamera. Okružena najbližima, obitelji.
Često me resetiraju putovanja, knjige, u zadnje vrijeme čak i pisanje..te naravno društvo onih koji su zaista “moji” ljudi.
Vjeruješ li u onu „Dobro se dobrim vraća“?
Uvijek. Možda nam se katkad ne vrati kroz ono što smo i kako smo zamislili, no život nam sve servira u savršenom tajmingu. Uvijek, onda kada smo spremni i kada nam je ta “nagrada” na životnom redu.
Koje su vrijednosti koje radiš i živiš i možemo li uopće odjeliti danas poslovne od privatnih vrijednosti, ja bih rekla da ta isključivost ako je i moguća, nije zdrava ni poželjna?
Kad pričamo o poslovnom putu, mislim da su me upravo te privatne vrijednosti i postulati života doveli tu gdje jesam. Sumnjam da bih mogla drugacije ostvariti ono što živim, pogledati se u ogledalo i mirno zaspati.
Mislim da je nužno da se isprepliću, no jednako tako nužan je i poslovni odgoj, sazrijevanje i rast koji nas onda diferencira od ostalih donošenjem zrelijih odluka i poslovno smjelijih pothvata.
21.06. tvoj podcast je slavio, ti si slavila! Na početak ljeta, na Svjetski dan glazbe, kako je bilo?
Proslavili smo u oblacima predivnih ljudi,prijatelja, istomišljenika, osoba koje podupiru moj rad i slave jednake vrijednosti kojima stremim i težim. To je bilo moje hvala za sezonu čiji su autori upravo oni. Kako gosti koji su inspirirali,tako vrijedna publika koja je podupirala, ali i partneri koji su prepoznali oblake kao mjesto svog oglasnog prostora s kojim rezoniraju.
I za kraj, iako si godinama u Zagrebu, otkrij nam u jednoj rečenici – što je za tebe Rijeka?
Dom. Zauvijek. Gnijezdo bez kojeg ne bih mogla niti ću ikada, moći.
Ana, hvala ti. Hvala na iskrenosti i inspiraciji. Hvala što pokazuješ da i na poslovnom nebu ima mjesta za one koji ne isključuju snove, emocije i empatiju. Tako se radi, tako se sanja, tako se stvara.
Fotografije: Ivor Mažar // Pripremila: Marija Mažar
