Alena Gojak je umjetnica čiji rad zrači bojom, toplinom i nevjerojatnom životnom energijom! Mi smo ju pronašli na Instagramu gdje su nas njezini radovi i vibra oduševili i odlučili su ugostiti. Slikarka, ilustratorica, dizajnerica i scenografkinja već više od dvadeset godina izlaže diljem svijeta, a njezina djela pronašla su domove na svim kontinentima. Upoznajte Alenu Gojak.
Draga Alena, dobro nam došla! Predstavi nam se.
Ja sam Alena Gojak, slikarka, umjetnica, ilustratorica, scenografkinja i dizajnerica. Više od dvadeset godina moja djela su putovala svijetom, bila izlagana u velikim gradovima, pred raznolikom publikom. Iza mene su brojni projekti, izložbe i kreativne saradnje koje su oblikovale moj umjetnički izraz.
Ali podjednako kao što sam umjetnica, ja sam i majka, žena, domaćica, neko tko balansira između boja na platnu i boja svakodnevnog života. Uživam u ljepoti malih stvari, u trenucima koji se ne mogu uhvatiti kamerom, ali mogu naslikati srcem. Radujem se životu i vjerujem da prava umjetnost uvijek dolazi iz istine i emocije.
Za oko su nam zapele tvoje umjetnine. Reci nam, kada si se prvi put zaljubila u slikanje? Postoji li neki trenutak kada si shvatila da si kreativka u duši?
U umjetnost i u ljepotu, estetiku, izražavanje kroz boje i oblike, zaljubila sam se još kao dijete, u najranijem djetinjstvu. Oduvijek sam osjećala potrebu da uljepšavam prostor oko sebe, da svakodnevne stvari pretvaram u male rituale ljepote. Bilo da se radilo o crtanju, preuređivanju sobe, pravljenju ukrasa ili osmišljavanju nečeg novog, uvijek me vodila ista unutrašnja potreba: da kroz stvaranje unesem više smisla, sklada i radosti u život.
Zato je za mene umjetnost bila prirodan put, nešto što nije bila odluka, već nešto što sam oduvijek znala da će moj životni poziv biti povezan s kreativnim radom. To je moj način postojanja, disanja, gledanja na svijet.
Tvoja umjetnost zrači vedrinom i pozitivom – što te najviše inspirira kad slikaš?
Najviše me inspirira sam život sa svim svojim nijansama, čežnjama i težnjom ka nečemu ljepšem, mirnijem, ispunjenijem. U svijetu koji je danas brz, stresan i često grub, osjećam potrebu da kroz svoje slike ponudim prostor predaha. Da stvorim umjetnost koja ne samo da uljepšava zid, nego uljepšava i dan, da svakodnevnicu učini vedrijom, smislenijom.
Posebno me nadahnjuju ljudi koji prepoznaju tu emociju u mojim djelima. Njihove reakcije, radost, osjećaj povezanosti s onim što stvaram – to je moja najveća inspiracija. Ta razmjena između mene kao umjetnice i onih koji žive s mojim slikama – to je čista čarolija.
Koje motive sve slikaš?
Motive koje slikam najčešće crpim iz vlastitih sjećanja, posebno iz ranog djetinjstva. Tu su, recimo, padela s točkicama koje je imala moja baka – jednostavni, svakodnevni predmeti koji su za mene tada bili čarobni svjetovi. U njih sam, u svojoj mašti, ‘posadila’ čitave gradove, svjetove pune radosti i topline.
Moja umjetnost je spoj naivne umjetnosti, ilustracije, sanjarenja i stvarnog života – jedan intimni kolaž emocija, sjećanja i svakodnevnih situacija koje nosim sa sobom i pretvaram u boje. U biti, uvijek težim tome da stvaram slike koje zrače pozitivnom energijom, koje stvaraju osjećaj doma, utjehe i bliskosti.
Imaš stvarno posebnu energiju, osjeti se čak i telefonski – i ta energija se prenosi kroz tvoje slike. Kako ti doživljavaš tu vezu između sebe kao osobe i onoga što stvaraš?
Zapravo, nema velike razlike – to sam sve ja. Moja umjetnost i moje biće su duboko isprepleteni. U svojoj suštini, ja sam radosna, šarena osoba – biće koje teži ka ljepoti, dobroti i nekoj vlastitoj verziji sretne vječnosti. Ta unutrašnja energija, to što nosim u sebi, prirodno izlazi kroz moje slike.
I u svakodnevnom životu se trudim da budem autentična, istinski svoja – kako prema sebi, tako i prema ljudima koji me okružuju. Vjerujem da ljudi osjete tu iskrenost i povežu se s njom. Ne želim da se pretvaram, jer znam da pretvaranje nikuda ne vodi. Umjetnost mi omogućava da živim ono što jesam – iskreno, otvoreno i s ljubavlju.
Koliko ti je važno da tvoja umjetnost ostavlja pozitivan trag na ljude?
To je zapravo i suština svega što radim – da ostavim pozitivan trag. Vjerujem da umjetnost ima moć da pokrene, da dotakne i da mijenja, a moja želja je da kroz svoje slike budim ono najljepše u ljudima: radost, ljubav, smirenost, osjećaj topline i pripadanja.
