Hoću li ići ili neću ići, je li u redu da suprugu prepustim djecu na vikend ne radi posla nego radi čistog i neskrivenog uživanja u vinskoj turi ili ipak nije u redu, hoću li ja uopće moći pratiti ritam grupe jer budimo iskreni vino dijelim na – ono koje mi paše ili ne paše, uh koliko pitanja se vrzmalo glavom danima.
I onda sam presjekla. Intuicija mi je cijelo vrijeme tiho šaptala – Idi, bit će to super, a kako volim izazove i slatke avanture, odluka je pala: Idem. Djeca i suprug će se snaći. I snašli su se!
Dva dana svijet neće stati, a nakon jednog vrlo luckastog i izazovnog perioda osjećala sam da je ovo nešto što će mi napuniti baterije. I bila sam u pravu jer kad se čaše pune vinom, srce se puni onom bezbrižnoj ljubavi prema životu, a sada se bacam na stvar i pišem točno kako Vinska tura izgleda iz percepcije jedne vinske amaterke, ali velike hedonistice.
World Traveler agencija mi je jako dobro poznata tako da sam znala idem u sigurne ruke. Tim je zabavan, opušten, drag, ali prije svega profesionalan, sada kad ih znam i iz perspektive putovanja još su mi draži. Dvoumila sam između jedne kontinentalne ture i ture Istrom, no kada sam pročitala da idemo u Kabolu i Roxanich, odluka je postala laka – Istra! Iako ova nadolazeća Baranja izgleda itekako primamljivo, u biti – ŠKICNITE SAMI!
Grupa je bila mala, naravno, u skladu epidemioloških mjera te je posjet svakom mjestu bio siguran, ugodan i naravno – zabavan! Išla sam u društvu prijateljica, ali i da sam išla sama bilo bi mi super je smo upoznali super ljude, tako je s nama putovao jedan novopečeni bračni par, gospodin Željko koji je nakon jedne WT ture, odlučio s njima putovati stalno i svugdje i društvo prijateljica s kojima smo odmah pronašle teme. No, to je bilo i za očekivati, na ovakve ture idu ljudi koji život vole jer nema slađeg nego upoznati zemlju kroz čašu vina!
PRVI DAN SUBOTA
Vrata Jadrana, službeno okupljanje i službeno upoznavanje. Službeno do trena dok jedna osoba nije iz svoje ženske torbe izvadila domaću rakiju, rastočila u čaše i otvorila „Vinski vikend“. Rakije, rakije amo jer utjehe nema u vodi, kako ono ide? Nije nam nešto baš smetalo, osim vodiča/vozača brzo smo nazdravili i krenuli u našu avanturu, stanica prva, moj konačno ispunjeni san. Kabola! Istra je terra magica, a Kabolu sam prvotno mislila usporediti s Toscanom, ali to ne bi bilo fer, neusporediva je. Apsolutno predivna, a vina… San snova! Kabola je čista magija i sve fotografije koje sam prethodno vidjela itekako su vjerodostojne, a lokacija je uživo još i ljepša i ima ono nešto…
Nakon Kabole – Coronica! Ono što je posebno kod vinarija je što je svaka drugačija, ima drugačiju energiju i vibru i isto kao što nije bilo fer usporediti Kabolu s Toscanom, ne bi bilo fer niti uspoređivati mjesta koje smo posjetili. Coronica nas je zagrlila svojim toplim pristupom i šarmom, uz vina smo probali i fantastične Radošević sireve, a obilazak vinarije i podruma sad je već ugrijao naša srca i stvorio dojmove za pamćenje. Tu smo već bili sigurni, vino povezuje ljude.
Kako smo završili u dobrom timingu, bilo je šteta ne iskoristiti predivan sunčan dan pa smo stigli i popiti kavicu u Umagu! Ok, moram biti potpuno iskrena, plan je bio popiti kavicu, a domaćini su nas počastili „jednom kratkom“ pa je naša Vinska tura i naše vinsko društvo ponovo dobilo spontani trenutak za pamćenje. Bilo je tu još simpatičnih trenutaka, ali znate kako je, ne smijem baš sve otkrivati, u tome je čar putovanja!
