Kad sam čula da Brankica Raković dolazi na Women’s Weekend bila sam jako sretna. Kad sam doznala da je Brankica u panelu koji moderiram bila sam presretna!
Brankica je jedna iznimna žena, a ja se ne razbacujem epitetima olako. Karizmatična, britka, svoja, drugačija. Red je red pa prvo ostavljam službeni dio predstavljanja, a onda krećemo na pitanja. Brankica Raković, urednica je Lola magazina te vlasnica male, ali značajne agencije za digitalni marketing, „Dot media“. Također, urednica je i voditeljica podcasta „Oslobođena“, koji je dio grupacije „Oslobođenje“. Već dvadeset godina djeluje u svijetu marketinga, prodaje i medija. A sad, intervju!
Brankice, kratko sam te predstavila, svjesna da je to nedovoljno. Dolaziš u Rijeku i sudjeluješ u dva panela, ja sam ih već zabilježila, veseliš li se dolasku?
Mnogo! Prvo hvala ti na divnom uvodu, hvala za sve što radiš! Za mene je WW jedan od najboljih regionalnih događaja namijenjenih glasovima žena i zaista mislim da pravi vidljivu razliku. Svaka tema je posebno probrana, drugačija od ostalih i publika je uvijek puna utisaka i komentara. A kao šlag na tortu – čarobna Rijeka.
Hvala što tako toliko voliš moj grad! Koliko su bitne ovakve konferencije koje progovaraju i o nekim temama o kojima nije lako slušati, koje na pozornice stavljaju žene i muškarce koji imaju što za reći, koje rade promjenu?
Bez njih bi naša borba stala i sigurno nas vratila nazad. Posebno me raduju i muškarci na bini i oni u publici, jer da bismo mi išle dalje potrebno nam je njihovo partnerstvo.
Samo zajedno možemo do velike promjene
U zadnje vrijeme regija je progovorila. Ono što nas boli, postalo je ono što nas je povezalo. Je li došlo vrijeme nekih promjena, dobrih promjena?
U vazduhu miriše promjena, sram i strah mijenjaju stranu, i neke žene na globalnom nivou, poput Gisele Pelicot, koje su progovorile, ali i sve što se dešava u regiji vraća na naš glas, vraćaju nam pravo na mišljenje i slobodu izgovaranja istog.
I odjednom smo, bez obzira na granice, shvatili da se razumijemo, na onom ljudskom nivou.
Uvijek sam govorila da je mnogo više dobrih ljudi, onih koji svijet dijele na dobar i loš dio, a to se sad i pokazalo u praksi.
Imaš velik broj pratitelja na društvenim mrežama. Divno mi je što upravo na njima otvaraš i potičeš bitna društvena pitanja. Ja ponekad imam osjećaj da si ti žena s nekom višom misijom. Nemam taj osjećaj za puno žena. Jesi li od malena bila angažirana ili je to nešto što je došlo sa životom?
Mnogo ti hvala na ovim velikim riječima. Volim da kažem da sam ja zato ostala živa. Da bih progovarala, davala prostor drugim ženama da progovore, da bih vraćala neke teme tamo gdje im je mjesto. Meni je to donijelo taj osjećaj smrtnosti. Pa imam jezik, imam glas, imam ljude koji me prate – zar ne bi bilo strašno pričati samo o haljinama i karminu? Iako i tu temu volim (smijeh).
Kad se izlažeš sa svojim vrijednostima, izlažeš se svima, i onima koji te podržavaju i onim drugima – internetskim ratnicima bez pokrića. Je li ti na počecima bilo teško, svatko te ima pravo komentirati, ulijetati u inbox, pisati svoje mišljenje..?