Iako umjetnost često zna provocirati i tjerati na razmišljanje, ja želim da provociram dobre emocije – da iz ljudi izvučem osmijeh, sjećanje, nježnost. Moje slike nisu samo vizualni doživljaj – one su poruka, poziv da se zaustavimo na trenutak i osjetimo nešto lijepo, istinsko, ljudsko. I kada mi ljudi kažu da im je moja slika uljepšala dan, dom, ili čak promijenila raspoloženje – tada znam da sam ispunila svoj cilj.
Kako izgleda tvoj kreativan proces?
Moj dan dugo traje – počinje rano ujutro i traje do kasno uvečer. Uz sve obaveze, vrijeme s djecom i pauze koje život nosi, onaj trenutak kad stvaram za mene je svet. Tada slušam muziku – nježnu, ljubavnu, pozitivnu i polako ulazim u svoj svijet.
Stvaranje za mene nije unaprijed zacrtan put; ne dolazim pred platno s jasnim planom. Umjesto toga, prepuštam se emociji. Kroz taj proces često se suočavam sa sobom – sa svojim mislima, strahovima, pitanjima. I upravo kroz tu ranjivost nastaje umjetnost. Slika zna da se mijenja više puta – kad ne osjetim da je energija „ta“, ja je mijenjam, brišem, ponovo gradim, dok ne dođem do osjećaja ljubavi, istine, svjetla.
Zato je svaka moja slika jedan mali proces lične transformacije – od tame ka svjetlu. Dok je stvaram, i sama rastem. I ne odustajem dok na platnu ne osjetim onaj pravi, topli osjećaj koji želim podijeliti sa svijetom. To nije samo slika – to je moje unutrašnje putovanje.
Tvoje slike su izlagane širom svijeta – od Amerike do Australije i Afrike. Planiraš li nešto u Hrvatskoj?
Da, za ovu godinu smo u fazi pregovora za moguće izložbe koje bi se mogle realizirati sljedeće godine u Hrvatskoj. Do sada sam izlagala dva puta kolektivno – jednom u Istri, a drugi put u Dubrovniku. Međutim, ono što bih zaista voljela jeste da napravim samostalne izložbe, i to u Zagrebu i Splitu, kao početak.
Veliki broj ljudi iz Hrvatske prati moj rad, podržava me, kupuje moje slike i svakodnevno mi šalje predivne poruke. Toliko ljubavi i podrške dobivam iz Hrvatske da osjećam iskrenu potrebu i želju da im se zahvalim – i upravo kroz izložbu, susret, razgovor i umjetnost, da uzvratim tu ljubav koja mi dolazi iz te divne zemlje u kojoj svi uživamo.
Koji su ti planovi za nove izložbe? Gdje će publika uskoro moći vidjeti tvoje radove?
Od početka ove godine imala sam priliku izlagati u Beču, Budimpešti i Herceg-Novom. Trenutno izlažem u Beogradu, a zatim slijede izložbe u New Yorku i Parizu. Pored toga, još dvije izložbe su u planu, ali još čekamo potvrdu termina i lokacija.
Većina mojih izložbi ove godine održava se van regije, ali se iskreno nadam da će uskoro biti prilike i za izložbe u susjednim zemljama – da publika koja voli i prati moj rad ima priliku da ga doživi uživo. Što se tiče Hrvatske, mogu reći s radošću da je planirana samostalna izložba za sljedeću godinu i to me posebno veseli jer osjećam snažnu povezanost s hrvatskom publikom.
Bila si uključena i u humanitarne akcije kroz umjetnost – možeš li nam reći nešto više o tome? Što ti takvi projekti znače?
Duboko vjerujem da svako od nas treba, u mjeri u kojoj može, dati doprinos zajednici i biti dio pozitivne promjene. Umjetnost ima moć da inspirira i mijenja, ali vjerujem da ona također treba biti i društveno angažirana. Kao umjetnici, imamo odgovornost – ne samo da stvaramo ljepotu, nego i da doprinesemo društvu u kojem živimo.
Zato sam donijela ličnu odluku da svaku godinu završim humanitarnom izložbom. Prošle godine to je bila izložba u Beogradu, čiji je prihod pomogao Dječjem onkološkom centru u Nišu. Ove godine planiram humanitarnu izložbu u Sarajevu, a naredne u Hrvatskoj. Ne dijelim zemlje regije – za mene je to jedan prostor, jedan narod koji pokazuje toliku ljubav i podršku mom radu, i ja želim da uzvratim na isti način.
I za kraj – što bi voljela da ljudi osjete kad stanu ispred tvojih slika?
Voljela bih da ljudi osjete radost života i ljubav – da osjete lakoću postojanja, da im slike daju potvrdu da imaju pravo da vole i da budu voljeni. Želim da se pred mojim slikama ljudi oslobode svih okova i osjete slobodu da budu ono što zaista jesu, autentični i svoji.
Moja umjetnost je poziv na prihvaćanje sebe i svijeta oko nas s više nježnosti i radosti. Nadam se da će svaka osoba koja stane ispred mojih djela osjetiti upravo tu toplinu i slobodu.
Fotografije ustupila sugovornica.