Nakon kave u Umagu dolazimo u naš Hotel Natura koji nas dočekuje kao pripadnike neke važne delegacije, hrana od koje se ne može odvojiti, likeri, vina i najsrdačniji domaćini, zar nije najljepše na putovanjima slušati priče lokalnih ljudi! Sretni i siti nastavljamo dalje, vrijeme je za večeru u lokalnoj konobi, a kao iznenađenje naša nam je agencija dovela harmonikaše. Sigurna sam da ne moram o tome što se sviralo, ali kad u grupi imate Dalmatinku koja moli da se ne sviraju dalmatinske te inzistira na Vitasoviću i jednu upornu plavušu koja ima osebujne glazbene želje – imate show. Majko stara smo zapjevali bar tri puta, a naša je vesela grupa do hotela opjevala hitove o kojima radije ne bih na Stilueti if you know what I mean 😀
DRUGI DAN NEDJELJA
Prpošni i puni volje, neki manje, neki više ? probudili smo se spremni za dan D, ne kao dan DE već dan drugi! Vrijeme nas nije poslužilo kao u subotu, ali vinske kapi pobijedile su kišne kapi i nisu nam utjecale na raspoloženje. Stanica prva, konačno Roxanich, čitajte: Rožanić. Hotel koji ostavlja famozan prvi dojam, pogled koji oduševljava i priča drugačija od svih drugih. Impresivan vinski podrum proteže se na 5 katova, sve nije počelo, kako to najčešće biva od obiteljske tradicije već od vizije gospodina Rožanića. Teško je uopće sabrati dojmove u par rečenica, ali tamo gdje vino odležava uz taktove klasične glazbe, tamo se sigurno stvara jedna vrhunska neklasična priča!
Puni dojmova, ostajemo u Motovunu , vrijeme je za posjet Miro tartufima. Tu se kod mene dogodio onaj „WOW“ trenutak na prvu! Nisam znala za ovu obitelj prije, nisam ni googlala, a toplina prostora, stol prepun delicija i srdačnost gospođe Mirjane u prvih je sedam sekundi, ali i prije ostavio super dojam! Nazdravljamo domaćim rakijama i bacama se na degustacije. Iako sam se dosad deklarirala kao osoba koja voli i ne voli tartufe, ovo mjesto je bilo game changer- ja volim tartufe! Miro tartufi prvi su se počeli baviti ovom sada bitnom za Istru gastro djelatnosti, saznali smo kako izgleda lov na tartufe, koliko dozvola moraju imati, za koliko su eura prodali najskuplji tarfum, a palo je i jedno škakljivo pitanje – Jesu li tartufi afrodizijak? Gospodin Miro spremno je odgovorio da jesu, a gospođa Mirjana ženski je mudro dala odgovor koji je ženski tim naše grupe apsolutno osvojio. Što nam je otkrila? Oh, pa ne bi bilo fer otkrivati bračne tajne domaćina, zaputite se njima i saznajte!
I zadnja stanica – Aura baza u Buzetu. Aurin Teranino meni je gotovo kao neko sveto piće, ali ne samo meni očito jer genijalni rezultati prodaje i nagrade dokazuju da moje nepce zna prepoznati vrhunski proizvod. ? Imali smo prilike vidjeti kako izgleda pogon, a kušali smo i džemove i neke zanimljive rakije, naravno pao je i dobar shopping, a osim Teranina, oduševile su nas i čokolade neobičnih okusa! Aura je baš bila šećer na kraju ovog druženja!
Uglavnom, nakon što sam se raspisala, vrijeme za par saznanja u par kratkih crtica:
- Ne morate biti vinski znalac da bi uživali na ovim turama.
- Nakon dvoje djece moj je prag tolerancije puno brži, u prijevodu: nakon dvije čaše već sam vesela. Mogla sam pratiti ritam degustacija i dapače, nitko od nas nije ušao u neki kritičnu fazu, dani su prolazili pitko i veselo. You can do it.?
- Uklopit ćete se i uživat ćete.
- Ova tura, ali i sve ostale koliko sam doznala, su pravi experience, vratit ćete se puni dojmova i jedini potencijalni problem: Htjet ćete ponoviti. ?
Idući vikend Vinska ekipa ide u Baranju, budući da postoje neke nove priče koji naši partneri jedva čekaju otkriti, ljubomorno ću pratiti World Traveler ekipicu na INSTAGRAMU i FACEBOOKU, a ja ću sretno raditi i maštati o Baranji o kojoj su mi vodiči Marin i Filip tako lijepo pričali…
Ako odlučite ići s njima, taggirajte slobodno i STILUETU na story-ima da bar duhom budem s vama, a jednu nazdravite i za vaš dragi medij koji je poput čaše dobrog vina, što stariji – to bolji. 😉
Pripremila: Marija Mažar