Uvijek je teško, moja Marija. Samo sam s vremenom naučila da dijelim što manje privatnog, a da prostor sačuvam za neke važnije teme. Postoji dio mene koji sam izložila i pustila da se po njemu čeprka i mnogo toga što nisam i neću. Ali sama sam birala da budem izložena, s tim mora doći i taj lošiji dio. Iskrena da budem mene prati mnogo žena koje su spremne i da me isprave ili kažu da nešto nije nužno tako. I zahvalna sam na tome. Može se kritikovati i biti nježan. A ovim ostalim ne pridajem toliko pažnje. Samo se block lista povećava.
Mislim da je bitno da danas medijski prostor imaju kvalitetni ljudi. I žene, i muškarci. Kako biraš svoje goste i postoje li neki razgovori koji su te posebno dirnuli?
Najčešće su to stručnjaci, izgrađena imena u svojim strukama i ljudi iz naroda, čije priče zaslužuju pažnju. Kada biram one poznatije među nama, to su uvijek ljudi koji prave razliku u svijetu oko sebe, ljudi koji imaju priče koje izazivaju empatiju ili donose lekciju. Teško mi je izdvojiti samo jedan, ali moram priznati da često razmišljam o jednom nježnom divu. Čovjeku zaposlenom u domu za nezbrinutu djecu u Sarajevu. Pričali smo o usvajanju i on je pričao o dječaku koji je u nekom trenutku počeo da ga zove tata. Ali vjeruj mi, poslije skoro svakog razgovora ja budem malo promijenjena na bolje. Moja divna producentkinja, Anita, koja je zaslužna za to što je Oslobođena tako sjajna, često kaže: „Ti svaki ovaj razgovor stvarno proživiš, kako izdržiš?“
A ja drugačije ne bih ni mogla. Jer tu nisam važna ja pred kamerama. Ja sam samo skretničar razgovora. Važne su osobe preko puta mene.
Opisala si točnoj i moj osjećaj…Koje životne vrijednosti su ti bitne?
Koliko je ovo pitanje važno. Prilikom upoznavanja ovo bi prvo trebalo pitati ljude.
Meni je važna autentičnost, hrabrost da se bude i jak i slab i iskrenost, šta košta da košta. Empatija kotira vrlo visoko, jer sve je manje ljudi koji mogu da osjete druge ljude. Mnogo volim dobronamjernost kod ljudi i smatram je čarolijom. I za kraj – odgovornost. Najtraženija vrijednost ovih dana u cijelom regionu. I sve je manje ima.
Ženske teme i ženska pitanja, tvoje su teme. Što misliš zašto žene još uvijek u našem društvu šute.. šute kad se osjećaju potlačeno, šute kad se osjećaju nepravedno, šute kad ih se maltretira, šute.. Šute jer se srame brojnih situacija u kojima su žrtve, situacija u kojima nisu krive, situacijama koje su ih nepravedno zadesile. Kako da to promijenimo?
Ćute, jer su tako naučene.
Ćute, jer nije imao ko da ih čuje.
Ćute, jer im je milion puta rečeno da to što govore nije važno, da su histerične, PMSične, da im je uvijek nešto.
Ćute, jer i kad i progovore pokušaju da ih ubijede da to nisu mislile.
Mijenjamo ovako, kao ti i ja. Razgovorom, slobodom da se bude ono što zaista jesi, uzajamnom podrškom, davanjem prostora, a ne netraženih savjeta. Svaki put kad kažemo „bravo“, a ne „mogla si to ovako“, i kad jedna dugoj dodamo merdevine, a ne polomimo štiklu, jedna žena dobije nazad svoj glas. A divni su to glasovi. Puni mudrosti.
Svaka žena koja oko sebe ima svoje pleme, ima snagu, rekla bi naša zajednička prijateljica Jovana Čutul, ima krila i korijene. Što je sa ženama koje pleme još nemaju, kako se pleme stvara?
Divna naša Jovana.
Žena koja je u moj život ušla tako nježno i s puno ideja, i sigurno će tu dugo ostati. Ženama koje nemaju pleme bih rekla: Dođite u naše. Nema ograničenog broja mjesta u plemenima. Nisu mjesta rezervisana. I nijedna od nas nije sama. Vjerujte meni na riječ.
I ono što je najvažnije, ne morate imati samo jedno pleme. Ja imam pleme svojih ćelavica, to su sad sve redom čupave žene, ali ne dam ih ni za šta. Imam pleme svojih životno nezamjenjivih ljudi koji mi drže glavu iznad vode, nasmijavaju me i rastu sa mnom. I imam svoje online pleme, gomilu sjajnih ljudi.
Čeka svaku od nas njena grupa. Sigurna sam u to.
Prva stavka koja piše na tvom Instagramu je… Lolina mama. Kad Lola odraste i nekom tko te ne poznaje, iako to je teško 😊 bude pričala o tebi, kako bi htjela da te opiše u jednoj rečenici…
Puno sam puta razmišljala o tome šta će ona o meni reći kad odraste. Kao neko ko nije imao prisutnost majke u životu tokom odrastanja, svim snagama se trudim da ona zna koliko sam j tu. Beskompromisno. Najviše bih voljela da ni ne troši riječi na to. Da to što je ona nasmijana, samopouzdana, svoja i ima taj sjaj u oku kaže sve o tome kakvi su joj i majka i otac. Što bi rekao Đole, Riječi bi sve pokvarile. A često su male i kratke da bi prenijele emociju.
Tvoja životna priča je dirljiva. Teška. Inspirativna. Snažna. Sada kao da imaš svoju neku misiju. Progovaraš, daješ riječ onima koju zaslužuju, otvaraš bolne teme, ono najbitnije – primjer si žene koja čini razliku. Ovo nije pitanje jer iz poštovanja prema tebi i svim ženama koje prolaze teške dane, kojima su dani obojani dijagnozama, čekanjima, neizvjesnošću.. bojim se ne staviti neku krivu riječ, bojim se ne povrijediti. Puštam ti retke, napiši nam što god nam želiš napisati, ostavi svoje riječi, svoju osnažujuću poruku…
Prvo da ti kažem da dugo nisam ovoliko uživala dok sam odgovarala. Iako sam kucala, imala sam osjećaj da sjediš preko puta mene.
Moja poruka svima koji dođu do ove tačke intervjua bila bi: Vrijediš mnogo više nego što misliš i zaslužuješ da ti se dešavaju mnoge lijepe stvari i bez da se za njih pomučiš.
Dozvoli sebi odmor, dozvoli sebi da nekad ne budeš nikom ništa, ni majka, ni žena, ni prijateljica, samo svoje sebi. I ne traži potvrdu vrijednosti u tuđim očima, čak ni onim koje si rodila. Sebe najbolje znaš ti <3
Je li vrijeme konačno da prije nego smo čuvarice obitelji, čuvarice doma, čuvarice posla, čuvarice prijateljica, postanemo čuvarice sebe i svoga zdravlja?
Jeste! Stalno to spominjem, kako smo sebi toliko uloga izabrale, na sve scenarije pristale, pola toga radimo pro bono, ali se ne odričemo nijednog tereta. Ženo, spusti to na pod i idi dalje, trči, idi tamo gdje je lakoća postojanja svakodnevna. Neko će to već ponijeti kad naiđe usput. Dosta si se ti nanosala.
Hvala ti na svemu i vidimo se u ožujku u Rijeci, jedva čekam!
I ja, posebno poslije ovog razgovora. Hvala ti za sve!
Pripremila: Marija Mažar
Fotografije ustupila sugovornica.
Unutarnja ljepota – srž pravog sjaja
Godinama sam vjerna parfemu CHANEL MADEMOISELLE, jako mi svidio Jo Malone London English Pear & Freesia Cologne , miris koji je nosiv cijele godine sa kombinacijom voća i naznake drvenih nota elegantan je i sofisticiran, dugo čuvam parfem koji sam dobila na poklon Jean Paul Gaultier Fragile, jako zanimljivo pakiran, njegov miris prati lišće maline i slatke narandže.
Fotografije: Ivor Mažar
